Opera house

četvrtak | 28.09.2006.

Orlando di Lasso


Orlando di Lasso (Mons, oko 1532. - München, 14. lipnja 1594.), nizozemski skladatelj
Pravo ime - Orlandus de Lassus

Glazbeno obrazovanje stekao je kao zborski dječak u Monsu te na putovanjima, u pratnji Ferdinanda Gonzage, po Francuskoj i Italiji. Bio je glazbeni ravnatelj kapele Sv. Ivana Lateranskog u Rimu, a 1566. godine pjevač, skladatelj i glazbeni ravnatelj bavarske dvorske kapele u Münchenu, koja pod njegovim vodstvom dolazi do najvišeg procvata.

U to vrijeme poznat je i cijenjen diljem Europe (nazivaju ga "božanski Orlando"), a djela mu se tiskaju u Veneciji, Antwerpenu, Rimu, Parizu, Milanu, Münchenu i dr. Među važnijim izdanjima su zbirke: "Patrocinium musices", "Psalmi Davidis poenitentitales" i "Magnum opus musicum". Ostavio je opus s više od 1000 djela. Vladajući nadmoćno svim načelima oblikovanja i kompozicijskim tehnikama tadašnje europske glazbe, dao je, poglavito u motetitma, sintezu raznorodnih renesansnih tekovima. Unoseći u svoju glazbu osobnu notu, dramatske akcente i afektivnu ekspresivnost, nagovijestio je novu, baroknu epohu.


- 15:26 - Komentari (4) - Isprintaj - # -

srijeda | 27.09.2006.

Ivan Brkanović


Ivan Brkanović (Škrljari pokraj Kotora, 27. prosinca 1906. - Zagreb, 20. veljače 1987.), hrvatski skladatelj

Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Parizu. Bio je zborovođa, srednjoškolski nastavnik, dramaturg Opere HNK u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije te profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Intenzivno se bavio glazbenom publicistikom i bio je predsjednik udruženja kompozitora Hrvatske. Prve skladateljske uspjehe postigao je zborskim skladbama, a velikim instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim oblicima postigao je antologijske domete.

Djela:

"Ekvinocij"
"Zlato Zadra"
"Tirptihon"

- 16:17 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

subota | 09.09.2006.

Bruno Bjelinski

Rođen: 1. studenoga 1909. u Trstu
Umro: 3. rujna 1992. u Zagrebu


Malo je skladatelja u XX. stoljeću s tako raznolikim i bogatim glazbenim opusom kakav je ostvario hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski.

U ranom stvaralačkom razdoblju Bjelinski se zanima isključivo za glasovir i komornu glazbu, da bi kasnije napisao golem broj orkestralnih djela, od koncerata za glazbalo i orkestar, petnaest simfonija i sinfonieta, više opera, nekoliko dječjih scensko-glazbenih djela i baleta do velikog broja drugih glazbenih ostvarenja. Nema gotovo niti jednog glazbala kojemu Bjelinski nije posvetio barem jedan koncert. Jednako je važan opus njegovih pjesama, dua, tria, kvarteta i kvinteta posvećenih gudačkim, puhačkim i kombiniranim komornim sastavima.
Bruno Bjelinski rođen je 1. studenoga 1909. u Trstu. U Zagrebu je završio studij prava s doktoratom, te radi kao sudski i odvjetnički pripravnik. Međutim, od građanski uglednoga i poželjnog zanimanja pravnika i odvjetnika Bjelinskom je važnija glazba pa tijekom studija upisuje i Glazbenu akademiju, gdje će učiti u klasi poznatih pedagoga i umjetnika Blagoja Berse i Franje Dugana. Zatim počinje bogat skladateljski rad. Bjelinski je još kao dječak svirao violinu, potom i glasovir, pa je bilježio i glazbene teme, koje poslije koristi u svojim prvim skladateljskim ostvarenjima. Nastaje niz sonata, tokata i suita, no stvaralački rad prekinuo je svjetski rat tijekom kojeg je Bjelinski interniran na Vis.

Poslije Drugoga svjetskog rata Bjelinski predaje kontrapunkt i polifoniju u splitskim i zagrebačkim školama, a potom i na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. U to doba nastaju velika djela poput Koncerta za klarinet, Koncerta za flautu, Serenade za trublju, klavir, gudače i udaraljke i Koncertne simfonije za klavir. Pedesetih godina Bjelinski također stvara velik opus za djecu u kojem se ističu Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U svom kasnom stvaralačkom razdoblju Bjelinski sklada operu Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfonija.

Umro je u Zagrebu 3. rujna 1992. Stalna osobina u opusu Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Bjelinski se kreće u granicama tonalnosti i nije sklon avangardnom eksperimentiranju. Njegova je glazba pjevna, ritmički raznolika i polifona, a u najvećem broju njegovih djela prepoznaje se mediteranska vedrina i otvorenost.


- 07:00 - Komentari (9) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.