|
Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. ožujka 1685. - Leipzig, 28. srpnja 1750.) , njemački skladatelj i orguljaš iz baroknog razdoblja
Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova su djela zapažena po intelektualnoj dubini, tehničkoj zahtjevnosti i umjetničkoj ljepoti, te su bila nadahnuće gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Mozarta do Schoenberga.
Rane godine
J. S. Bach je rođen 1685. u Eisenachu u Njemačkoj. Njegov otac je bio gradski svirač, a i dobar dio njegove obitelji su činili profesionalni glazbenici. Vjerojatno je i da je J. S. Bach počeo s glazbenom naobrazbom u ranoj dobi.
Dok je bio u ranom djetinjstvu umrla mu je majka, a otac je iznenada preminuo kad mu je bilo 9 godina. Nakon toga se preselio k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu, koji je bio orguljaš u Ohrdrufu. Tamo nastavlja učiti o glazbi i o orguljama. Česti popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta; a često je odlazio i na duža putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke orguljaše.
Godine 1703. postaje orguljaš u Arnstadtu, a 1707. prelazi u Mühlhausen, gdje ostaje samo jednu godinu.
Profesionalni život
Od 1708. Bach djeluje u kapeli vojvodskoga dvora u Weimaru, najprije kao orguljaš, čembalist, član orkestra, skladatelj, a od 1714. i kao koncertni majstor. U ovom razdoblju nastaju djela kontrapunktalne glazbe, od kojih je najpoznatiji Dobro ugođeni klavir, djelo koje se sastoji od 48 preludija i fuga, po dva za svaki dur i mol. Osim monumentalnosti samih skladbi, po prvi put su na ovaj način upotrijebljeni svi glazbeni tonaliteti, a djelo je, kako sam naslov kaže, bilo izvedivo isključivo na precizno podešenom instrumentu.
Također u Weimaru nastaje i Orgelbüchlein - mala knjiga skladbi za orgulje, uglavnom tradicionalnih luteranskih himana, koje je Bach harmonizirao i priredio na način da budu od koristi za učenike.
Novu službu Bach je preuzeo 1717. kada prelazi u Cöthen, gdje također vodi dvorsku kapelu princa Leopolda od Anhalt-Cöthena, koji je i sam bio glazbenik. Većina skladbi iz ovog razdoblja su svjetovne (Brandenburški koncerti, suite za čelo, sonate i partite za violinu, te orkestralne suite), s obzirom da je princ bio kalvinist, te se u službama nije koristilo glazbe u jednakoj mjeri kao u luteranskim crkvama.
Godine 1723. Bach prelazi u Leipzig, gdje je imenovan kantorom u Lutheranskoj crkvi sv. Tome i gradskim glazbenim direktorom. Na ovim je službama ostao do kraja života. Uz poučavanje učenika, imao je zadaću svakog tjedna skladati kantatu, koje bi se izvodile nedjeljom, i bile vezane u biblijska čitanja. Za veće blagdane, kao Božić, Veliki petak ili Uskrs, skladana su značajnija djela, kao npr. Magnificat za Božić, Muka po Mateju za Veliki petak itd. Ove su skladbe često zahtijevale sudjelovanje svih glazbenika u gradu. Opseg i značaj Bachovih sakralnih skladbi donio mu je naslov petog evanđelista u Njemačkoj.
Obitelj
Bach je 1707. oženio svoju drugu rodicu, Mariju Barbaru Bach, s kojom je imao 7 djece, od čega je 4 doživjelo odraslu dob. Marija Barbara je umrla iznenada, 1720.
Za boravka u Cöthenu (1721.) Bach se oženio mladom sopranisticom Annom Magdalenom Wilcke. Unatoč dobnoj razlici (Anna je bila mlađa 17 godina), imali su sretan brak, s 13 djece.
Sva Bachova djeca su bila glazbeno nadarena, a neki su postali i istaknuti glazbenici, od kojih je najpoznatiji Carl Philipp Emanuel Bach.
Tijekom boravka u Leipzigu, Bach je imao dobre odnose s profesorima tamošnjeg sveučilišta, koji su pisali tekstove za kantate, ili bili kumovi njegovoj djeci. Također je bio u kontaktu s mnogim glazbenicima iz cijele Njemačke. Često ga je posjećivao George Philipp Telemann, koji je bio kum C. P. E. Bacha, i vjerojatno su se i često dopisivali. Međutim Bach i George Friedrich Händel, koji su rođeni iste godine, nikada se nisu sreli.
Kasniji život
S obzirom da je tijekom 1720-tih skladajući kantate prikupio opsežan repertoar sakralne glazbe, Bach se kasnije mogao posvetiti i svjetovnoj glazbi, i vokalnoj, i instrumentalnoj. Među tim djelima je Clavier-Übung - vježba za klavir, koja sadrži 6 partita, Talijanski koncert, Francusku uvertiru i Goldberg varijacije. Istovremeno je nastala i Misa u h-molu (nikad nije izvedena za Bachova života) koja se smatra jednim od njegovih najvećih vokalno-orkestralnih djela.
Tijekom susreta s kraljem Friedrichom II. Pruskim u Potsdamu, kralj je zadao temu koja je Bachu trebala poslužiti kao temelj za šesteroglasnu fugu. Rezultat je bila Musikalische Opfer koja je sadržavala niz fuga i kanona na zadanu 'kraljevsku temu'. Bach je kasnije skladao i 14 fuga (kontrapunkta) na vlastitu temu. Ove skladbe, poznate kao Die Kunst der Fuge - Umjetnost fuge, sadrže neke od najsloženijih fuga ikad napisanih, i općenito se smatraju najznačajnijim kontrapunktalnim djelom ikada napisanim.
Bachov doprinos glazbi, ili kako je njegov učenik Lorenz Christoph Mizler rekao "glazbena znanost", često se uspoređuju s genijima Williama Shakespearea u književnosti i Isaaca Newtona u fizici.
|
