Općina Dubrava - Pitajte! Imate pravo znati!

24.04.2007., utorak


Leteći pepeo
Postoje 3 vrste otpada koji će nastati kao produkt spaljivanja komunalnog otpada a to su Taložni pepeo, leteći pepeo i ostatci filtra. količina ovih vrsta otpada ukupno iznosi oko 100 000 tona godišnje.

Niti jedna od tih vrsta otpada nije “inertni otpad” – iz razloga jer “inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim promjenama (Zakon o otpadu, NN 178/04). Sve vrste otpada nastalog kao produkt spaljivanja komunalnog otpada sadrže elemente koji reagiraju sa drugim elementima i/ili se mogu pod raznim utjecajima otopiti u okolišu.

Prema podatcima iz studije utjecaja na okoliš, spaljivanje 385 000 tona otpada i mulja godišnje biti će proizvedeno između 95 603 I 105 471 tone pepela, ovisno o tome koja će se varijanta spaljivanja koristiti.

Sastav otpada nakon spaljivanja prema SUO;

Taložni pepeo Miješani otpad, potrebna daljnja testiranja 32 500 – 77 655 t/ godišnje
Lagani (Leteći) pepeo Opasni otpad 3 295 – 64 610 t/godišnje
Ostatci iskorištenih filtra Opasni otpad 8 361 – 16 487 t/godišnje

Taložni pepeo sadrži varijabilne količine dioksina i teških metala. Dio taložnog pepela može se odložiti na obično odlagalište no prije odlaganja treba testirati i ispitati količinu dioksina i teških metala te zavisno od dobivenih rezultata postoji mogućnost da se jedan dio pepela mora kategorizirati kao opasni otpad, te samim time zahtjeva drugačiji način odlaganja.

(“Zbog utvrđivanja načina odlaganja ili recikliranja ostataka nastalih spaljivanjem otpada ili tome sličnim procesima, moraju se napraviti prikladni testovi koji će utvrditi fizičke i kemijske karakteristike te potencijal zagađenja. Analize moraju u također sadržavati i ukupne podatke o topivim tvarima i teške metale. (Članak 9, Direktiva 2000/76/EC Europski Parlament, Vijeće EC. 4. Prosinac 2000)

Usprkos europskim direktivama i standardima, nije sigurno da Hrvatska ima laboratorij koji može izvoditi takva testiranja. (Usporediti podatke sa “Nacionalnim planom za implementaciju Štokholmske konvencije” – www.crp-cpc.hr).

Taložni pepeo se ponekada može odlagati na obična odlagališta otpada. No nedavno je jedna korejska studija došla do spoznaje da nije prikladno pepeo iz spalionica otpada odlagati na obična odlagališta komunalnog otpada jer postoji velika opasnost od kasnijih visokih razina štetnih tvari u organskim tvarima. Kemijski sastav pepela uvelike ovisi o sastavu otpada koji se spaljuje, te je neprikladno govoriti o sigurnom odlaganju taložnog pepela na običnim komunalnim odlagalištima, te se svaki pojedini blok pepela solidiziran cementom treba posebno testirati na teške metale te dioksine i furane.

Leteći pepeo: se u Europskim zemljama tretira kao opasni otpad, te se tako i treba zbrinjavati. Studija utjecaja na okoliš zagrebačke spalionice sadrži podatke da će se leteći pepeo ukrućivati uz pomoć cementa, te kasnije odlagati na Zagrebačko odlagalište. Međutim, to nije rješenje, jer cement erodira te se teški metali i dioksini iz pepela nakon nekog vremena opet nalaze u okolišu i to sa visokim apsorbirajućim svojstvima. Projekt rehabilitiranja odlagališta otpada na Jakuševcu financiran od strane EBRDa uključivao je i projekt odvajanja opasnih od neopasnih elemenata te da se budućnosti zaustavi takva loša praksa. U ovom trenutku možemo primijetiti da se opet predlažu slični potezi miješanja opasnog i neopasnog otpada. Takav način zbrinjavanja otpada ne podliježe EU direktivi o opasnom otpad (Article 2, Paragraph 2, council directive of 12th December 1991 on hazardous waste 91/689/EEC)


Opasni otpad: Leteći pepeo i ostatci filtra

Opasni otpad je veliki problem u Hrvatskoj. Pola opasnog otpada kojeg je Hrvatska proizvela je jednostavno nestalo, sa mogućnošću da je jednostavno odloženo na obična odlagališta ili odbačeno u okoliš. Veoma je neodgovorno graditi nove izvore opasnog otpada dokle se problem sa odlaganjem opasnog otpada ne riješi. Objekti za prihvaćanje opasnog otpada trebaju biti izgrađeni i opremljeni prije izgradnje spalionica. Nikako nije dovoljno reći da će se za opasni otpad iz spalionice pobrinuti Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koje ima zakonsku obavezu brinuti se za isti, već je potrebno razviti objekte za odlaganje istog unutar zemlja, koji će biti ubačeni u prostorne planove, imati urednu standardiziranu studiju utjecaja na okoliš koja je uredno prezentirana na javnim konzultacijama. Jednostavno je preriskantno graditi nove i velike izvore opasnog otpada dokle god postoji mogućnost da se opasni otpad proizvede a da ga se nema gdje pohraniti.

Također, društveno je neodgovorno proizvoditi opasni otpad i onda ga izvoziti u druge države, što je također i veoma skupo. Leteći pepeo i ostatci filtra iz spalionice bi se trebali izvoziti, a troškovi bi prema studiji utjecaja na okoliš izgledali ovako:

Varijanta A Varijanta B Varijanta C
Leteći pepeo (t/godišnje) 10 931 64 610 3 295
Ostatci filtra(t/godišnje) 16 487 8 361 14 653
Ukupna količina opasnog otpada (t/godišnje): 27 418 72 921 17 948
Godišnji izvozni troškovi po cijeni od 0.3 Eura po kg. EUR 8 225 400 EUR 21 891 300 EUR 5 384 400
Godišnji izvozni troškovi po cijeni od 0.5 Eura po kg. EUR 13 709 000 EUR 36 485 500 EUR 8 974 000

Spittelau spalionica je često spominjana i citirana kao dobar primjer sigurnosti novih spalionica. U pogledu kvalitete emisija I zagađenja zraka – bečka je spalionica zaista jedinstvena što znači da nijedna spalionica nema tako dobre rezultate odnosno efektne filtre. Na primjer u 1999. i 2000. svaka je spalionica otpada u Velikoj Britaniji, o čemu svjedoče brojna istraživanja, višekratno prelazila dozvoljene granice emisija.

Tvari koje kao posljedica spaljivanja neće biti odložene u okoliš ne nestaju, već se nalaze u pepelu ili u ostatcima filtra, a upravo podatci za ostatke učinkovitih filtra iz spalionice Spittelau pokazuju jako velike razine dioksina i furana – prosječna koncentracija iznosi 2160 ng TEQ/kg. Taložni i leteći pepeo iz spalionice Spittelau se mješaju sa cementom te odlažu na odlagalište otpada. To može biti izuzetno opasno uzimajući u obzir da odlagališta nakon nekog vremena gube kvalitetu te može doći do propuštanja otopljenih dioksina I furana u okoliš te se često zbog toga takva odlagališta i zovu ekološkim bombama. Ostatci filtra iz Spittelaua se izvoze u njemačku gdje se odlažu stari rudnik soli. Ovakav pristup zbrinjavanja opasnog otpada nije dobar primjer za Hrvatsku jer se krše principi neposrednosti (zbrinjavanja otpada na mjestu nastanka).

Stoga bismo vas ovom prilikom još jednom htjeli upozoriti da planovi izgradnje odlagališta za pepeo ne uključuju samo inertni otpad već 3 različite kategorije otpada od koje za 2 smatramo da su opasni otpad (leteći pepeo i ostatci filtra). Treća kategorija (taložni pepeo) zahtjeva daljnja testiranja i analiziranja da bi se odredio ispravan/prikladan način odlaganja.

Studija utjecaja na okoliš za zagrebačku spalionicu je bila u pravu kada je tvrdila da hrvatska mora izgraditi objekt koji će prihvaćati opasni otpad, no to ne znači i poticanje proizvodnje istog. Zelena akcija vjeruje da je najbolje rješenje za prihvaćanje pepela iz spalionice upravo izbjegavanje proizvodnje istog. Također smatramo da bi se slični rezultati postigli i uz pomoć Mehaničko biološkog tretmana otpada te odlaganjem stabiliziranog otpada – bez produciranja opasnog otpada.
Submit your website to 20 Search Engines - FREE with ineedhits!

- 13:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se