Memorie

Odradila doktoricu (koja je BTW bila na godišnjem pa sam sutradan morala opet ići na Dom zdravlja kod druge doktorice). Dobila lijekove. Bolje mi je. Puno.

Postila nisam. Dan sam dobro počela – tunom s povrćem iz konzerve, ali me nakon toga prvo privukla čokolada (Životinjsko :angeleye: ) pa pečena prasetina. Tješi me što ni brat ni otac nisu izdržali (znam da ne bi trebalo ). Brat je mojim greškama dodao sladoled, a otac je pokleknuo pred sladoledom i kolačima. Da ironija bude veća, sladoled koji se trebao jesti na Veliku Gospu su oni potamanili. Cijeli.
Najela sam se ovih dana punjenih paprika, prasetine, kolača. Zbilja jesam. Hvala Bogu pa nije praznik svaki dan jer bi mi se sve to skupa zgadilo. Ovako dobro dođe ponekad :D :o

Primila sam neke pozive na mobitel. Od one cure iz prošlog posta. Od drugih jedna velika nula. Zapravo, jedna je pitala za kavu, ali to je ona što zove kad treba ubiti vrijeme dok joj dođe momak - ona za koju sam rekla da ju više neću zvati.
Nije da bi išla na te kave da su me zvali, ali bi barem znala da su me zvali i koga da zovem sljedeći tjedan. Budem vam pružila ruku i drugi put kad vam bude nešto trebalo ;)

Za vikend sam u Splitu. Moram priznati da jedva čekam :)

Nastojim pojačano paziti na sebe. Da ozdravim. Ispijam litre čaja, puding vadim iz hladnjaka i držim ga vani prije nego ga pojedem toliko da zaboravim na njega pa ga slučajno utepim kad odem po koji keks.


Kinder Joy & Surprise manija je iza mene. Prelazim na Životinjsko carstvo. Isplativije je. Od prije imam ispunjeno skoro pola albuma. Neki će reći samo, ali bolje i to nego ići od nule :D

Fale mi:
2, 3, 5, 9, 10, 12, 13, 15, 20,
22, 25, 26, 29, 31, 32, 33, 35, 36, 39,
42, 43, 44, 46, 47, 48, 50, 51, 53, 54, 55, 58, 59,
64, 65, 71, 72, 73, 74, 79,
81, 82, 83, 85, 88, 89, 90, 93, 94, 95, 96, 97, 98,
103, 105, 106, 108, 110, 112, 114, 115,
121, 124, 125, 128, 130, 131, 132, 135, 137,
143, 147, 150, 151, 152, 153, 155, 157, 160,
164, 165, 167, 168, 170, 177, 178, 180,
181, 182, 183, 186, 188, 190, 191, 194, 199, 200,
204, 205, 206, 209, 211, 212, 217, 218,
221, 223, 225, 226, 228, 229, 230, 232, 236, 237,
241, 242, 243, 246, 249

Dupli:
27, 61, 127, 136, 144, 231

Drugom bojom su označeni oni koji su dogovoreni za razmjenu.


Danas, nešto prije ponoć me iznenadio jedan SMS. Jesam li budna. Odgovorim. Poziv. Nisam očekivala. Cura iz bivšeg razreda. Drago mi je što se javila.
To je to što se društvenog života tiče.


Momak… eh. Vratio se doma i uspjeli smo se zakačiti. Odatle proizlazi i naslov posta. Trebali smo provesti utorak i srijedu ili srijedu i četvrtak skupa ako ozdravim, ali to je sad upitno i u cijeloj situaciji manje bitno.

Razboljela sam se pošteno. Dan sam uglavnom prespavala i preležala. Nije da imam snage sjediti, ali ne mogu stalno biti u krevetu pa radim pauzu.

Sutra sam trebala provesti dan s momkom, ali je to propalo. Da, radi bolesti. Pošto se nećemo vidjeti, s vikendice dolazi tek u subotu popodne. Do tad ću… :(

Odgledala sam Temptation Island. Sreća što imam dovoljno, a i viška, neriješenih sudokua i nepročitanih knjiga doma. Bar imam što raditi ako sam budna i nemam snage za komp.

Želim ozdraviti. Samo to. Valjda me mora uhvatiti s vremena na vrijeme da se sjetim blagodati zdravlja.

Momak je otišao na vikendicu. Starci, dida, baba, sestra i pas. Crkaje on, crkajem ja. Unatoč tome što imam i komp, i Net, i svoju sobu, a on ne, nije da mi je nešto ugodno.

Jutros sam išla vaditi krv i dati urin na analizu. Izvadilo mi je četiri epruvete krvi, za vrijeme zadnje mi je pozlilo. Došla doma, otišla spavati. Kad sam se probudila pogledala sam drugu epizodu prve sezone britanskog Temptation Islanda (noćas pogledala prvu). Kasnije planiram treću.

Poslala četiri SMS poziva za kavu. Došlo dvoje ljudi :D
Mislim da ovu jednu više neću zvati, a nije ni da mi je s drugom bilo skroz ugodno. S vremenom se sve više razilazimo u nekim stvarima.

Boli me grlo. Počela sam kašljati. Zarazio me momak – žalio se preko vikenda da ga boli. Ali nije mi žao što sam se izložila bakterijama. Isplatilo se :)

Počela sam pisati jednom tjedno i onda u tom postu sumirati cijeli tjedan. I ovaj put nastavljam tradiciju :D

Nije da imam nešto posebno za pisati. Uglavnom mi se život vrti oko istog – Net, knjiga, pokoja kava i momak.

Kroz zadnjih tjedan dana pale su dvije kave s ljudima iz bivšeg razreda.
Jedan dan mi se javio jedan tip. Kao oćemo na kavu oko 6. SMS vidjela oko 6 manje 20, nazvala ga, rekao da može stići, ali može oko 7.
Dok sam ga čekala, pojela dva Kinder Joya s kojima sam mu se pohvalila dok je kupovao cigarete na kiosku. Neki tip koji je čekao red me čudno pogledao. Velim da sam dobila puzzle na bebu tuljana koje sam htjela pa me taj tip još čudnije pogledao i nasmijao se. Dragi Lastane, jesam li normalna? :D
Druga kava je bila s jednom curom. U srijedu čini mi se.

K vragu, po tim kavama nemam o čemu pričati – nemam što prepričati ljudima, nemam ništa extra za reći gdje sam bila i što sam radila. Velim, uvijek isto.

U četvrtak mi je trebao doći laptop. Zvali iz dućana da će doći sutradan. Sutradan došao, ali krivi model. Zovem dućan, vele da im ga dostavim pa će mi poslati pravi. Navodno su krivi uzeli s police. Kako sam tako i tako išla u subotu u Split, pitala sam mogu li im ga donijeti pa uzeti svoj. Rekli može.

U subotu, tj. jučer me stari bacio do kolodvora jer sam imala previše stvari. Roba za tri dana + laptop u kutiji s cijelom opremom. Mogla sam ponijeti samo laptop i zapisati serijski broj s kutije da ga usporede s onim kojeg su mi trebali poslati, ali eto, nosila sam za svaki slučaj. Zamijenila, digla torbu u HGspotu koju sam naručila prošlu subotu, otišli na piće.
Navečer smo trebali na Bana u Trogir, ali iz raznoraznih razloga nismo. Eh.

Sad se uglavnom zafrkajem na laptopu. Čekam da paprike izvađene iz frižidera dođu k sebi da ih pogrijemo i ručamo :D planove za kasnije nemamo, ali budemo stekli u hodu :D