Memorie

U ponedjeljak je bila ona kava na koju me pozvala cura koja ju nije organizirala, niti je pitala tipa smeta li mu da dođem. Je da mu nije smetalo, al sam se osjećala retardirano. Sljedeća tri dana mi nije bilo do nikakvih kava. U petak sam poklekla :D
Poslala sam SMS toj curi, tom tipu, još jednom tipu i još jednoj curi koja mi je bila najbolja prijateljica. Svi su odgovorili pozitivno osim te bivše NP. Ona se nije oglasila.
Sjedili smo nekih 20 min. kad mi je zazvonio mobitel. Ona. Pretpostavljala sam što će reći – tek sad vidjela poruku. Tako je i bilo. Prestala sam joj vjerovati u te izgovore koliko ih često rabi. Pitala je za vikend. Rekoh da ovaj neću prespavati kod momka, da sam samo u subotu u Splitu. Pitala je za kavu u nedjelju. Rekla sam joj da se javi s predosjećajem da do kave neće doći.

Kasnije je ovaj koji je organizirao prošlu kavu pozvao još dva tipa (isto iz bivšeg razreda). Bilo je lijepo. Ona cura je po običaju otišla s momkom nakon što je on došao s posla, večerao i otuširao se. Malo kasnije smo otišli i ja i dva tipa, ostala su ona dvojica koja su kasnije došla.

Subota – Split. Ujutro naručila laptop, torbu i miša.
Laptop i miša u Linksa – dolaze mi na kućnu adresu u četvrtak, torbu u HGspotu s tim da u utorak dolazi u Split, a ja ću ju doć dignut u subotu. Nije mi se dalo naručivat u Šibeniku pa opet ić po nju kad sam već bila u Splitu i kad mi je splitski HGspot na zgodnijoj lokaciji nego šibenski, a ionako sam u subotu tako i tako u Splitu. Dostava na kućnu adresu sam odbacila radi para. Nije mi nužno potrebno.

A danas me zvala ona cura. Ne da nas dvije odemo na kavu (kako sam skužila po razgovoru u četvrtak) nego da ju je jedna cura zvala kao jesmo za pivu oko 21:00 - 21:30. rekla sam da mi je to prekasno.
Ta cura mene i ne zna. Zna u koji sam razred išla u srednjoj i možda što sam upisala. Fizički me se ne može sjetiti. Možda je cura i rekla da me pozovu ili da joj ne smeta ako ću doći, ali poučena iskustvom od ponedjeljka čisto sumnjam.
Piće u 21:00 – 21:30 mi je prekasno jer kad bi došla doma? Mi visimo po pićima po 3 - 4 sata, a večer želim provesti onlajn – s momkom. Mislim da je dan dovoljno dug da obavimo željena pića.

Inače, u ponedjeljak mi je ona druga cura rekla da mogu s njom na kupanje kad ona ide s materom – svaki drugi dan (ostale dane ide s momkom). To je njenoj materi palo na pamet. Valjda zato što joj ova subotom reče da će prespavat kod mene (prespava kod momka).
Odbila sam. Rekoh da ne volim ta kupanja sa tuđim starcima. Zato i ne idem više na kupanje s onom drugom – jer joj dođu stari i mala sestra. Zapravo, ja više i ne idem na kupanje. Nemam volje (a na to je svašta utjecalo), a niti imam s kim. Tuđi starci mi zbilja ne trebaju, dosta su mi moji. Ponekad se zaželim, ali kad se svega sjetim, prođe me volja.
Dane gubim doma, onlajn. Na vrućinu sam više navikla. Lagano pijuckam vodu i kavu ispred monitora s virtualnim društvom. I lijepo mi je :)

E da – noć sa srijede na četvrtak nisam mogla spavati i ujutro oko 6 sam odlučila da ću lagano do grada. Digla sam se oko 7, istuširala, obukla, pokupila potrebne sitnice i otišla. Kupila sam Voltarene rapid, čak 3 kutije, momkovoj materi jer ih u Splitu nije našla. Sebi sam uzela dezedorans i kremu za depiliranje, momku poklon za rođendan (ne smijem još napisat što jer i on ovo čita :D). Uzela sam si jesti, sjela u kafić, naručila kavu i knjigu u ruke. Predobre volje sam bila kasnije. Nitko me ne može shvatiti, nitko si ne može predočiti koliko to mene renovira Na odlasku sam pozdravila bivšu profesoricu iz etike. Draga žena – pružila mi je ruku i poljubila me u oba obraza :D Nije smiješno, zbilja je draga :) Ona i prof. iz filozofije su jedini profesori kojima mogu zahvaliti što su me potaknuli na neka promišljanja o sebi i životu koja su mi pomogla u gradnji karaktera, pogleda na život i smisla za moral.

Volim čitati. Htjela bi doma imati malu biblioteku. Ne bi mi bio problem kojim naslovima je popuniti, nego sve to skupa izfinancirati :D
Držim se knjižnice, a svako toliko kupim nešto od knjiga uz novine. Kako ću na jesen u drugi grad, a imam doma dovoljno nepročitanih knjiga koje želim pročitati, kad mi je krajem 6. mjeseca isteklo članstvo u gradskoj knjižnici, nisam ni produžavala.

Nego, vezano za te knjige uz novine… Izvukla sam si popis željenih.


NAJbiblioteka (29 kn)

Laura Esquivel – Kao voda za čokoladu
James W. Hall – Zaljev tamnih voda
John Dunning – Knjižareva smrt
James Ellroy – Crna Dalija
Martin Cruz Smith – Špijunska baza Tokio
Liza Marklund – Raj
Jules Hardy – Gospodin Candid
William Landay – Slijed zločina
John Burdett – Bangkok 8
Matthew Pearl – Klub Dante
Harlan Coben – Samo jedan pogled
Haywood Smith – Povratak u grad mimoza
Laura Esquivel – Hitar kao žudnja
John Dunning – Knjižarevo obećanje

NAJbiblioteka (39 kn)

John Dunning – Knjiga s posvetom (izlazi 21.8.)
Alan Furst - Krv pobjede (izlazi 4.9.)

24 sata (& partneri) (29,90 kn)

M. H. Clark - Pravi se da je ne vidiš (izlazi u petak, 27.7.)
Na web stranici 24 sata ne mogu naći neki popis knjiga koje će izlaziti sljedećih tjedana pa se ne mogu orjentirati za ubuduće


Trenutna lista je duga 513,90 kn Moram priznati da sam mislila da je manje :o
Bacila sam oko na aukcije prodaje li se što od ovoga. Ima nekih čija je trenutna cijena 27 kn što mi se ne isplati jer za 29 imam novu.

Ostaje nada da ću neke pare zaraditi, neke dobiti, neke naći :D
Mogla bih baciti oko i po antikvarijatima. Te knjige mogu biti maksimalno jedan put pročitane i jeftinije od 29 kn.

E da mi je para.

Nevjerojatno je koliko sam neke ljude upoznala kroz zadnjih mjesec dana.

S jednom curom sam neko vrijeme planirala kavu jer smo jedino ona i ja od cura (s kojima sam nešto bliža) bile u Šibeniku. Pusti pregovori bez kraja. Od kave ni k.

S jednim tipom bila na moju inicijativu. To je onaj nesuđeni DIF-ovac. Na njegovu inicijativu popili piće u Zg-u. Rekao je da ćemo na piće u Šibeniku kad se bude upisivao na faks, ali nije se javio :D

S jednim tipom bila na moju inicijativu, sutradan na zajedničku da mu pomognem oko nekih zadataka.

Sad, kad se ekipa vratila doma i kad nitko od nas ništa ne radi, kava opet nema. U biti ima, ali…

Na jednoj kavi bila s curom koja je sutradan otišla na jedan otok. Imala posla oko zajednice, animatora i sl.

Za jednu kavu se dogovorila s ovom jednom curom pa smo u kafiću nabasale na neke tipove iz (bivšeg) razreda. Spomenem kako sam zvala ? ljudi na kavu. Veli mi jedan kao što nisam njega zvala. A meni je debilno biti ta koja će uvijek zvati. To je onaj kojeg sam gore spomenula za zadatke.
Taj dan mi je jedan rekao da ne može, da ćemo sutra. Sutra došlo i prošlo. Od kave ništa.

Za koji dan sam opet bila na piću s tom curom. Njoj je nešto iskrslo pa je morala doma, ali se vratila nekih 45 min. kasnije nego je rekla. U međuvremena sam bila s nekom ekipom koju ne poznam, a eto, slučajno su se uvalili, i kasnije s tipovima iz razreda koji su slučajno naletjeli.

Jučer smo bili na piću. Te dvije cure koje spominjem, tip iz razreda (onaj sa zadacima) i još jedna cura iz škole. Nas tri cure iz razreda smo došle ranije i tako pričamo. Veli ova kao da ju je taj tip zvao i pitao hoće li na kavu, kao ona i ove dvije. Mene nije spominjao, ali su me one zvale kao da jest. Mislim, koji kurac?! Ako me tip tu ne želi, nemoj me gurati.
Kasnije mu to spomenem. Veli on da je njemu svejedno tko će biti na kavi. Kao nitko mu ne smeta. Ok, ne smeta ti, ali meni je čisto debilno.
Hvala svima.

Ona cura sa zajednicama me sinoć kad sam došla doma nešto zvala i veli kao Za kave iman tebe. Ma curo, imaš k*. Kad sam ja tebe zvala, nije te bilo, a sad bi da ja budem tu.
Pitala je kad ćemo na kavu na rivu jer je ta jučer bila u pivnici. Samo ja i ona. Ne bi, fala. Rekoh da sam se nekako udomaćila u pivnici. A bome i jesam. Ljepše mi je nego među fancy facama. Kao da ju nazovem za kavu. Rekoh da se ona meni javi.

Danas ni traga, ni glasa od nikog. I bolje. Nije da trenutno mogu probaviti neke ljude iako mi je dosadno.


Što se tiče upisa na faks… Većina ekipe je bila na iglama. Ok, to razumijem. I imali su rezervne opcije. I to razumijem. Ali neki su brate pretjerali.

Nekima se činilo da im ni rezerve neće upaliti pa su našli još rezervi. Matematika i strojarstvo :s A radi se o ljudima koji su matematiku i fiziku imali 1 – 2 – popravni – 2 u srednjoj. Bitno da se studira u Zagrebu. Ne kužim da ga jebeš. Koja je poanta kao studirati ono što ne voliš i ne želiš u drugom gradu i trošiti ogromne količine novca? Neki ljudi su precijenili studentski život i Zagreb.

Da ne kažem da je bilo opcija u igri ne upisati višu (struka koju su htjeli) na koju su upali u nekom drugom gradu nego ići nešto skroz lijevo u Zagrebu.

Svojim riječima ne mogu opisati ta razmišljanja, niti riječima mogu dovoljno dobro i okrutno izraziti svoj stav o takvim ljudima.

Većina ekipe je na kraju ipak poupadala na zadovoljavajuće fakultete, ali evo znam jednu koja nije i ide na nešto drugo što ju ne zanima i ne planira studirati. Sve za život u Zagrebu :s

Još nešto što me zgrozilo je količina neinformiranosti oko upisa na faks.
Neki su mislili da ako si prešao prag to automatski znači da si upao. Neki nisu imali pojma koliko ljudi prima. Neki nisu imali pojma kako se upisuje, tj. bira smjer na njihovom faksu. Prestrašno :(

Premučno mi je o tome pisati. Hvala Bogu da je iza mene. Da, iza mene. Koliko god se činilo da nisam bila dio toga, toliko sam i bila, i prenosila informacije.

Bilo bi vrijeme da završim tu pripovijest i uhvatim korak sa sadašnjošću pa da mogu pisati paralelno onome što mi se dešava.


U busu sam skužila da mi ponestaje baterije na mobitelu. Dodatni problem je bio što sam taj dan trebala zvati ljude koji iznajmljuju stanove i obići ih te po mogućnosti zakazati unajmljivanje. Uhvatila me panika. Momak me nekako smirio. Isključila sam mobitel. Ono malo ostavila za koji hitni poziv i rekla samoj sebi da se mogu snaći.

I tako sam došla na kolodvor, kupila jesti, tampone (jer sam se sjetila da postoji mogućnost da dobijem menzis), Oglasnik i sjela na kavu. Lažem, prvo sam prošetala kolodvorom da vidim ima li neki dućan s mobitelima da ih pitam mogu li mi ga napuniti. Našla sam neki. Otvarao je u 8, a bilo je tek 6. Pitala sam neke ljude po kolodvoru imaju li punjač za Nokiu da mi posude, ali su me gledali ko luđakinju koja će ih pokrasti iako mi je namjera bila staviti ga da se puni iza šanka pa da ljudi vide da je tu i da se ne boje. Posudila mi je neka Bosanka, barem mi se učinilo da je Bosanka. Nešto se napunio dok nije otišla. Sjedila je u tom kafiću gdje sam ja sjela prolistati Oglasnik, izvući zanimljivosti i popiti kavu.

Nisam ni sjela, već mi je došao neki tip. Nagnuo se preko pola stola. Izgubila sam mobitel iz vidokruga (tad još nisam stupila u kontakt s onom ženom) pa sam ga počela manično tražiti. U isto vrijeme, i on je lupao po stolu. Našla sam ga između stranica Oglasnika. Ispričala sam se tipu na neugodnosti i objasnila da sam sama, nisam u svom gradu i da me trta. On je počeo s pričom da je iz Tomislav grada, vadi pasoš, otvara, pokazuje. Kao za kartu za doma mu treba 160 KM ili kn, a on ima 150, bla bla, nisam ga razumjela. Priča da ima Oglasnik, al` ne zna je l` to ovaj moj ili... Velim mu da je moj od jutros i pitam ga što mu treba. Da on traži posao. Iskidam mu prve stranice gdje su oglasi za posao i dam. Ali on želi ostati sjediti sa mnom. Velim mu da želim popiti kavu sama. Pita smeta li mi. Da, smetate mi. Ugodnije mi je samoj. Uporan je. Molim vas sjednite negdje drugo. Želim sama popiti kavu. Ode od mene.
Izvukla sam 5 ili 6 oglasa koji su mi pasali.

Oko 7 ili kad već, sam izašla s kolodvora i stala na onu tramvajsku stanicu. Zovem tipa iz razreda s namjerom da ga pitam može li mi nabaviti punjač. Probudila sam ga. Tu noć se vratio doma.
Zovem drugog tipa. Samo sam čula bum.
Trećem tipu pošaljem SMS je sam mislila da mu je to jutro prijemni. Ali nije bio. Bio je samo dan ranije (DIF, rekao mi je za 3 dana pa sam mislila da svaki dan ima po 1/3). Tako da nije bio budan.
Znala sam da jedna cura ima, ali mi ju je bilo glupo buditi tako ranho kad joj je prijemni bio taj dan u 15:00.

Sjednem na tramvaj i odem do Trga. S Trga nazovem T-mobile da pitam bi li mogla odnijeti mobitel u neki njihov dućan da mi ga napune. Rekli su mi da probam. Najbliži na Cvijetnom.
Dođem do tog dućana u 7:40. Otvaraju u 8, ali vidim da ima netko unutra. Pokucam. Otvori mi tip jebozovan do bola. Ok, napunit će mi. Odlučim otići na kavu dok se napuni, ali nisam napravila ni 3 koraka, naletim na curu iz kvarta. Bile smo ista osnovna, ali nikad isti razred. U srednjoj smo bile ista zgrada, ali različita škola i smjena. Ona se išla upisati na Pravo pa me pitala oću s njom. Imala sam plan grada :D Došle tamo, ona sredila (srela sam jednog forumaša kojeg sam upoznala na kavi kad sam bila na prijavama za faks), ispratila je do Trga, kupila čokoladu onom tipu u T-mobileu, otišla po mobitel. Tipa nije bilo, ali sam mu čokoladu ostavila :D Čisto mi je debilno ne pokazati zahvalnost nekom sitnicom jer djelo mi je zaista koristilo. Onda sam se išla upisati na faks. Usput sam izvadila potvrdu za participaciju (zdravstveno), javni prijevoz i rad preko student servisa. Neki tip koji se isto upisivao, moja generacija, mi je govorio vi kad mi je odgovarao na neka pitanja :D :D Srela sam curu koju znam s ljetnih škola i državnog. Srele se nakon 3 godine :D

Nakon toga se na Trgu našla s tipom iz (bivšeg) razreda. Nesuđenim DIF-ovcem. Prvo smo otišli do Getaldusa da si kupi cvike :D Sreli dvoje ljudi iz škole. Sjeli na piće. Vidjeli još dvoje :D

Dok smo tako sjedili javila mi se cura s kojom sam imala dogovoreno pogledat stan. Rekla mi kako da dođem do nje. Još mi taj tip pojasnio jer zna pošto mu je brat živio tu negdje. Uspjela doći. Stan mi se i više nego svidio. Uzela :) Ostala na kavi još 4 sata :D

Uglavnom, ostale stanove nisam ni zvala ni gledala. Bio je onaj jedan stan od 100€ + režije, ali dan prije kad sam zvala, cura se nije javila. A i čisto sumnjam da bi bio bolji od ovog

Zaputila se na kolodvor. U tramvaju opet naletjela na skitnicu od jutros Došla tamo u 19:20. Mislila doma Samoborčekom u 20. Još je i jedna cura s kojom sam neloša tad išla. Ali nije više bilo mjesta. Uzela kartu za 23:30. Za nekih 10-ak min. je do kolodvora došao tip kojeg sam znala virtualno pa smo popili kavu. On o9tišao na vlak, ja šetala po kolodvoru. Usput kupila fasciklu za ne gužvam svjedodžbe, priznanje i pohvalu jer mi je to vratilo na upisu. Zadržali su samo maturalnu svjedodžbu. Rješavala sudoku. Popila još jednu kavu. Spustila se na bus.

Bio je pun. Trebali smo sjeti na mjesta koja nam pišu na karti (iako to inače nije praksa). Za ne falit`, do mene je bio tip iz susjednog kvarta, bili ista osnovna, nikad skupa u razred, različita srednja, ista zgrada :D Baš mi je bilo drago kad je rekao gdje je upao :)

Pričala na mob s momkom. Stali na odmorištu. Dolazi još jedan Autotransportov bus. Na kat :D Vidjela curu iz škole :D Izmijenile neke informacije gdje je tko upao.
Dalje sam spavala. Izašla na stanici blizu kuće. Došla dma. Odmah zaspala :D


Uf, odužilo se. Nove spoznaje ipak idu u novi post :D

Osvrnut ću se općenito na zadnjih tjedan dana iako će naglasak biti na Zagrebu. Svašta se izdogađalo, svašta je iskrsnulo, svačega sam danas svjesnija nego prije. Pa krenimo redom.


U srijedu popodne mi je palo na pamet da je vrlo lako moguće da mi za upis na faks treba potvrda o prebivalištu. Pitam na forumu. Da, treba. I dvije slike. Ok. Kako sam se odlučila ići upisati na faks u petak, dignem se u četvrtak ujutro da odem po tu potvrdu. Prije nego sam krenula, nazovem referadu faksa da pitam kojih dimenzija trebaju biti slike. Nije bitno. Ok. Odem do grada na bus (jer mi je predaleko za ići pješke). Otišao prije 10 minuta, sljedeći je za 50. Nema veze, otić ću na kavu. Otišla. Prolistala novine. Sjela na bus. Došla na policiju. Hrpa ljudi vadi potvrde o prebivalištu radi djetetova upisa na faks. Preko ramena gledam imena. Poznati :) Bio je jedan tip s majkom. Gledao me :D Mislim da sam mu djelovala poznato. Ovaj… na njega sam se palila u 2. ili 3. razredu. Možda iti u prvom. Ne sjećam se više. Tad sam ga uhodila po kolodvoru :D
Čekajući bus za nazad, naletio otac od cure iz razreda. On je isto vadio potvrdu o prebivalištu :D pa me on bacio doma.
Popodne na web stranici faksa vidim da mi slike moraju biti dimenzija 4x6. E jebi ga sad. Ali ajde, i nije toliki tramak, ionako sam se popodne dogovorila za kavu s curom koja se večer prije vratila iz Zagreba.
Odradila slikavanje, uplatila troškove upisa, sjele na kavu. Imala mi je što i pričati. Ona je bila od onih koji su nakon mature otišli u Zg na pripreme i tek se tad vratila.

Navečer sam sjela na bus. Noćni. U 1:30. Onaj s kojim sam išla i na prijave za faks. Ovaj put nisam sjedila s ničijom majkom :D Od poznatih je bilo dvoje gimnazijalaca.
I tako pričam na mobitel s momkom. T-mobile nas izbaci nakon 1:30, i zove on opet. Mobitel mi nije odzvonio niti tri tona jer sam se odmah javila. Čovjek na susjedna dva sjedala je vrisnuo. Ispričam se što se radi mene prepao i probudio. Ajde kao sve ok.
Stanemo na onom nekom odmorištu. Odem na WC. Kupim vlažne i obične maramice. Stanem za šank zapaliti cigaretu. Dotični barba, odoka bi mu dala 60 i koju, stoji do čovjeka koji je meni s desna. I veli Prijateljice `oćete što pipit?
Ne bi, fala.
A `oćete sok? Ja častim.
Ne bi, stvarno.
A platit ću vam prijateljice.
Ne bi, hvala.
Ugasim cigaretu i odem u bus.
Izašao je u Travnom čini mi se. Uglavnom, u nekom kvartu prije kolodvora. Pozdravio me. Samo sam pogledala tipa iza sebe, zavrtila očima i nakon toga se nasmijala.


Dosta za ovaj put. U sljedećem postu pišem o kolodvorskoj skitnici, misiji Napuni mobitel, budućoj cimerici i novim spoznajama :mirko: Sad bi ja tu nabrojila sve što trebam pribilježiti jer znam da ću inače zaboraviti, ali sam lijena i za to :D I onda ću postati i za 2 dana objavljivati nadopune :D

U subotu nakon noćnog kupanja, momka puklo da idemo negdje plesati. Sjeli u auto oko 00:15, putem kupili burek i onda se do 1 vrtjeli po Bačama u potrazi za parkirnim mjestom.

Pošto sam mislila da ćemo nakon noćnog na neko mirno piće, obukla sam široke sportske hlače, običnu majicu i japanke. Doma znam izaći vani u takvom izdanju samo što umjesto japanki budem u tenisicama. U koliko god šminkerskom kafiću završila, neću biti jedina takva. Dolac, kvart za izlaske fancy ekipe je prepun spićkanih cura, ali ima i onih u sportskom ili manje uštogljenom izdanju. Na Bačvicama takve nisam vidjela.

Kratke hlačice, minić ili skinny jeans. Eventualno neka haljinica.
Gore: dekoltirana majica.
Dolje: peta od 5-10 cm ili zlatne/srebrene/šljašteće niske cipelice.
Prevladavajuće boje: crna i bijela.
Kosa: uglavnom ispeglana.
Naušnice: velike, okrugle, metalne.
Ok, tipično za šminkerice. Ono što je mene iznenadilo je toliki broj, toliki broj bez iznimki na jednom mjestu.

A što ekipa radi u noći sa subote na nedjelju? Pije. Ok, pije. Što još? Gura se kroz gužvu. Još? Sudjeluje u interakciji sa seksualno privlačnim ljudima. Dalje? Pa i nema više.
Došli smo s namjerom da se isplešemo. U Tropica nismo ni pokušali ući jer me ne bi pustili radi outfita, a koliko se vidi izvana, ekipa nije bila za ples. Napravili smo đir tim kompleksom kafića. Gore na katu je neki par plesao. Iza njih je bila hrpa ljudi koja je stajala na nogama. Doslovce slijepljeni jedan za drugoga. Ponekima se micala glava.

Uvidjevši trulu atmosferu, otišli smo popiti piće na Obojenoj. Bez plesnog podija, ali mirno i romantično :)

Četvrtak

Bila na piću s tipom iz (bivšeg) razreda. Nismo bili nešto extra bliski kroz srednju, ali eto.
Zapričali se. Prošli neke događaje iz srednje, istračali neke ljude, pričali o budućnosti. Sjedili u pivnici tri sata. Prošlo za tren.
U prolazu svratio prof. iz logike i filozofije. Nekim ljudima mi se baš drago javiti.
Cure iz jezične rješavale stare prijemne ili neke skripte. Blago meni :D

Dok sam bila na toj kavi, nazvale me cure koje su na pripremama u Zg-u. Vidjele oglas da se traži cimerica. Planiram otići pogledati kad se budem išla upisati.


Petak

Kasno popodne se našla s istim tipom iz razreda kao u četvrtak. Rješavali zadatke iz matematike s prijemnih koje on nije znao. Riješili sve koje smo pokušali :)


Vikend

Provela s momkom. Piće, doma, piće drugo, piće treće, noćno kupanje, piće četvrto :D
A sladak je skroz u moru Pojela bi ga.

Sinoć našla još jedan oglas za stan :Slin:


Danas

Ne znam što ću sa sobom. Cijeli dan online.
Čula se sa curama u Zg-u. Ova jedna je mislila da je upala na jedan faks, ali ipak nije. Nada se da će ih dosta odustati. Danas je pisala prijemni na još jednom. Nije prešla prag. Ostaje još jedan. Zadavila bi ju.

Zadnjih dana se zabavljam svime što mi padne na pamet; printam i bojam bojanke, bila sam na piću s forumašem kojeg jedva znam, pogledam pokoju reprizu One Tree Hilla i O.C.-a, radim neke planove za ljeto. Počela sam pisati blog neuobičajene tematike za mene. Planiram se pozabaviti izradom predložaka za blogove.

Jučer sam bila na kupanju i na kavi na plaži. Sama. Čak i bez sata. Ubila vijeme.
Jutros vadila krv.
Malo je zahladilo. Nije mi danas za kupanje. Mislim se da li da odem na kavu, sama naravno :D, ali nekako i nisam od volje.
Sutra i preksutra ili za vikend sam možda u Splitu. Bilo bi lijepo :)

Ovaj tjedan su mi prijave za upis na faks. Petak je odmah otpao jer je zadnji dan pa ako mi fali koji pečat ili potpis neću uopće stić sredit. U četvrtak ujutro moram vadit krv tako da je srijeda otpala.

Trebao mi je pomoći jedan tip pa sam ga pitala što mu više paše – ponedjeljak ili utorak. Ponedjeljak. Na kraju su planovi s njim propali pa je u obzir došla jedna cura. Isto joj je više pasao ponedjeljak, ali ona je imala posla oko papirologije pa je i to otpalo. Odlučim to obaviti sama. Napisali su mi na forumu kako s kolodvora do faksa, isprintala sam vozne redove buseva koji mi pašu (Za dijete iz malog grada je ubitačno zakasniti na bus jer je sljedeći za sat vremena. Naravno da je u Zagrebu drugačije, ali navike Moram stić na bus i Moram znat kad imam bus su tu :D ) i pokušala se psihički pripremit što mi nije išlo :D

Sjela sam na bus u 1:30. Da, noćni. Sjedila sam s majkom tipa iz razreda tako da sam imala s kim pričat. Kad smo stali na pauzu, skužila sam da je u busu još dvoje ljudi iz gimnazije. Idu i oni za istim poslom.

U Zagreb smo došlo oko 6. Popile kavu do 7 i otišle na stanicu. Tramvajem do Trga. Žena me otpratila i do Kaptola :D Odmah sam uhvatila odgovarajući bus. Dođem do PMF-a, ali ne znam kuda proći da dođem do ulaznih vrata :D Pomogne mi neki student.

Pošto je bilo cca 7:55, a prijave tek od 9 išla sam sjest da malo ubijem vrijeme, a i ubrala sam zgodno mjesto. U prolazu vidim curu koju znam, ali joj se ne mogu sjetit imena. Sjedim i zvirlam okolo. Do te cure dođe jedan tip kojeg isto znam. Njemu se sjećam imena :D Odem do njih i pitam Je l` se mi znamo? Oni me čudno gledaju. On pogotovo. Gledam ga u oči i velim njegovo ime i prezime. On onako još više zaprepašten. Ko da sam baba vračala koja je to upravo iz graha pročitala :D Velim svoje ime, prezime i grad. Sjetio me se. Sjetio se nadimka :D Pa smo malo popričali.

Kasnije sam srela curu i tipa koji su išli u moju školu. Popričala s oboma. Došlo 9. Predala prijavu, otišla na bus, spustila se do Trga.

Imala sam dogovorenu kavu s forumašima, ali je još uvijek bilo prerano za naći se s ikim. Cure iz srednje s kojima sam se također dogovorila za kavu su isto bile zauzete prijavama. Mislila sam sjest na kavu, ali ono… Imala sam ispred sebe još minimalno dvije kave pa sam se okanila te zamisli. Odlučim svratiti do rodbine. Nađem ih. Bolje da nisam :rigo: Ostala sam nekih 45 min. i otišla se naći s forumašima. Dogovor je bio na Trgu.

Primila sam SMS od jedne gdje je. Odmah je prepoznala. Čekali još jednog. Prolazi on, mi se smijemo. Baci oko na nas. Ne skuži. Odemo do njega, veli on da će doći još jedan. Tog tipa sam isto htjela upoznati, ali je rekao da neće moći. U zadnji tren je očito ispalo da može.

Odemo do pekare da si uzmem nešto za pojest. Sretnem curu iz bivše škole :D Odemo na piće. Vidim da me tražila ona cura s kojom sam trebala ić predat papire. Ona je svoje obavila pa ju je zanimalo gdje smo. Javim joj. Dođe.
Baš ugodna kava. O svima sad imam još bolji stav. Dragi ljudi. Zakon su

U međuvremenu su me zvale moje cure iz srednje da su obavile što su imale. Rekla im da sam s forumašima i da mogu doći ako žele. Nije ih bilo :D Kasnije su se došle samo javit i reći mi gdje će sjest na piće. Kasnije sam došla do njih. Popila piće. Išli do Lovačkog roga (pardon ako je krivi naziv, miješa mi se rog/lug/...) i sjele u hlad na stepenice. Bilo baš ugodno. S jedne strane sam imala dojam da smo se napričale, dok s druge strane ne. Ipak se nismo vidjele 10 dana (one su na pripremama u Zg-u). Odlučila sam lagano se zaputit prema rodbini (opet srela nekog poznatog iz škole) jer je pao dogovor da ću s njima autom doma pošto su i oni išli. Naravno, na kraju smo krenuli 3 sata kasnije nego što sam mislila.

Doma došli oko 23:30. Bila preumorna. Ubrzo zaspala. Nažalost.