Kreni već jednom,
okreni mi leđa,
sama, tako si htjela.
Ne gledaj više u moje oči
suzu u njima vidjeti nečeš,
samo tuga i nesreća
to je sve na što naliječeš.
Dobro zapamti, lice moje,
jer više susresti ga nečeš,
u danima samoće, zaplakat češ,
a nečeš znati, da li zbog tuge ili sreće.
U glavi, tvojoj, pjesme moje,
prestati, odjekivati neće,
jesu li ONI, ikad bili
vrijedni naše sreće.
Ovo je posljednja pjesma
što posvećujem je tebi,
valjda ću i sam znati
pronaći put u sebi.
M.B.
< | travanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
razmišljanja i nešto više