ono najbolje
ponedjeljak, 24.08.2009.
POMOĆ
http://igra.topshop.com.hr/index.asp?tn=friendhome&parent=7865914&sid=4611
nedjelja, 23.03.2008.
SRETNO
Nekako ovi blagdani nemogu proći , a da se ne sjetim bloga!
Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!
petak, 10.08.2007.
Pozdrav
Nekako na ovaj dan imam najviše energije i volje za sve ono što me čeka tokom dana.
Bez velikog slavlja, torte i opijanja, proći će i ovaj dan, ali ipak je to rođendan.
U ranijoj fazi života imao sam viziju kako ću do 33. rođendana objaviti knjigu poezije te kao i svi "veliki" skončati taj veliki i nadahnjujući život zahvaljujući alkoholu i drogi hahaha, kako naivno, kao imao sam život i veličinu bih postigao ispraznošću hahaha.
Tek sada imam život i ispunjenje kad nemislim na sebe već na sina i kćer, za njih se treba boriti a ne za sebe i život iz romana.
E, pa ljudi danas je 35-ti, a želim barem još toliko (ne zbog sebe već zbog klinaca, da mogu biti tu kad im zatreba rame za plakanje ili sreću).
M.B.
petak, 03.08.2007.
ZDRAVO
Eto još jedno ljeto i još jednu godinu stariji.
Možda mi godine i nebi tako letjele da ne gledam klince kako rastu i ne slušam njihova pitanja na koja uskoro (bojim se) neću znati odgovore.
A kako li su maleni bili, u šaku su mi stali!?
Sretni li su ljudi koji djecu imaju!
Djeca su naš put, naša budućnost i naša prošlost!
Puno pozdrava svim blogerima.
nedjelja, 08.04.2007.
VUZEM
SRETAN USKRS SVIMA.
subota, 27.01.2007.
RADNA SUBOTA
Pozdrav svima, eto pišem post iz vrlo glupog razloga, naime radna subota.
Od dana kad sam se zaposlio u sadašnjoj firmi imao sam 0 slobodnih subota pa čak ni nedjelje nisu sve besposlene.
Jebiga, nisam trgovac pa da se svećenstvo i sindikati bore za mene
, već grafičar na privremenom radu u odjelu grafičke pripreme.
Jao šta je dosadno.
Ma samo lijep pozdrav svima, odoh tražiti igrice po web-u.
M.B.
srijeda, 17.01.2007.
Blagoslovljen Božić i sretna Nova 2007.g.
Malo kasnim sa čestitkama ali vremena je premalo za sve što čovjek želi u životu!
Klinci rastu i svakim danom imaju sve više pitanja o ovom našem načinu života i svijetu općenito. Gledam i slušam njihove želje i doživljaje pa se i sam ulovim u sličnim mislima.
Čitam da današnja djeca ranije sazrijevaju i slažem se s time ( koliko samo mogućnosti postoji za njih!), jer tu su računala, informacije, mogućnosti ...
U petak mi je imendan, ali i nešto mnogo važnije Godišnjica braka i to ne bilo koja već 5-a.
I tek sad nakon 5 godina odgajanja djece, brige oko posla, kupnje kuće i uređenje te međusobnog zanemarivanja moja supruga i ja polako uzimamo daha te nalazimo sve više vremena za NAS.
Eh, taj život kako nepredvidljiv može biti ( vjerujte osjetio sam ).
Umjesto pjesme napisaću ono najiskrenije i najvažnije,
VOLIM VAS OBITELJI MOJA, KAKO BI DANI BILI PUSTI BEZ VAS.
M.B.
petak, 29.09.2006.
MISLI
Teško li je po stepenicama života hoditi
tako su velike stube
prema gore-prema bolje.
Dolje sići,
za to netreba snage
samo se pustiš i padaš.
M.B.
Tko od nas nije htio na prvoj većoj zapreci odustati-stati, i prepustiti se.
Prepustiti se očaju, tuzi i samoći.
I kad misliš to je to, osvrneš se oko sebe i pogledaš tko je to uz mene, šta sam
do sad uradio, šta to ostaje za mnom?
Zar ta dva para malih plavih očiju zavređuju tugu i bol kakvu sam i sam iskusio?
Sigurno da ne, nisu oni mene htjeli već ja njih i počelo je teći jako dugo vrijeme
u kojem im moram dokazati da sam ih vrijedan.!
Ne, nisam tužan ni utučen samo razmišljam!!!
M.B.
subota, 23.09.2006.
Hvala
Vrijeme - kako samo brzo prođe i gazi sve pred sobom.
Želio bih više biti s Vama, ali promjene u životu nose sa sobom i odricanja.
Promijenio sam posao (radio sam kod kuće), i sad mi fale moji patuljci i vrijeme koje ne provedem sa obitelji :(.
Ali bitno je da su oni to na kraju nekako prihvatili.
Znam nije me dugo bilo i zato nije ljepo da Vas molim za pomoć ali ipak hoću.
Naime žena (28) i kćer (3) imaju uskoro rođendane pa bih Vas molio da mi ostavite prijedloge za darove!!
Svako jutro ustanite s osmjehom na licu i recite "dobro jutro", jer uvijek ćete naći nešto zbog čega vrijedi živjeti svaki novi dan.
Hvala Vam svima što ste tu!!!
M.B.
četvrtak, 10.08.2006.
ROĐENDAN
Pozdrav svima koji čitaju, eto došao i taj veliki dan kad je moja malenkost došla na svijet i nije znala šta ju sve čeka. Bilo je to u predvečerje jednog ljepog ljetnog dana prije točno 34 godine tj. još u prošlom stoljeću (haha), kada je jedna mala plava glavica ugledala svjetlo reflektora (i nikad više nije bila zvijezda svijeta). Vjerojatno sam se drečal ali se ne sjećam.
Da ne duljim napisaću pjesmicu koju sam dobio na dar od svojih klinaca u ranu zoru današnjeg dana, pozdrav.
Danas nam je divan dan
divan dan
našem tati rođendan, rođendan,
živio živio i sretan nam bio.
Nakon toga su slijedili poljupci tako slatki i iskreni.
Hvala Vam patuljci moji (vaš ponosni tata).
M.B.
petak, 23.06.2006.
ŽELJA
Ma hajde srećo
da zapjevamo još jednom
tugu ćemo pjesmom izbaciti,
pričaj mi srećo o sebi priče
nedaj da zaborav ih izbriše.
M.B.
četvrtak, 22.06.2006.
Želja
Bez ijedne riječi
bez pozdrava
i osmjeha...
Samo jedno NESMIJEM
...
A ono šta ŽELIŠ?
...
M.B.
ponedjeljak, 29.05.2006.
NE ZABORAVI
I kako sada ne poželjeti te,
kako zaboraviti da nisi moja
i da te nikada u zagrljaju imati neću
...
kako izbrisati sve one riječi
i ne izustiti više nijednu
...
ni ne poznajem te
a sve o tebi znam
...
i tvoje usne na mojima
nikada nisu bile,
a okus njihov na mojim
usnama je
...
ruke tvoje
nisu me ni dotakle
a dodir njihov još osjećam
...
kako ne poželjeti te
i sve zaboraviti
...
.
M.B.
srijeda, 17.05.2006.
SNOVI
Bojim se da ću počet sanjat
tvoje ime
bojim se da me netko ne ulovi
na usnama s njime.
M.B.
ponedjeljak, 15.05.2006.
NEŠTO POSEBNO
Nenadano kao i sve dobro desilo se nešto posebno...
Već dugo riječi nisu tako odzvanjale, mogle bi i planine rušiti,
a opet samo ona čula ih je
i zvučale su kao
tihi žubor planinskog potoka u jutarnje svitanje.
Eh riječi...
Sjaj sunca i snagu vatre imate.
M.B.
ponedjeljak, 24.04.2006.
ZOVEM .....TRAŽIM....VIČEM
DOZIVAM....SMJEH....
SMJEHHHHHHHHHHH....
GDJEEEE SIIIIIIIII....
ZABORAVIO ME....
IŠČEZAO....NESTAO....
POSLAO SAM GA NA PUT
A NISAM MU SPREMIO KAMENČIĆE U DŽEP....
PA KAKO DA SE VRATI ????
M.B.
petak, 03.02.2006.
ODLAZAK+POVRATAK=ŽIVOT
Za vrijeme života naučimo mnogo ili ništa (forsiram mnogo?), uzdižemo se, padamo, posvečujemo se nekom i sl..
Tako sam i ja u jednom trenutku odlučio da stanem iz bojazni da nije dovoljno dobro i posvetio se najvećoj ljubavi mog života OBITELJI.
Volim kad nađem vremena pa iznenadim suprugu nekom sitnicom i vidim da je iskreno sretna zbog tog.
Igrati se s djecom i uživati u njihovim veselim glasovima punim veselja i sreće, ima li išta ljepše od tog?Nadam se da sam u ovom trenutku život dobro posložio pa se posvećujem i blogu.
P.S.
Hvala na pozivu Katya.
M.B.
srijeda, 31.08.2005.
ISKUPLJENJE
Dok ovako napušten
u tuđem gradu,
na tuđoj cesti,
u tuđem smeću ležim
svoje posljednje misli upućujem VAMA.
Kako je lijepo bilo kod kuće,
volio sam naše ručkove nedjeljom,
volio sam tvoje kritike - oče,
hvala ti na podršci - majko,
zahvaljujem i tebi što si pokušavao
pokazati mi pravi put - brate,
prijatelji, hvala i vama, na mladosti divnoj,
lijepo je bilo odrastati s vama.
M.B.
( eh, ta sjećanja!?)
utorak, 19.07.2005.
SAM
Što imate od toga
jer ne volite moje stihove,
što posjedujete Vi
kad davne snove odbacujete.
Vama, dajem sebe,
iz riječi - dobivate stihove,
kroz pjesmu,
poklanjam Vam nasljeđe.
Sam, u svojoj boli,
................................,
dajem najbolji dio sebe
za vječno sjećanje.
Na sve ili ništa
igraću uvijek,
kratke utjehe,
ostavljam nekom drugom.
...
M.B.
četvrtak, 07.07.2005.
LJUBAV
HVALA!
Ne pitaj - zašto?
Svoju snagu
iz tebe sam crpio,
ništa zauzvrat davao!
Znam, iscrpljena si;
Ne odlazi, oporavićeš se;
Jer više ne potrebujem
tvoju snagu - već ljubav.
M.B.
petak, 01.07.2005.
ZAŠTO
Noć,
beskrajna noć,
promatram rijeku
ispod sebe.
Lagani povjetarac
poigrava mojom kosom.
Zašto ?,
zašto je otišla baš ove noći,
beskrajno duge noći ?.
Jutro,
kad će jutro ?,
i da li će
sa prolaskom noći
proći i bol ???.
Palim cigaretu
i razmišljam
koliko ima do dna,
da li je dovoljno duboko
da slomiš vrat kad skočiš
i da li će te
prepoznati kad te pronađu ???.
NE,
neću skočiti
umjesto sebe
u rijeku
bacam cigaretu
i odlazim kući,
a u rijeci
umjesto života
gasi se
još jedna cigareta.
M.B.
četvrtak, 23.06.2005.
UMOR
Tjeskoba srce mi obuzima
iščekujem dolazak samoće,
stakla mog svijeta pucaju,
u glavi, stanice dolazak ludila očekuju.
Opet sam sam,
na rubu svijeta klečim,
oči u bezdanu traže svijetlo mog života,
crna rupa u koju padam kraja nema
prije nego pokleknem cijeli svemir ću proći.
Smijeh ludila
glavom mi bubnji
očajnički dozivamnekog,
p o m o ć trebam!;
Možda je već kasno?.
...
M.B.
nedjelja, 19.06.2005.
NIŠTA
Evo još jedna nedjelja , a kao da nije.?
Već ujutro mi je jasno kako će izgledati, čisti promašaj.!
Digni se, popij kavu, doručkuj, pripremi sve za obiteljski roštilj (proširena verzija), druži se sa istim ljudima ko i svakog dana i nabacuj onaj uljudni osmjeh tek malo privlačniji od govna...
A tek na kraju dana sreća jer ostaješ sam sa ljudima koje voliš svim srcem (žena i djeca), ljudima kojim daješ sebe u potpunosti, prave i iskrene osmjehe, poljupce i zagrljaje.
M.B.
srijeda, 01.06.2005.
MARIO
Polako, ali neupitno prolaze dani, godine... i nikada više neće se vratiti jučer ili prekjučer...,
uvijek će samo postojati sutra, prekosutra,... .
Gubimo se u satima, danima, ... gubimo prošlost u budućnosti.
I koga je uopće briga gdje smo i zašto jučer negdje bili, važno je samo gdje ćemo biti sutra.
Postojanost vremena u svom jednom i jedinom obliku.
Budućnost u prošlosti ne postoji.
Važna je samo budućnost u budućnosti.
Moje ja, gubi se u mnoštvu neznanih ja, tako se i prošlost koja se bilježi stoljećima gubi u danima budućnosti.
M.B.
utorak, 26.04.2005.
KRENI ...
Kreni već jednom,
okreni mi leđa,
sama, tako si htjela.
Ne gledaj više u moje oči
suzu u njima vidjeti nečeš,
samo tuga i nesreća
to je sve na što naliječeš.
Dobro zapamti, lice moje,
jer više susresti ga nečeš,
u danima samoće, zaplakat češ,
a nečeš znati, da li zbog tuge ili sreće.
U glavi, tvojoj, pjesme moje,
prestati, odjekivati neće,
jesu li ONI, ikad bili
vrijedni naše sreće.
Ovo je posljednja pjesma
što posvećujem je tebi,
valjda ću i sam znati
pronaći put u sebi.
M.B.
petak, 22.04.2005.
RAZNO
1.
Pjesma ova
ništa reći neće,
Pjesma ova
ostala je kao
zalog sreće,
u Pjesmi ovoj
nema junaka,
samo dvije-tri riječi
da ne bude zaborava.
_________________________
2.
Put,
moj Put,
je Put riječi.
Pjesme,
o tuzi i sreći,
romani bez
junaka i dobrih vila,
knjige
o ljudima bez sudbina.
M.B.
subota, 16.04.2005.
BOL
Želio sam biti svoj
gledati plavi nebeski svod,
otići iz ovog grada
vrijednog zaborava.
Prašnjave ulice,
prazni ljudi,
hodam kao u snu
vrijeme je da se probudim.
Topli osmjesi-ledene oči
svi te bodre,
svi te kude,
gdje je sreća
za neobične ljude?
U svemiru mome
puno je očaja,
glasovi vrište
nemaju izlaza.
Zaustavite vrijeme,
želim da prespavam
dane buduće,
nada;
prva je umrla.
Otvorite prozore,
odškrinite vrata,
dajte mi svjetla,
pustite zraka,
hoću da dišem,
želim da živim,
Ljudi, dopustite
da se osjećam
P O T R E B N I M.
M.B.
nedjelja, 03.04.2005.
TI
Hodam kroz tamu
zanemarujem glasove,
tražim izlaz
ostavljam sjećanje.
Hvatam TE za ruku
htijući praštanje,
prijezir TI u očima
iščekujem kažnjavanje.
Molitva mi na usnama,
u duši kajanje,
tražim TE pogledom
nailazim na razumijevanje.
U srcu TI ljubavi
za ljude sve,
pomozi mi da
putem pravednosti
slijedim TE.
M.B.
subota, 02.04.2005.
AMEN
Nakon svega što je u prvom redu učinio za crkvu, a potom i za nadu i vjeru koju je pružio ljudima diljem svijeta umro je NAŠ PAPA. Sa tugom u srcu odajem počast tom VELIKOM ČOVJEKU.
A M E N
petak, 04.03.2005.
LJUDI
U tami sobe
pretražujem sjećanje,
davni snovi,
svakodnevne iluzije.
U blatnoj rijeci,
utopljenici,
ljubav i osjećaji,
nude sliku onog što nismo,
neizbrisivi i najbolji.
Gledaj pticu!
tako ću i ja
ispružiti krila
poletjeti pravcem sna.
Na kraju puta
zapamtiću sliku,
gdje sunce, sunce čeka
dok rađa se novi dan.
U blatnoj rijeci,
utopljenici,
ljubav i osjećaji,
nude sliku onog što nismo,
neizbrisivi i najbolji.
M.B.
subota, 26.02.2005.
JUTRO
Jutro jednog dana kojeg tek treba započeti.
S tugom u očima, ležim ispod pokrivača sa mislima na boga i vjerom u ljude. Molitva na usnama, tijelo sklupčano u grču, strah od novog dana i novih životnih promašaja. Sjećanje na neke davno prošle i ljepše dane koji se nikada neće vratiti, već će zauvijek ostati u crnoj rupi sjećanja.
Neka nova djeca sada zastaju i gube se na istim preprekama kao i mi.
Zatvoren u svojoj sobi sjedim za radnim stolom osluškujući zvukove izvana; neko drugo vrijeme, neki drugi svijet, ljudi me zovu, traže moje savjete, htjeli bi da mi otmu moje mišljenje; traže spasitelja tamo gdje ga neće naći, pogledajte oko sebe i zapitajte se gdje je, gdje je moj SPASITELJ?, da li ste našli odgovor?, a da ga potražite?, da napregnete svoj neiskorišteni um? .... Ali ljudi , vi niste spremni da se poklonite nekom ko je veći od vas. Ja to znam, a vi ....
M.B.
