Moja mala magija, stvorena dok sam ležala na boku, u polumračnoj sobi, s mobitelom u ruci i cvijetom višnje ubranim na moju inicijativu pola sata prije 'poziranja'...
Samo makro efekt, negativ efekt, i eto jednostavne fotografije jednog isto tako jednostavnog ali meni neodoljivog cvijeta.
Poželjela sam ga dodirnuti jer me zanimalo da li miriše... a ako išta na svijetu volim onda je to miris proljetnog cvata s voćki.
Ove godine sam se uvjerila da su šljive te koje svojim cvatom obogaćuju zrak koji me opija. Shvatila sam to jer ovog proljeća
zrak nije mirisao, a šljive nisu cvale.
Ovog proljeća se nisam opila mirisom, ali jesam pogledom na krošnje višanja i trešanja, te sad samo mogu uzdahnuti i pomisliti mono no aware.
(pojam neizrecive tuge svih stvari,osjećaj prolaznosti
svega,koji proizlazi iz budističkog učenja o prolaznosti ovog materijalnog
svijeta)