only

nedjelja, 14.11.2004.

VATRA

Sinoć mi je bilo fenomenalno, jako, super lijepo! Nisam svoju najdražu vidio šest dana i toliko smo se uželjeli jedno drugom da je sve prštalo od strasti, emocija, osjecaja, nježnosti, energije, poljubaca, dodira..... :)

A danas je pravi dan za uzet knjigu u ruke i prionuti na spremanje ispita, zar ne!!??
I ako mi je isto pričinjava veliki napor, ipak sam odlučio konačno se obračunati sa preostalim ispitima i svojim slabostima!!

A napolje tako pada kiša, da mi je prosto žao što nemam neko društvo koje bi sad samnom šetalo po istoj!! Što ću uhvatilo me neko razdoblje kad obožavam kišuuuu!

I sluša mi se U2 :) Uzeću neki njihov dobar CD, odvrnuti ga do daske da se malo razdrmam, a onda za najviše pola sata sješću u stolicu, upaliti lampu i biti vrijedan…

- 11:27 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 12.11.2004.

Kiša

Za razliku od 80 odsto drugih ljudi, kišu uopšte ne mrzim, čak bi i rekao da je u pojedinim trenucima baš obožavam... Kiša je nekako smirujuća, ono njeno tiho rominjanje, nekako ti pruža mir potreban da razmišljaš o mnogim bitnim stvarima. I danas na poslu slušam ljude kako se žale na kišu, na vrijeme, na pritisak, na još gomilu stvari na koje nemaju nikakve šanse da ih promjene... Umjesto da vode brigu o stvarima koje mogu mijenjati, radije troše KJ ili kcal energije na probleme koji uopšte to i nisu. Kako ti problem može biti kiša ili oblačno vrijeme, ako ne uzgajaš pšenicu ili nemaš vinograd.

Uvjek sam tvrdio da raspoloženje ne kroji vrijeme, spoljna politika druge zemlje, raspoloženje kroji čovjek sam sebi!! Ako taj dan uspiješ na poslu, zaradiš novce, ako nasmiješ svoju najveću ljubav, ako učiniš sve da se ona osjeća posebnom, ili ako ti neka lijepa cura na tvoje višednevne pozdrave napokon odgovori osmjehom, raspoloženje ti nemože pokvariti nikakvo nevrijeme!!!

A danas je kraj još jedne naporne radne sedmice i pred nama je vikend koji treba provesti sa svojim najdražima uz osmjehe, radost, ljubav, nježnost :)

I treba uživati u svakom trenutku, jer možda će biti životnih razdoblja sa manje ili više problema, ali ovaj vikend se neće više nikad ponoviti zar ne!!??

ZATO NARODE SVI U LIJEPI PROVOD!!

- 19:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2004.

Novi list

Barem jednom u pola godine javi mi se ista ideja, da naglo i brzo promjenim život, da okrenem novi list, da stvari iz mrtvila ubacim u petu brzinu. I mada mi se nikad nije desilo da isto i uradim, ipak svaki put posle ovakvog razmišljanja dogodi se napredak, mrdnem se iz letargije iz mrtvila, počinjem rješavati probleme brže, efikasnije, lakše, bolje, počnem više uživati u životuuuuuu!!!

Tako sam isto odlučio i sinoć, i danas se rezultat već vidio. Na poslu sam bio super produktivan, na dobrom sam putu da naplatim jedan dug koji smo bili već 80 odsto otpisali, završio sam dosta obaveza... A najbolja stvar od svega je da sam se osjećao mnogo bolje nego prošlih dana, samo da me to podrži:)

Jedina muka mi je još fakultet i što sam ušao u fazu da mi se baš ništa ne uči. Ali moraću i to promijeniti, pa valjda neću se valjda sad zajebavati, kad sam stigao do dva ispita do kraja!

Još sjutra da odradim petak, a onda ću već naći načina da preko vikenda napunim baterije:)

- 19:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.11.2004.

Umoran od posla

Danas mi je bio pravi radni ponedeljak. Početak radne sedmice, puno obaveza, puno problema, srećom danas i puno rješenja za njih… Sve u svemu bilo je zanimljivo, i da nisam morao izlaziti par puta do grada i poprilično se skvasiti sve bi bilo zadovoljavajuće. Naravno suština mog posla je da vodim računa o finansijama naše male firme, odnosno da naplatim sve što se može naplatiti, da dogovaram nove poslove, da prodajem, da vodim računa o dokumentaciji, da……. Super posao da se stekne iskustvo neophodno jednom zelenom mladcu na početku karijere!

Na berzi sam kao i mnogo puta do sada, morao sklopiti kompromis između želja i mogućnosti. I kao svaki pametan dečko prihvatio sam ga, jer kao prvo imam premalo novaca da bih mjenjao system, a i moj je princip – Važno je završiti posao, a ne tvrdoglavo tjerati svoje! Ali jednog dana pokazaću ja kako se radi posao i srušiću ja pravila koje treba srušiti!

Sinoć mi je bilo mnogo lijepo! O tome najbolje govori osmjeh koji mi se danas ne skida sa lica. Mogu reći samo jedno – Stvarno je obožavam!!!

A sad idem da učim. Moram!!!! Moram već jednom završiti faks, I postati veliki dečko sa DIPLOMOM! Obećavam da hoću, i to vrlo brzo!

- 20:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.11.2004.

BRRRRRRRRRRRRRR

Jesen je stvarno stigla! BRRRRRRRRRRR Nisam nesto zimomoran, ali me je danas malo hladno!

Posto nocas opet izlazim i opet sa svojom najdrazom odoh da se istusiram i spremim, jer treba da budem lijep, zar ne!?

A sjutra je pocetak nove radne sedmice, u kojoj treba zaradit ako ne milione, ili hiljade, onda barem stotine....

- 20:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 06.11.2004.

Eto mene prvi put na naslovnoj

Hejjjjjjjjj:)))))))

Tek sam sad vidio da se ime mog bloga, po prvi put zajedno sa još dvadesetak blogera pojavilo na naslovnoj 03.11.2004. godine!

Bravo za mene, zar ne!!!

Jedino mi je krivo što sam na naslovnu dospio zbog Busha, kakva tragikomedija. Ja ga ne volim, ne podnosim i o njemu ne mislim ništa dobro, a on mene prvi put postavlja na naslovnu. E da je još samo izgubio izbore!!!!

Do neke nove naslovne pozdrav:)

- 19:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

KINO

Prvo sam se jutros naravno probudio u 09:30h, što ako uzmemo da sam sinoć zaspao oko 23:30, znači punih deset sati spavanja. To je za mene veoma mnogo, što se i vidjelo po mom licu, podočnjacima itd......

Onda sam doručkovao voće, popio C-vitamin (zdravlje je na prvom mjestu) i uputio se u svoj office. Odradio sam dva ipo sata u officu dosadnog finansijskog posla, i jedva dočekao da dođu moj brat i kolega i da skoknemo do grada na kafuuuu...

Popio sam kafu, vidio neka poznata muška i lijepa poznata, manje i uopšte nepoznata ženska lica, popričao o politici, američkim izborima, privatizaciji, kreditima, košarci, računarima, mobitelima i ko zna o čemu sve ne........

I onda sam se posvetio pravljenju subotnjeg ručka (gulaš sa zelenom salatom, pudingom i pivom) i stvarno je bilo dobro, ukusno i što je najvažnije kad živiš od kuće, bilo je kuvanooooooo.

A sad šaram svojim daljinskim po TV-u, i tražim nešto zanimljivo da pogledam, a u stvari jedva čekam da dođe 21:30, jer će onda da mi počne vrhunac vikenda tj. izlasak sa mojom dragom koju nisam vidio već tri dana (znam da izgleda kao da kukam, ali meni zaljubljenom to je dosta i previše!)

Idem u kino, da odgledam neki film, a kino nikad nešto nisam volio jer mi je film nekako ljepše gledati zavaljen na kauču u dnevnoj sobi. A i ne znam koji se film pušta, ali moj je princip – Uopšte nije važno koji je film u kinu, važno je jedino sa kojom osobom ga gledas !! A ja ga noćas gledam sa osobom koju sasvim, super jako mnogo najviše OBOŽAVAMMMMMMMM!!

- 18:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 05.11.2004.

Umoran sam

Umoran sam i imam osjećaj da ću vrlo brzo u horizontalu, tj. na spavanje.... A možda vam sjutra, kad se dobro naspavam nešto fino i napišem

- 20:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.11.2004.

Četvrtak veče

Četvrtkom veče mi se gleda košarka. I to po mogućnosti evropska. Košarka mi je omiljeni sport, trenirao sam je pet-šest godina i stvarno mi se uvukla pod kožu, i skoro uvjek mogu pogledati utakmicu, i uvjek me nekako opusti, umiri, makne nervozu ako je ima…

A košarku sam zavolio davne 1985-86 kad sam još kao mali, sa svojim ocem, ponovo četvrtkom veče gledao utakmice tada Kupa šampiona Evrope u kojem je tih sezona igrala i pobjeđivala Cibona i naravno Dražen Petrović.

I danas se uvjek sjetim kako je ne znam tačno kojoj ekipi, mislim nekim italijanima, posle prvog poluvremena nakon -15, u drugom upucao jedno 7-8 trojki za redom bez promašaja. Stvarno sam zavolio košarku zbog njega, jer stvarno je igrao košarku kako je do tada niko nije igrao, a bojim se da nikada niko i neće. Obožavao sam gledati košarkaškog Mocarta kako nemilosrdno, a opet graciozno puni koševe svim evropskim ekipama. Bio je jako moćan! Imao je onaj nevjerovatni šut, najljepši šut koji sam vidio u svom košarkaškom životu. Elegantan , precizan, brz, ubojit… Kako li je samo pogađao trice! Ko bi mogao zaboraviti one scene kad ode u napad pogodi tricu, odšprinta u odbranu, presječe dodavanje i onda opet onako hladno stane na 6.25 i pogodi još jednu!!! Sjećam se tada su se svi u kvartu »palili« na njega. Svi su tih godina željeli igrati kao on, mnoga su djeca istinski zavoljela košarku i sport samo radi njega!

I ako sam ikada imao idola, onda je to zaista bio on. On i samo on. Igrali su i drugi tada dobro košarku, ili bolje reći odličnu košarku, ali je samo on bio poseban, samo je on bio idol. I kasnije početkom devedesetih kad sam počeo da treniram košarku, mislim da sam često prije spavanja sanjario i razmišljao kako bi super, jako, dobro, bilo biti Dražen! Skidao sam njegove fore sa terena i sa manje ili više uspjeha pokušao ih primjenivati na terenima iza zgrade, u školi, na treningu… Ali znam da sam maštao samo o jednom, kako bi super bilo biti Dražen.

Za sebe znam da sam emotivan, znam da imam osjećaja za mnoge ljude i njihove patnje i ako ih uopšte i ne poznajem. Ali nikada neću zaboraviti kako mi je teško bilo tog 07.06.1993, kad sam došao iz škole u čuo tu strašnu vijest. Znam da sam čitav dan, a i nekoliko dana posle toga sa suzama u očima gledao na TV-u snimke Draženovih utakmica, koševa, prodora, trica… I znam da sam plakao i plakao i plakao i nisam mogao vjerovati da više neću moći gledati njegove koševe!

I pored mnogih stvari kod njega volio sam na način na koji se radovao posle svake pobjede, koša, volio sam što je tako emotivno prilazio svemu, vjerovatno da to nije bilo tako nikada nebi ni bio najbolji bijeli košarkaš!

I rastužim se uvjek kad se sjetim Dražena, ali mi je i zadovoljstvo što sam odrastao u vremenu kad je on bio najveći idol!

- 20:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 03.11.2004.

Žao mi je Amera, ali i mnogih drugih na svijetu

Do jutros do 03:00 h sam gledao rezultate na webu i na TV-u. I otišao sam spavati negdje kod rezultata 89: 78 za G.W. Busha. I mislio sam, ajde izvadiće Kerrija Ohio, tradicionalno uporište demokrata Kalifornija... Mislio sam tako i kad sam se probudio, a onda upalih svoj racunar, kad tamo vodi Bush sa 40+. I posle dvadeset minuta gledanja rezultata, kad se razlika ipak smanjila na 254:252 (rezultat kao u kriketu jebote), shvatim da je ključna država stvarno Ohio, i sjetim se da sam sinoc vidio da tamo vodi Kerry, a jutros se razočaram i nađem da vodi Bush.

I shvatim da je stvar gotova, da su Ameri uspjeli opet izabrati Busha. E sad nije meni Kerry bio neki harizmatičan tip, nisam nešto puno ni razmišljao o njemu, ali stvarno, ali stvarnooooooo zar je tako teško bilo glasati protiv rata u Iraku, protiv vojne industrije, protiv onakvog kauboja kao što je Bush....

No, politika je politika, trenutno se ne mogu sjetiti ni jednog razloga zbog čega je dobro da je Bush pobijedio, ali valjda u novom mandatu neće napraviti opet onako nepromišljene poteze i odluke kakve je donosio ili bolje reći samo izgovarao u protekle četiri....

I ne mogu iz glave nikako izbaciti onu sliku iz Farenhajta 9/11, kad Bush sjedi u školi i čita onu knjigu sa dječicom u učionici, i kad mu saopštavaju da se desio napad na New-York. Ne mogu zaboraviti onaj Bushov izraz lica, onaj izgubljeni pogled u daljini, onu njegovu ne baš pametnu facu...........

Zamalo da zaboravim. Izgubio sam opkladu, moraću platiti ručak, ali sad mi je i onako svejedno, platio bih i tri ručka samo da je Kerry dobio, ili bolje reći samo da Bush nije dobio!

Na poslu sam se fino umorio, imao sam dosta posla, popodne sam malo odspavao, a sad cu da se spremam jer idem sa curom u gradddddd :-)

I ima još jedna vrlo važna stvar. Moj pakleni plan da zaradim nešto novca kupujući dionice jedne kompanije ne berzi nije se baš počeo ostvarivati kako treba, ali se nadam da će se već sjutra nešto pozitivno dogoditi na tržištu kapitala!

- 19:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 02.11.2004.

Američki izbori

O čemu bih danas pisao, ako ne o američkim predsjedničkim izborima. Nije da se volim mješati u unutrašnju politiku druge zemlje, ali što ću kad se američka politika petlja u sve zemlje na svijetu, pa i u moju. Inače dosta sam čitao o razvoju amerikog društva, države, institucija itd. i oduvijek mi se sviđala njihova pragmatičnost, jednostavna lakoća organizovanja stvari.

I zato i ja imam pravo naglas razmišljati i reći da bih baš volio da pobijedi Kerry! Stvar je još više dobila na važnosti, kad sam se jutros kladio sa bratom koji je tvrdio da će pobijediti Bush, a ja sam mu kao rođeni kontraš odmah udario kontru i rekao da će pobijediti Kerry. I odmah je pala opklada. Ko izgubi vodi na ručak, na pečenje!

S obzirom da živimo sami, i da se većinu vremena hranimo po restoranima, i nije neka šteta ako izgubim. Mnogo je veća ako Bush pobijedi, pa opet dobije priliku da donosi onako pametne i promišljene odluke, kao što je to radio u poslednje četiri godine. Zato upamet se amerikanci i glasajte naravno po svojo volji (mada ja i dalje mislim da vam je Kerry mnogo bolje rješenje).

Već dva dana na poslu imam baš puno da radim, ali ne žalim se, već sam i prije rekao da volim dinamičan posao pun dešavanja, odluka, rješavanja problema... Jedino mi je krivo što dođem kući umoran pa i nisam baš raspoložen za učenje. Ali noćas dok budem gledao ELECTION NIGHT na jednoj od globalnih američkih TV i čekao rezultate izbora, čitaću i tu dosasnu knjigu o bankama, dionicama, obveznicama.....

Sinoć sam se posle pet dana konačno vidio sa svojom najljepšom i najslađom, koja je zbog jako puno obaveza, bila još više umorna i pospana, ali sam opet uspio fino uticati na nju i njeno raspoloženje :)

- 19:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.10.2004.

Subota veče

Sinoć mi je bilo zaista lijepo u gradu. Posle duže vremena, što iz objektivnih što iz ne toliko objektivnih razloga, okupilo se staro društvo. Bio je to pravi muški izlazak, uglavnom smo zezali ili bolje reći zajebavali jedan drugog oko raznih stvari, koga cura najčvršće drži u šaci, koga gledaju najbolje ribe (ako uopšte koga od nas gledaju), ko je imao najbolje fore kad je muvanje cura u pitanju itd. i tome slično...

Kao i uvjek u takvim prilikama popili smo sigurno jedno 6-7 tura, a pošto nko od nas u zadnje vrijeme nije baš trenirao, brzo je počelo da djeluje na nas, što se ubrzo vidjelo po našim umornim i pospanim facama.

Komada je bilo sinoć u gradu, ali se izgleda još nije ustalila prosječno količina lijepih cura koje obavezno izađu subotom veče u grad, jer je valjda propustiti subotu veče za njih nešto najgore.

Zbilja i ja imam nekoliko drugarica kojima je subota veče najvažniji dio sedmice. Nikad to nisam razumio do kraja, jer meni zaista nije važan kvantitet već kvalitet izašlog naroda, i potpuno mi je svejedno, tj. bolje da kažem mnogo mi je draže izaći utorkom ili četvrtkom, kad je manja gužva i kad je mnogo lakše uspostaviti normalni ljudski kontakt, mislim konverzaciju...

Najjača priča sinoć je svakako bila o najboljoj skrivenoj kameri koju nisam odgledao, ali je samo njeno prepričavanje bilo vrh!

Kao snimala kosovska televizija skrivenu kameru u Prištini, i došli oni na ideju da u jedan kafić u Prištini pošalju tipa obučenog u uniformu srpskog specijalca. I ulazi on u kafić pun ljudi, svi ga gledaju sa čuđenjem a on njima na srpskom kaže – Dobro veče! Pola kafića zbunjeno odgovara dobro veče, a pola nemože da vjeruje svojim očima. A specijalac hladno ljudima vikne – Ovo je racija, vadite lične karte! I krene on tako da legitimiše narod po kafiću, i tako sigurno 2 minuta gleda lične karte, i kad je već bila frka – kaže specijalac i dalje zbunjenom narodu – Pa ljudi ovo je skrivena kamera!!

Jutros sam se probudio negdje oko 10:30 i baš sam se obradovao kad sam upalio TV i vidio da je 9:30. Uvjek sam volio ovo zimsko vraćanje sata unazad. I kad god se sat vraća unazad i pomjera unaprijed sjetim svog pitanja kojeg sam postavljao tati i mami kad sam imao 3-4 godine. Pošto su uvjek na TV-u govorili kako se sat vraća u 3h ujutro, ja sam svaki put pitao – Jeli tata, a da li to moramo da se budimo u 3h ujutro da pomjeramo sat? To nemože ujutro da se uradi?

Zar nije vrh pitanje!?

- 15:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 30.10.2004.

Noćac idem u grad

Kao što vam i napisah u naslovu, noćas idem u grad!. Nadam se da ću se fino provesti, da ću ostati do rano ujutro i da ću se nasmijan vratiti kući. A onda ako sjutra budem u stanju ili u dobrom raspoloženju napisaću vam i detaljan ili manje detaljan izvještaj o tome što će se noćas dogoditi. Svima vam koji takođe noćas idete u provod, isti želim da bude vatren, lud i nabijen energijom....

- 19:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 29.10.2004.

Naporna nedelja

E tako vam je to. Napišem u ponedeljak da mi je dan na poslu bio dosadan, bez mnogo obaveza i napora, a onda me u naredna 4 dana dočeka gomila još dosadnijih obaveza, masu nekih glupih problema, nervoza, svađe itd. i tome slično....

Ko mi je kriv kad sam se žalio na jedan sasvim običan , miran i pospan dan!

No napokon je došao, meni najomiljeni dan, ili bolje možda reći najomiljenije popodne u nedelji. Ako i nije sve kako treba, barem znaš da možeš noćas izaći, dobro se provesti ili jednostavno se napiti, ili možda kontra toga ostati kući, odgledati neki fini film i dobro se naspavati....

Ne znam zašto, ali mi dobar san uvjek donese neko olakšanje, smirenje. Nije da volim da spavam, ali često kad sam loše raspoložen, spas potražim u dobrom mirnom snu! Nekako je lakše kad se mnoge stvari prespavaju.

Vikend koji je pred nama, provesću nadam se u nekoj finoj šetnji sa svojom najdražom, možda ću malo da učim, sređujem stan, napravim neki specijalitet kuće, a možda ću da napravim nešto otkačeno. Nikad se ne zna šta novi dan ili vikend mogu da donesu, a šta mogu da odnesu.

Idem sada da računam kako da zaradim gomilu para, a kad se umorim od brojanja još ne zarađenih novaca, mislim da ću se prepustiti čarima sedme umjetnosti i dobrom, dugom, mirnom i laganom snu...

- 20:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.10.2004.

Jedan sasvim običan post, jednog sasvim običnog dana

Danas sam na poslu radio skoro osam sati, a sada da me pitate šta sam uradio za tih 8h, ne bih vam znao reći. Mislim znao bih vam reći, ali mi je baš glup osjećaj kad mi radni dan prođe u izvršavanju na stotine sitnih stvari, u rješavanju na desetine problema koji su samo tehničke prirode i u otaljavanju malih obaveza...

Jednostavno volim dinamičan radni dan, volim kad mi se dešavaju novi problemi, volim da rješavam nove situacije. Volim kad mogu sam sebi da se pohvalim kako sam bio vrijedan, pametan, produktivan, volim kad mogu da kažem da sam nešto uradio sam i volim kad vidim plod mog rada...

Vjerovatno su za to krivi moji roditelji i njihovo super vaspitanje koje su mi pružili, jer u mojoj familiji jedno se znalo uvjek, a to je – Da je rad stvorio čovjeka, a što bi Zadrani rekli – Zadar košarku!

Jedna od milion stvari zbog kojih sam mojim roditeljima izuzetno zahvalan, (naravno da ima i onih zbog kojih i nisam toliko zahvalan), je upravo to što su meni i bratu od malena usadili taj veoma važan pozitivan odnos prema radu. Sve su u životu stvorili radom i kad čovjek odraste u takvoj familiji shvati da je rad jedini put do ostvarenja njegovih želja. Možda ne jedini, ali najprihvatljiviji i najsigurniji.

I tako radio sam, a imam osjećaj kao da nisam, jedina je sreća što se nisam umorio, pa ću nedostatak akcije na poslu, zamjeniti učenjem! Knjiga će noćas biti moj jedini drug.

Sinoć sam se konačno, na samom kraju vikenda vidio sa svojom dragom.Posle svih drugarica, drugova došao je red i na mene. I bilo mi je super, jeste da smo se vidjeli samo na 3h, i jeste da joj priča nije bila jača strana sinoć, ali mi je bila super slatka i nježna, a i ja sam bio u super raspoloženju... I opet sam super uticao na nju. Taj osjećaj mi je posebno bitan i lijep!

- 21:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.10.2004.

Sunčana nedelja

Nisam od onih kojima vremenske prilike ili neprilike značajno utiču na nivo raspoloženja. Čak mi se čini veoma glupo raspravljati o nečemu, na što nikako ne možemo uticati i što je priroda tako savršeno uredila.

Ali kad osvane ovako lijep nedeljni dan, čovjek stvarno ne može ostati ravnodušan prema šetnji, prirodi, vazduhu….

Sad bih baš volio da mogu da se spustim na more, bar na jedan dan, da uživam gledajući more, da šetam duž neke fine obale i da sjednem na neko mulo i malo skvasim noge…

Rođen sam u primorskom gradu, živio sam pored mora 18 godina, ali tek sad kad sam već 5 godina u unutrašnjosti, tek mi sada nedostaju one duge šetnje duž morske obale i po suncu i po kiši, onaj miris mora, nedostaje mi pogled na velike talase, na olujno more…

I uvjek mi se činilo da je more mnogo ljepše zimi nego ljeti, barem za mene ono nikad ljeti nema tako lijepu plavo-zelenu boju kao lijepog februarskog dana….

Danas ću opet da uzmem nešto da učim. Ovaj moj apsolventski staž se produžio već za pola godine, tako da mi preostali ispiti predstavljaju sve veće opterećenje, a i otvaraju mi se neke nove šanse za posao, tako da sam postavio februar kao rok kada bih morao dobiti diplomu koja će obradovati mene ali i moje roditelje.

Obradovao sam se jutros kad sam vidio prve komentare na moj blog. Lijep je osjećaj kad vidiš da neko čita tvoje manje ili veće gluposti, prekinute sa po jednom pametnom rečenicom…

Pošto je lijepo vrijeme, stvarno je još veća glupost ne otići u šetnju i na miru negdje sa odabranim društvom popiti kafu, raspraviti spoljno-političke probleme, američke izbore za predsjednika, možda neke nove ideje za business, sinoćnju utakmicu Real-Valencia itd. i tome slično…

- 11:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se