one love one life

I opet si pobjegao.
Ja zapravo ništa ne razumijem.
Jedno govoriš. Drugo radiš.
Kažeš mi: "Zaboravi me". Kažem: OK
Kažem: "Oslobodi me". Kažeš: "Volim te"
To nije oslobođenje.
Činiš me pomješanom, prestrašenom, zbunjenom, samodestruktivnom... Da.
I da... činiš me mirnom, spokojnom, nasmješenom, hrabrom.

Vidiš D. ti se igraš riječima i ostavljaš mi ih kao varljiv zalog, da ih premećem s jedne hrpe na drugu, umjesto tebe ispunjavaju moje noći, ovijaju mi se oko tijela i šapću mi na uho.
Ti se igraš pogledom. Nikada ne spuštam pogled prva. S tobom.. to je gotovo ne izdrživo.

Ne znam u čemu je stvar, sve sam isprobala tražeći odgovor na tebe u sebi.

Svaka kretnja, svaki osmijeh, pogled, miris, dodir, način na koji mi se približiš, način na koji me zagrliš, način na koji me promatraš sa strane, na koji spustiš glavu tu negdje između vrata i uha, način na koji se ljubis, način na koji zatvaraš oči kada ti se ne sviđa to što čuješ, kada si lud na nekog ili na nešto i sa obje ruke prođeš kroz kosu, način na koji ti se tijelo ukoči kada te se prekine dok pričaš, način na koji me gledaš kada se otvoriš i opustiš... u onim čudnim trenucima vječnosti, način na koji slušaš analizirajući svaki zarez. Način na koji čuješ priču iza priče..
To dušu mi veže kao sidro.
Bok srećo... šta je sa: "Koliko god imaš uzimam...vremena i osjećaja"
Zar ne razumiješ.. tu nema ostatka, ostatak mogu dobiti drugi i zato je bolje da se ne zaljećem u odnose. Nije lijepo ljudima nuditi nečije ostatke. Nitko to ne zaslužuje. A opet ti tražiš ostatke!! Ti koji imaš svo moje vrijeme i kvragu osjećaje.
I ti da to ne vjeruješ.
E to boli.
"Oprosti dušo što se nisam javio"... Jel ti razumiješ da me iznenadiš kad se javiš?
"Čujemo se sutra malena"... Jel?
"Tebe nikako uhvatit" ... Mene?
"Ajde napravi jedan korak i dođi do mene.." ... Napravila sam.
"Ljubim te cijelim srcem, dušom i srećom mojom. Obožavam. Volim te beskrajno. Suludo jelda"............ Je, je, suludo je da. Suludo. Najsuludnije!! Suludo je to što je to moja istina. Moja. I onda mi progovoriš mojim riječima i onda se povučeš. Nemam garanciju na sebe. Nemam!!!! Suludo je da osjećaš isto i da se ne usuđuješ, da nam ne daš prostor, da nas ubijaš svojim sumnjama, nepovjerenjem i strahovima. Suludo. Presuludo. Tako malo vremena imamo, tako malo.. a ti ga trošiš jer se bojiš.
Devet puta si me povrijedio da bi sebe zaštitio. Devet puta sam oprostila i usudila se vjerovati ti... Čisti dokaz je ovaj deseti put. Ajde učini to još jednom. I opet ću ti oprostiti pa se nađemo na 11 ipak je to naš broj... ali tvoj je 10 na 11..pa što to ne bi spojili?
Da se ne mučimo više.
Jesam te jako osramotila, ako jesam oprosti, jedino mi drago što sam ti srce istresla. Nemoj se jako ljutit na mene.