one love one life

četvrtak, 27.01.2011.

Muški likovi u meni najsavršenijem obliku

1. Andy Garcia - The lost city
2. Armand Assante - Mambo kings
3. Gerard Butler kao Kralj Leonidas: Kralj Spartanaca - 300
4. Robert Redfort - a) Moja Afrika
b) Nešto posve osobno
c) Nemoralna ponuda
5. Bruce Willis - Priča o nama
6. Will Smith - a) U potrazi za srećom
b) Sedam duša
7. Robin Williams - a) Društvo mrtvih pjesnika
b) Patch Adams
8. David Jason - Delboy Trotter Mućke
9. David Duchovny - Californication
10. Đorđe Balašević

............. Eh, te utopije ti mogu uništiti stvarne odnose, ali ipak rađe odabirem vjerovat da postoji netko čiji karakter će mi biti apsolutno NEODOLJIV.

- 20:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 25.01.2011.

Volim ovu sliku

Image and video hosting by TinyPic

Mislim da je čudno biti drvo među suncokretima. Zašto? Pa... možda da jesi poseban, ali niti si žut, niti se okrećeš za suncem, niti daješ sjemenke, niti... se uklapaš.

I mada vidiš u daljini drugo drvo koje ti nekako nalikuje više od ostalih u tvojoj okolini.. Ne znaš kako bi došao do njega.

- 22:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 22.01.2011.

glupan uvijek uči...kada iskuša na sebi

kad se s drugim probudim, samo sebe prevarim. Sjedim gledam u ekran i on gleda u mene. Nekako mi se čini da nemam što prenesti, ništa za zaključiti. Htjela sam prestati pisati ili barem promjeniti blog. Nisam. Čini mi se kao da je sve napisano pisala neka druga osoba, a opet tu je ona negdje. Valjda. Ideš ideš ideš i samo se nadaš da ćeš negdje i doći. Samo možda bi bilo dobro znati Gdje ideš. Ili opet ne bi jer bi stala ukopano na mjestu prestravljena onim što tamo vidim. Volim trenutke. Razne blistave,šarene, spore, mokre, nasmijane, prekratke i preduge... Trenutke u kojima si spojen, otvoren, spontan, iskren, ranjiv..Čovjek. Samo to.
Volim ružičaste naočale. Volim pogled kroz njih. No zadnji put kad sam ih skinula nemarno sam ih odložila i tako one sada negdje leže odložene a ja ih tražim nenalazeći ih.
Nikada nisam bila poklonik čangrizavih tipova, natmurenih likova ni snuždenih faca, kukavičluk i obeshrabrenje mi nisu ugodno društvo, a opet sve češće se susrećem s njima. I to me mući, to mi se ne sviđa. Hej pa ja jesam DA tip, idemo tip, vjerujem tip... Jesam li? Poznajem li sebe uopće i tko sam. Tko? Možda sam kao onaj šareni balon sapunice, tek krhki promjenjivi oblik koji se kad tad rasprsne u milion kapljica. Što ako me rastvoriš poput luka, sloj po sloj ostane praznina. Ništa. Ni radost, ni tuga, ni suze, ni smjeh.. Ništa. To je moj najveći strah. Praznina.

Image and video hosting by TinyPic

- 18:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se