one love one life

četvrtak, 26.02.2009.

Blaguša ili mjesto koje ne postoji

Image and video hosting by TinyPic

Postoji Blaguša. Itekako postoji..samo treba ju naći. Krenule smo Karla i ja pod uobičajenim mi životnim motom:
"Kad ako ne sad?"
cestom..van grada..poljima bez osvjetljenja..nepoznatim putem u poznatom pravcu prema Kašini. Okus avanture u zraku, treptaji atoma u tijelu u susret s nečim novim i nepoznatim.
"Kuda mi to idemo?" pitanje se mješalo sa smjehom.
"Tam, prek drugog mosta lijevo"
A kad tamo: Pravi vatrogasni dom i prava vatrogasna zabava.
Nas dvije izmjenjujemo poglede a oči nam se smiju.
"Šta ja ovdje radim?!" prolazi mi umom, odmahnem rukom..zlomisli odlazi..uživam.

Image and video hosting by TinyPic

U čemu?
U iskrenosti.
Spontanosti.
Manjku sponzorstva.
Manjku potrebe da budeš viđen.
Slobodi.
Nesputanosti.

Nepoznati ljudi te pitaju za ples već s ulaza i ja se prepuštam..plešem..plešem..plešem..a osmjeh ne silazi s moga lica.
Dobivam naočale, dobivam narančastu periku.. imam i masku, ali napokon sam svoje rješila..tako prosto i lako..odlazim iz uštogljene sebe u sebe slobodnu, nasmijanu..

Di si bila pitam se. Dugo te nisam vidjela, falila si mi. I tako nađem sebe u Blaguši na kraju svijeta.. sretnu sebe.

I onda ugledam grupu muškaraca 40tih godina.
"Šta VI ovdje radite?!", pitam se. "Izgledate ko govno usred punča.", osuđujem. A onda ih i upoznajem:
Nekad lokalni klinci. Danas poslovni ljudi u odjelima. Nekad su trčali livadama i odtrčali u svijet da bi se vratili u skupim odjelima i još skupljim automobilima.. Nekad pravi prijatelji..
I tako eto, onaj koji je uvijek bio začetnik svinjarija..naravno danas najuspješniji došao je odmorit se (od samog sebe) i poželio još jednom eto za dobre stare dane otići u Blagušu.. jer "Eto.. tu sam ju prvi put poljubio." priča mi sa sjetnim osmjehom.
A ja se pitam u sebi: stari znaš li ti uopće da se osmjehuješ. Volila bih da poput prave žene imam neko ogledalce pri ruci, jer evo sad bih ga izvukla i stavila ti ga pred lice..da se i ti nađeš sa sobom licem u lice..nakon dugo vremena.
Naravno propuštam dio razgovora. Odlutala. Vraćam pažnju na sadašnji trenutak.. bježim od misli, znam sada već koliko mogu biti opasne.
A za stolom više ne vidim 40 godišnjake, već 16 godišnjake. Gledam ih i vidim ih kakvi su bili dok nisu odrasli i dok maska ozbiljnosti nije navukla na njih bore i .. vidim ljepotu...

Ima nade. Za sve nas uvijek ima nade. Dok god postoje te naše Blaguše.. mjesta na kojima usred maskembala sve maske padaju i dolazi radost.





- 13:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 24.02.2009.

gdjeGod

Image and video hosting by TinyPic

Za ljubav ne postoji mjesto..ali za mene postoji... ja kada želim vidjeti ljubav odlazim na kolodvore. Najviše volim dolazne perone. Srećom autobusni mi je blizu :)

Nekada kada se osjećam prazno i ne vidim ljubav u svemu to je mjesto na koje odlazim i znam da ću je sigurno vidjeti u raznim njezinim oblicima:

Izrazi lica kada dođe do prepoznavanja.. neprocjenjivo.

Osoba gleda netremice i naizgled nezainteresirano i onda trenutak prepoznavanja i to lice se mjenja i postaje lijepo..prekrasno.. baš svako od tih lica... a vidjela sam ih... puno.

Licima prolazi sreća, nježnost, osmjeh u svakom atomu..smiju se usne, smiju se oči.. smije se biće.

Vidjela sam djeda koji čeka unuka.
Vidjela sam dječaka koji istrčava iz polupraznog autobusa i utrčava u big hug svoje velike obitelji i da bi se iz istog ubrzo izvukao i kleknuo na prljavi beton zagrebačkog autobusnog kolodvora da bi gurnuo glavu u predjelu vrata svog četveronožnog prijatelja i činilo mi se da bi tu mogao provesti vječnost.
Vidjela sam dečka koji je tu stajao promrzao više od 50 min (koliko sam ja tu bila) kojem se vratila boja čim je u masi ugledao jedno lice i 50 min cupkanja na hladnoći je prestalo biti bitno...

Mogla bih vam još nabrajati. Ali mislim da se sve svodi na isto... Ljubav je vidljiva..Ljubav je uvijek vidljiva.

Čudni su načini na koji ljudi uče ili se oporavljaju. Ili je samo moj čudan, ali meni pomaže.

Image and video hosting by TinyPic

- 13:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 20.02.2009.

Ah ti osjećaji...

Na koji način vam se netko uvuče u misli? Još nisam našla odgovor na to pitanje. Kako se izmjenjuju naši dojmovi? Da budem konkretnija? Kako netko koga znate cijeli život iz sekundarne, marginalne osobe odjednom postane prioritet?

Da li se on promjenio?
Ne. Isti je, ali ga ja prije nisam vidjela

Sada ga vidim, osjetim, mirišim. I ne sviđa mi se to. Naučila sam emocije držati pod ključem, voljeti bez očekivanja i koliko je to izvedivo zaštititi se od boli. Sada mi se sve klima.
Danas mi je kraljica Kr. rekla da neki klinac samnom ne štima. "Koji kurac se tebi desio u životu da si se toliko zbloksala?"
"Ive" rekoh joj, "ajmo rađe pričati o sexu u guzu, jer svakako manje boli od emocija"

Ali mada sam kao i obično sve okrenula na šalu, ostalo je pitanje u mojim mislima kao mali vjerni saputnik..."Šta ti se dogodilo?"

"Šta mi se dogodilo?"

- 10:34 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 18.02.2009.

Kuda idu dani?

U nepovrat. To jedino znam sa sigurnošću, ali kako trošim to nepovratno i dragocjeno vrijeme? Ne znam. Jer ljudi moji ja jednostavno ništa ne stižem.
Turbulencije.
Izgleda opasno.
Nemam lap. Želim ga. Da mogu pisati kad god poželim i da to ne radim na brzinu. I da vas istotako mogu čitati. Bar da to ne radim u žurbi.. ništa što se radi brzo nije baš neka sreća.
Promjenila sam posao..a kako mi je na novom poslu reći ću vam kad dobijem plaću.
Financije necu spominjat!!! Na tu temu mogu samo reći dami je jućer pauk odnio auto pa sam ga išla dignuti po onoj mećavi..koja je naime bila prokleto nalik mom unutarnjem stanju..
Udala sam na Valentinovo jednu od najbližih mi osoba i bila sam kuma i svjedok jednom velikom svjedočanstvu ljubavi u pravom i izvornom joj obliku i bila mi je čast.
Imala sam cimera na tri dana i bio je stvarno dobar cimer. Viki ti si najbolji cimer kojeg sam ikad imala i nema veze što si jedini u konkurenciji :)
Dobila sam najljepše kričave tenisice od najdraže divojke na svijetu.
Bili smo u Srbina i predobro zafeštali..živjela spontanost!!!

I sve u svemu ja sam najsretnije i najbogatije biće u svemiru..samo nemam laptop koji želim..jer se on može kupit samo novcem..a to je jedino što mi fali.

- 14:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 04.02.2009.

Javljam se

jer se imam potrebu javiti. Nemam od kuda pisati i samo zato ne pišem. Nadam se da će se to uskoro promjeniti. Sada kada mi nisu dostupna čuda tehnike stan mi polagano postaje zatrpan papirima..jer ja pišem. Svi koji me znaju znaju tu informaciju. Pišem. Valjda bi prestala misliti kada bi prestala pisati..ili bi završila u nekoj obližnjoj ustanovi zbog prevelike buke u glavi. Naime moje misli postaju glasne ako ih ne stavim na papir..kada sve napišem...ostaje tišina.
Volim tišinu.

- 13:25 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se