one love one life

Ljepota od koje zastaje dah. Opasnost i zadivljenost.. znaš da je opasno ali želiš zagrliti tu ljepotu. Približiti joj se.
Pogledajte te oči... One govore. Više od svih riječi govori pogled. A najljepši pogled je onaj koji je namjenjen samo tebi.. Posebno ako se radi o biću koje ne gleda sve tim pogledom... nego ga čuva za tebe.



Sunce u prosincu. Prizor od kojeg zastaje dah..koliko god djelovao zaleđen. Mir. Tišina. Spokoj. Tko želi ovu sliku u sebi? Stanje budnosti. Potpuna prisutnost Duha. U gradu smo opasno lišeni ovakvih prizora.
I opasno smo lišeni tog stanja u nama. Mir je kad vidiš smiraj i znaš komu treba zahvaliti.



Partner. Suputnik. Kao jedan. U malom brodu, na velikoj Rijeci koja eto samo djeluje mirno. Ne podcjenjujmo Rijeku i njene virove, skrivene rukavce, oseke i plime. Njen ples sa vjetrom i dogovor sa kišom. Osluškujmo je. Kažu da treba ne prepustiti se struji... da treba plivati uzvodno... Ne prepustiti se.. Ja mislim suprotno prepustimo se.. ali upoznajmo ju... Poštujmo ju. I vjerujmo joj.
Odbacila sam sve one male gluposti na koje sam se znala žaliti i zbog kojih sam se brinula. Spoznala sam koliko je to nevažno u životu. Život – dar života – to je ono što je važno.



Svaki oblak.. ima svoju svrhu i smisao.. bez obzira koji je vama ljepši, draži, poželjniji.. Svaki ima sve što mu je potrebno i savršen je baš takav kakav je.. Jasno je kud ovo vodi? Svaka osoba.. baš svaka osoba..



A za to je potrebna Sloboda.. Za što? Za to gore navedeno.. svi mi jesmo u svojoj biti savršene individue.. ali svi ne živimo svoju savršenost. Svi si ne dopuštamo da budemo individue. Svakog od nas guše neki njegovi privatni strahovi, neke tko zna čije fobije, klišei i uvjerenja. Pogledajmo. Tko je od nas zastao i zapitao se u što ja istinski vjerujem.. Da li je to moje istinsko uvjerenje.. ili ću svim srcem, svim umom i svim bićem svojim braniti uvjerenja koja su mi rekli da su točna.. ili u njih vjeruju neki ljudi poput kojih bih ja htjela biti.. Nekada su ljudi sve samo ne slobodni. Pogledam ovog konja i pomislim njegova bijela fleka je savršena, posebna.. Izdvaja ga od drugih.. Čini ga posebnim.. Ali da li bi ja htjela imati posebnu bijelu fleku? Recimo da u mojoj tamnoj kosi raste oveći potpuno bijeli pramen... da li bih mislila da sam posebna??? Znate li da su vaši tzv. nedostaci vaše posebnosti? Tretirate li ih tako? Trčim li slobodna s vjetrom?... Ako ne - nisam li fulala smisao. Promašila cilj... Samo se pitam... Ne napadam nikog.



To je moj put. i nekada se stvarno osjećam nedoraslo i nespremno da hodam njime, ali opet zadržala sam bezbrižnost dijeteta, i sigurnost da ljubav uvijek nađe put i da sam na tom putu sigurna i zaštićena jer ima Boga ma koje mu ime dali i vjerovali vi u njega ili ne... Jer sve je u redu dok On vjeruje u nas.