one love one life

Bit će ovo post bez slika.. jer ih još nisam prebacila i jer ga pišem na kompu na koji nisam navikla. Ovo je vrijeme promjena, a kuda će me one odvesti ćemo vidjeti. Samo znam da me nije nimalo strah.

Dugo vremena..zapravo mjesec dana (dugo dakle za osobu kojoj je trenutak jedinica za mjerenje vremena) on hoda po tom centru mrgudan, nadrkan i sve svoje frustracije istresa na sve oko sebe. Vječno nezadovoljan, lupa vratima, osmijeh ne samo da mu je nepoznanica, nego ga beskrajno nervira kad se drugi smiju.. Ne održava svoju riječ, a feeling za ljude je nešto što je kinesko pismo za mene.. hrpa nepoznatih znakova, koje bih doduše voljela razumjeti... ali eto ne dovoljno da si dam truda da ih naučim.

I tako jučer, u jednom trenutku ja duboko u sebi osjećam lavinu koja je došla do točke vrenja... i ...erupcija nije izostala.
Zašto niste ovo.. zašto ovo..zašto..I sve povišenim tonom. Dok on urla meni se u glavi odvija privatni monolog: Zašto mu ne odgovorim? Zašto mu ne kažem iskreno što mislim.. zašto..
I progovaram: Možete li molim vas sniziti ton?
Mislim to što je netko šef ne daje mu pravo da se postavlja iznad. Osoba je osoba i zaslužuje isti tretman kojim god se poslom bavila i na kojoj god poziciji bila-
Možda sam malo ne povezana, ali sve se to odigralo jako brzo.
Znala sam..ako sada izađeš gotovo je. I u trenu, u jednom jedinom trenu znala sam da je to to. Da je vrijeme da se krene dalje..

Voljela sam taj posao. Radila sam ga bez tereta, samo zato jer kazalište je moja ljubav.
Ali.. kao i u ljubavi treba znati otići kad shvatiš.. u dubini sebe shvatiš da to i nije to. Da te više ne veseli, nego boli. I ako ostaneš još samo tren.. dovesti ćeš se do točke..di ljubav nestaje.. a ja mislim da je ljubav vrednija od svega.

Ostajem bez posla u kazalištu, ali barem volim kazalište... Nisam došla do točke da kazalište povežem sa tim osječajem nezadovoljstva koje se počelo gomilati u meni.

Uzmi najbolje, i idi.

Osjećaj je sjajan. Znam da sam napravila najbolje i da sam donijela dobru odluku. Sigurna sam da će mi sljedeći posao biti s prijavom :)