one love one life

ponedjeljak, 26.05.2008.

1998...otad se sedam mora Dunavom slilo dok jedro mog kaputa burnim su morem terali vetri...

Ne pitaj me zašto u podne, po ljeti, u tišini, duboko dolje, ispod hridi, sunce je spokojno... i pleše!
Ne pričam to ja nego oni iz dubine. Pričaju da nema straha, a tko su, ne znam. Ne pitaj me zašto. Moli da traje zauvijek, jer dolje je san snova, a sunce je spokojno... i pleše.
Ne pitaj me ništa, znam samo jedno, duboko dolje, ispod hridi, rekli su: "čeka vas more"

Image and video hosting by TinyPic

Iz njegovog tijela su potekle sve rijeke u kojima sam se utapala i koje su me vodile moru da bih zaplivala s delfinima... Njegovo tijelo bilo je obavijeno dračom koja me porazila. I ponos nenaseljenih otoka i divljina borove šume došli su po mene. Sada mogu reći da ću se uvijek svega sjećati, jer još mu čujem korake i još se nadam da nije odrastao i da će svaki trenutak doći i pozvati me da se igramo s delfinima... Toliko je njega ostalo u meni da mi pronači njega znači pronači sebe.

Image and video hosting by TinyPic

Svaki ratnik ima mjesto na kojem umire, omiljeno mjesto natopljeno nezaboravnim sjećanjima, na koje su snažni događaji ostavili traga, mjesto na kojem je doživio čuda, na kojem su mu otkrivene tajne, mjesto na koje je pohranio svoju osobnu moć.

Image and video hosting by TinyPic

Na kraju uvijek kreću svojim putem kao ja svojim. Svaki pojedinac među njima ima svoj san, svoju želju, svoju potajnu igru u srcu, a ipak svi zajedno plove u jednoj rijeci i svi pripadaju jedni drugima, nose isto strahopoštovanje u srcu, istu vjeru, svi su položili istu zakletvu.

Image and video hosting by TinyPic

Baš ti najljepši doživljaji se zapravo mogu ispričati samo onome koji je i sam bio dodirnut, oni u svom prikazivanju zvuče jadno i budalasto.

Ono što ovdje nije moguće tamo jest. Duh vam je tako jasan. To je ugodno.

Image and video hosting by TinyPic

Nije vjerovao, naravno. Većina ne vjeruje. Nešto za ništa? Tko bi to vjerovao. Ja. Ja bih.

A kad opojnost mine te otkriješ svakidašnjicu, bit ćeš sretan, što možeš opet krenuti onamo odakle si došao. Stoga dobro pazi da ne spališ svoj brod.
Bacili smo se jedno drugom u zagrljaj kao da bez uzajamne pomoći ne možemo izdržati zajedničku radost.
"Čudan je zar ne? Kao dijete koje uči hodati."
"Dugo ga poznajete?"
"Oduvijek. Živjeli smo na istom otoku kao djeca."
Razgovor.
Image and video hosting by TinyPic

Toliko godina odlazaka i povrataka, sjećanja i zaborava. On nas je uvijek čekao, plutajući među svojim sumornim spomenicima, teškim promuklim zvonicima; starim trgovima. A mi smo očekivali da nas svaki put ponovno primi. On je bio svjedok najpresudnijeg dijela našeg života.
Piokušavala sam da se sjetim kada sam posljednji put bila u tom gradu, ali kad sam sjedila na uglu, napola usnula, činilo mi se da nikad nisam ni otišla odatle. Ili je barem jedan moj dio uvijek ostao na tim sjenovitim ulicama i tihim oronulim trgovima.

Image and video hosting by TinyPic

Kažem vam moje je zadovoljstvo mjerljivo skalama Bobotina.
Image and video hosting by TinyPic

- 17:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #