one love one life

TinyPic ne radi i sada imate post bez sličica... zapravo trebao je tu biti još jučer ali zbog spomenutog razloga sam odustala... Ja sam žena od sličica!!

Ono što najviše volim je ta homogenost teatra G. Nevjerovatna povezanost različitih individua. Gotovo opipljiva ljubav. Nevjerovatna tolerancija... Mogli bi poslužiti za primjer nekoj crkvi

Prva kritika (najdraža mi kritika) data od teatrologa Matka Botića: "Vi jebeno niste normalni", vi stvarno idete glavom kroz zid i ja sam oduševljen. Jebeno ste hrabri.... Još je on tu toga rekao, ali meni osobno je ovo dalo ritam srcu... Uz to on je jedini bio dovoljno fer ili dovoljno inteligentan da skuži tko je pravi Teatar G, što je i dao na znanje osvrnuvši se na jednako dobru režiju Rebecce Agić. Kasnije sam čula da ni na domjenku koji je poslije održan za komisiju nije prestajao pričati o Slavi... Hvala ti Matko.

Željka Turčinović, dramaturginja: "Mislim da vam je najveći pokazatelj što mislim o vašem mjuziklu taj što predlažem Štrigi da vas uvrsti na repertoar kazališta"...Hvala Željka.
Naime Štriga je na to dodao da nema za to novaca.. a ja to čujem ovako "nema tih para.." Nismo mu baš mili, ne mi kao mi nego amateri općenito... Između svih nas još i najbolje podnosi.

Dramaturginja Tajana Gašparić: "Toliko sam puna energije da mi se uopće ne da komentirati"... I to je zapravo Bingo!...I o tome ja pričam o energiji između nas. I da, hvala Tajana.

I tako Slava ide dalje.
Cijelo to veće ima mrlju. Mrlja se zove računica. + življenje na staroj slavi.
Da pojasnim... ako je netko bio dobar prije, ne znači da je i danas. Ako je netko stekao ime ne znači da ne može napraviti sranje od komada za vrijeme čijeg trajanja ljudi izlaze van... i da zaslužuje nagradu.. No, ispravljam krive drine.
A što se računice tiče... Gledajte ljudi ako je 8 predstava jedne grupe 8 najboljih predstava od 40 grupa.. dajte im svih 8 nagrada.. nemojte im dati ni 7.. jer ste ih oštetili za onu jednu. Nemojte kalkulirati i računati što će reći ljudi.. malo će se buniti, ali ljudi se uvijek bune - no možda se sljedeće godine više potrude ili barem skupe toliko poštovanja pa započnu predstavu na vrijeme a ne 40 minuta kasnije.

Eto, osvrnula sam se i na negativne djelove, ali zapravo bilo je to još jedno predivno veče, sa prekrasnim ljudima...lepršavim i šarolikim (tu spadaju i profesori ) i još jedan prolaz kroz zid za Teatar G.

Ako je ispred tebe neprobojan zid, baci preko njega svoje srce, a ostatak tijela će ga sljediti... Nije važno kako! Sljedit će ga.....To je ono što Teatar G uz stručno vodstvo Zorana i Rebecce uspješno radi.