Nešto sam razmišljala o uvrijedjenosti. Mislim da je uvrijedjeni često u krivu što je uvrijedjen. Pogotovo kad ne razlikujemo da smo uvrijedjeni onda kad nas nečiji istup samo nervira.
Mislim takodjer, da uvijek treba razlikovati dvije osnovne stvari. Da li se u nekoj raspravi usporedjuju načelni stavovi i argumenti ili je riječ o običnom ponižavanju sugovornika i napadu na njegov sustav vrijednosti. Recimo, ponižavanje Domovinskog rata može nekome biti vrlo uvredljivo, ali problem nastaje kad preosjetljivi sugovornik već i raspravu o tom ratu nalazi uvredljivom i počasti potencijalne diskutante uobičajenim etiketama. Postoje mnogi ljudi koji će negiranje Boga naći uvredljivim iako bi to trebala biti obična, ima – nema, rasprava.
Svi imamo pravo na vlastitu percepciju stvarnosti i naša je dužnost da poštujemo nečiji osobni stav, no kad nema ozbiljnog sugovornika za ozbiljnu raspravu, tada nastaju zezancije, a u tome je netko vještiji, a netko manje vješt, pa ovaj manje vješt često pokušava svoju inferiornost nadoknaditi pokušajem loših, beznačajnih uvreda. Kao i loš vic.
I kad već spominjem loš vic spomenut ću i strah – strah proizašao iz neznanja. Strah, paranočnost i odbojnost od same ideje da netko piše. Jednostrano razmišljenje koje stvara ugrozu, a koja opet stvara prijetnje onome koji suprotno misli. Jer ako se nekom prijeti i to, recimo, fizički prijeti, mora da se taj nesretnik koji prijeti osjeća ugrožen nečijim pisanjem. Ako se, isto tako, nekome žalosno i jeftino podmeće, to se najčešće radi zbog vlastite nemoći pred argumentiranom raspravom.
Psihologija čopora i istomišljenika protiv individualca? Paranoja od drukčijeg mišljenja? U čoporu zna malo neugodno mirisati, ali je barem toplo, a mislim da nema nikakve sumnje da nas agresivan strah od drukčijeg mišljenja i iskazivanja drukčijeg mišljenja vodi prema primitivizmu, prema nazad. Jer suprotno je mišljenje odlična prilika da u argumentiranoj raspravi osnažimo i preispitamo vlastite stavove.
Jučer sam pažljivo slušala Bareta na gostovanju u emisiji "Nedjeljom u 2". Bilo mi je drago vidjeti da mu je bolje i čuti da stvara nove pjesme. Goran Bare je dobar, jednostavan, duhovit i pošten čovjek i veliki, veliki umjetnik.
Bare, čuvaj se! I sam si rekao da imaš još samo jedan - dva kredita. Navijam za tebe. Želim ti puno sreće!
< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Drug Koba
Gologuzan
Red Polux
AF-L
Fight the war, fuck the norm
svinjce
lobotomya
neverin
Smisao Života