<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ispovijesti jednog....učenika

Ime:Bernard
Prezime:Jurić
Nadimak:Beki,Bex..


..........................

JA: ne znam kako bi
u kratkim crtama opisaosebe, zato jer je to nemoguće.
Teško mi je gvoriti o
samome sebi zato jer mislim
da trebate pitati druge
jer me svatko doživljava
na svoj način.


TRENUTNI TOP 6:
Marilyn Manson
Combi Christ
London after midnight
Jack Off Jill
The Birthday Massacre
Emilie Autumn

BLOGOVI koje posjećujem

P.S. Ovo je priča koju sam napisao u naletu nekih osjećaja OBAVEZNO PROČITAJ


IZGUBLJEN

Trčao je hodnicima, slomljen iznutra, ponovno izgubljen tražio sebe.
Kako je moguće izgubiti se na putu do sreće, pitao se dok je uzimao stari zahrđali žilet i ruku približio zapešću. Još je jutros sve bilo u redu………
Damian je još jučer bio oličenje onog što naše poremećeno društvo naziva normalnim. Odlične ocjene, sretni roditelji i cura koja mu je svaki dan ispunjavala srećom. Sve je kao i u svakoj priči počelo jednog oblačnog dana. Dok se spremao u školu, zaprimio je poziv.
-Jesam li dobila obitelj Kunić- začuo se glas s druge strane.
-Da, a tko je to?- upitao je Damian nesigurno.
-Ovdje medicinska sestra, vaša je majka završila u bolnici-
-Je li dobro-, upitao je ne razmišljajući
-Vaša majka nije preživjela nesreću- odgovorio je glas sa druge strane.

U tom je trenutku sve oko njega nestalo osim činjenice da je sam…sam….sam.

-To nije moguće!!- zavrištao je u slušalicu
-Žao mi je, ali tako je. Udario ju je auto nepoznatih registracija-
-Ne- rekao je tiho i poklopio.

Otac mu je već bio u bolnici, a on je znao da nije sposoban za odlazak u školu, ali je svejedno otišao zanijekavši stvarnost.
Na putu do škole izgubio je dio sebe, nešto je ušlo u njega.
Stigao je. Svi su primitivni učenici i dalje ulazili u školu hvaleći se svojim krpicama, ali za njega je vrijeme stalo, svijet je stao.
Nitko nije znao što mu se dogodilo. Učiteljica matematike je ušla u učionicu sa svojim iritantnim smiješkom.
-Danas ćemo provjeriti tko je koliko naučio- rekla je i otvorila imenik
-Damian- prozvala je
-Damian-
-Damian- ponovila je, a tek ju je treći put čuo i otišao do ploče
Nije znao riješiti zadatak. Stajao je pred pločom utrnuo s kredom u ruci.

-Pa kako ovo ne znaš riješiti?- upitala je učiteljica s istim onim iritantnim smiješkom kojim je započela sat
-Ne znam- rekao je zamuckivajući
-Jedan, možeš na mjesto-, rekla je i upisala mu jedinicu iako je iz svih ostalih ispitivanja briljirao.
-Ali umrla mi je mama- reklo je nešto u njemu
-Da, a ja sam kraljica Engleske-, rekla je i po treći se put nasmiješila

Bijes se rodio.
Svaki je djelić njega nemoćno vrištao u nadi da će ga netko čuti, ali nije. Razred se nasmijao. U tom je trenutku rođena nova osoba.

-Udario je učiteljicu šakom i pljunuo na nju.
-Kujo prokleta, mama mi je umrla. Razred je utihnuo, a učiteljica se digla i viknula: -Marš ravnateljici!!!-
-Mrzim te kujo, mrzim te, mrzim vas-, vrištao je i istrčao iz razreda.
Hodnici su postajali sve uži, svjetlo je nestalo. Došao je doma, napola lud od boli.
Posegnuo je za žiletom, približio ga zapešću i zarezao. Krv je šiknula i zamijenila emocionalnu bol fizičkom. Kako dobar osjećaj. Kako dobar osjećaj….sve je nestalo…..samo tama…samo tama…

Otvorio je oči…..sve je oko njega bilo bijelo, suviše bijelo.
Nije mogao pomaknuti ruke, nije mogao pomaknuti ruke. Bacao se po sobi obloženoj mekanom gumom. Bio je u ludnici, ali nije bio lud, zar je morao tako ispaštati zbog svega.

-Jadnik, što mu se dogodilo?- upitala je jedna od sestara stajajući ispred prozirnog stakla kroz koje se vidjelo u njegovu sobu.
-Ne znam, poludio je, razrezao žile, ma znaš kakva je današnja generacija- odgovorila je druga sestra s pogledom koji je odavao žaljenje.


Damian je bio žrtva današnjeg prljavog sustava………………………..koji zapravo ne postoji........