četvrtak, 01.03.2007.
Tjeskoba, Sloboda i jedan sasvim običan sat
Skoro nov, malo nenošen, ne preskup, duboko skriven na polici komode stoji jedan sat.
Na moju ruku stavljen je kao poklon prije nekoliko godina .... Poklon Čovjeka koji je želio moje vrijeme, moju naklonost i poljupce ( najblaže rečeno).
Nekoliko mjeseci sat se šepurio se na mojoj lijevoj ruci, šetao gradom i pokazivao svim mojim prijateljicama. Ipak poljupci, a ni vrijeme nisu pokazali naklonost prema Čovjeku koji ga kupio a kada je Novi Čovjek poželio moje poljupce i moje vrijeme sat je završio u kutiji. Svojoj. Orginalnoj. U komodi. Jer je previše podsjećao na Čovjeka, na tjeskobu zbog poljubaca koje je on želio, na moje vrijeme koje i nije trebalo biti njegovo,a sat Tjeskoba završio je daleko od ruke koja ga je nosila.
Novi Čovjek sa lakoćom je dobivao sve poljupce koje je želio,a moje vrijeme je postalo naše vrijeme. Tjeskoba je ostala zaboravljena u komodi.
Novi Čovjek poklonio je nekoliko satova, kvalitetnijih, ljepših, skupljih. Ne zanemarujući niti jedan, dvije godine ljubav se izmjenjivala na mojoj desnoj ruci, šepurila gradom i pokazivala ljubomornim prijateljicama.
Kada su se poljupci Novog Čovjeka prorijedili, a dosada našeg vremena postala neumoljiva, čisteci stan pronašla sam zaboravljenu Tjeskobu. U orginalnoj kutiji.
Otvarajući njegovu orginalnu kutiju sat je dobio sasvim novo značenje. Sloboda.
Sloboda mladosti u kojoj je moje vrijeme bilo samo moje. Brzo sam spremila Slobodu u orginalnu kutiju u komodu jer se Novi Čovjek vratio s posla i tražio naše vrijeme.
Ali često sam pomislila na Slobodu i maštala o danima i mjestima kada sam ju nosila na ruci. Često sam pomišljala da ju ponovo stavim na ruku. Intrigirala me je pomisao Slobode na mojoj ruci. Tako mi je dobro stajala....
A onda je jedne večeri nakon posla Novi Čovjek odbio moje poljupce i zatražio samo svoje vrijeme. S v o j e v r i j e me !!!
Bez mog vremena. Bez mene.
I vratio je meni moje vrijeme. Natrag. Bez riječi i bez objašnjenja. Više ga nije želio.
Čisteći kuću u danima koje slijede ( sve žene spremaju kuću kada žele pospremiti svoj život) opet sam pronašla davno zaboravljenu Slobodu. Otvarajući orginalnu kutiju ugledala sam sat.
Jedan sasvim običan sat.
Ne preskup sat u tvorničkoj kutiji.
- 16:53 -
