::LUCY FAIR::

nedjelja, 13.12.2009.

U ČEMU JE PROBLEM, GOSPOĐO?

'Feminizam postoji samo radi toga da bi se ružne žene integrirale u društvo’, kaže Charles Bukowski, a moja frendica Marki ne vidi u njegovoj tvrdnji ništa sporno. Ipak je on bio vodeći autoritet na području ružnoće i dobro je sagledavao rečeni fenomen, svaki puta kad bi bacio pogled na zrcalo. Istinabog, nije ni Marki bogznašto, ali ona ipak ne smatra da je temeljni problem feministkinja to što su ružne. Nego što su glupe. Jer su sudjelovale u sramotnom švicarskom referendumu o zabrani minareta.
‘Draga Marki’, zaustila sam, ‘da nije bilo feministkinja ne bi ti danas slobodno šetala uokolo, izgledajući poput muškobanjaste nakarade, niti bi stupala u prvom redu gej parade, bez rizika da te dežurni ćudorednici zgrabe za takozvanu frizuru i odvuku na lomaču.’
Zaustila sam, ali nisam izrekla, shrvana urođenom dobrotom, koja ne dozvoljava niske udarce, usmjerene na frizuru. Umjesto toga, koncentrirala sam se na ono bitno.
‘Marki, jel’ tebi noge smrde? Švicarske feministkinje vide u minaretima simbol šarije! Danas munare, sutra šerijatski sudovi.’
‘Da, i? U čemu je problem?’
‘U tome što svjedočenje žene vrijedi upola manje nego iskaz muškarca, između ostalog.’
‘Koga briga? Ako muslimanke tako žele, tko si ti da im braniš?’
‘Odakle znaš da žele?’
‘Ne bune se. Šute, dakle slažu se.’
‘A da ja tebe malo složim na pod i prigodno zgazim? I obranim se na sudu time što mi nisi unaprijed izričito rekla da rečeni tretman ne želiš?’
‘Ne želim, ne želim!’
'U tome je poanta, Marki. Nitko ne želi biti zlostavljan.'
'Nije to baš točno', branila je Marki gorljivo svoju poziciju, 'ima osoba koje su malo umobolne i vole da im se svašta radi, vidjela sam na nekim internetskim stranicama. Koje nisam ciljano posjećivala, nego me slučajno preusmjerilo tamo...'
'Hoćeš reći da su muslimanke umobolne?'
'Ne, ne kužiš. Njihova kultura je takva.'
'Umobolna?'
'Nisam to rekla.'
'Kako nisi?'
'No, dobro, jesam. Ali, stvar je u tome što smo i mi njima umobolni. I zbog toga, sve kulture su ravnopravne', zaključila je Marki slavodobitno.

Izvođenje kulturalne ravnopravnosti iz opće umobolnosti oborilo me s nogu. Tako nokautiranoj, pred očima su mi pucali sasvim novi vidici, multikulturalni. Eto, na primjer, na Novoj Gvineji je svojedobno cvala osebujna kanibalska kultura, koja je u međuvremenu zakonom zabranjena. Zar ne bi bilo fer restaurirati to kulturno dobro i u znak dobre volje širom Evrope otvoriti restorane s odgovarajućim multikulturalnim menijem? O kakvim se točno gastronomskim domišljajima radi, ne bih znala reći, ali vjerujem da bi svaki multikulturalist tu našao sebe. Bilo na roštilju, bilo ispod peke.
Ili na primjer – rasistička kultura, koja njeguje robovlasništvo, kao nekad na američkom jugu? Ako poštujemo seksističke kulture, zašto ne bismo i rasističke?

'Misliš da bismo trebali uvažavati tradiciju Ku Klux Klana, Marki?'
'Oni su prljave rasističke svinje!'
'Ma ne, nego samo imaju specifičan zaštitnički stav prema pripadnicima crne rase. Najradije bi ih držali na svom imanju, pod ključem. Isto kao radikalni islam žene. Možeš li zamisliti sebe kao četvrtu ženu muškarca koji želi da sjediš u kući i rađaš mu djecu, po mogućnosti sinove?'

Iskreno, čudim se kako to da suvremena znanost još nije našla način da ispuni želje patrijarhalnih očeva? Onaj tko bi patentirao pilulu koja dopušta razvoj samo muškim embrijima obogatio bi se preko noći. Naravno, kao i kod svih velikih ideja, bilo bi stanovitih zapreka u realizaciji proizvoda na tržištu. Vjerske vođe poslovično su protiv ljudskog uplitanja u božji posao. Uvijek, osim kad im zatreba medicinska pomoć.
Ali, predstavimo sebi muža koji se vraća kući s posla, nakon što ga je kolega počastio, povodom rođenja sina. Sasvim je razumljivo da će okupiti sve četiri žene i narediti da uzimaju pilulu za sinove.
-Ali, mužu, hodža je rek'o da ne smijemo!
-Hodža je hodža, a ja sam bog i batina u ovoj kući!
-Ali kako ćemo, kad ne smijemo?
-Jel vi, žene, vidite onaj štap u kutu? 'Oćete da ga dohvatim?
-Nećemo, nećemo...
-Onda odma' da ste popile pilulu!
-Da, gospodaru!
-Yes, massa!
Naravno, kad nakon dvadesetak godina, zbog inflacije muške djece, naraste cijena malobrojnim mladim nevjestama, bit će veoma poželjno imati kćeri.
-Ej, žene, kako to da imamo same muškiće, a nijednu curicu?
-Pa rek'o si nam, mužu, da uzimamo pilulu...
-Ja rek'o? A šta je hodža govorio? Jel' kaz'o da se ne smije uzimat pilula?
-A jeeeee, ajoj, buuuu...
-Znači, niste hodžu htjele poslušat??? Pa jesam ja kjafirke oženio?!?
-A nisi, a jesi, a nisi, a nemoj...
-Ček' da dohvatim štap!
-Ali mužu, rek'o hodža da ima malo nas žena i da nas se ne smije tuć!
-E neka je rek'o! Hodža je hodža, a ja sam bog i batina u ovoj kući!!!

Ali, multikulturalistkinja Marki nikako se ne može uživjeti u goreopisanu situaciju.
'Evo, Marki, zamisli da islam, nekim čudom, prevlada na tlu Evrope?'
'Da, i?'
'Ti bi imala izvjesnih problema, ne?'
'Kakvih problema?'
'Takvih što si ženskog spola, a usto gej.'
'Tko to kaže? Dovoljno mi je par dana uzimati testosteron, pa da mi naraste brada. I moji bi problemi bili riješeni. Samo, pitanje je što bi bilo s tobom?'

Moram priznati da sam ostala zadivljena. Marki nije naprosto prosječna šupljoglava sljedbenica multikulturalne dogme. Ne, ona ima plan. Koji uključuje pojačanu dlakavost i samim time, prelazak u privilegiranu, mušku kastu. Mogućnost da nabavi četiri žene, možda čak na kredit ili na lizing, da i ne spominjemo. Ali, što bih ja? Naravno, povela bih se za pametnijima od sebe. Možda bi mi trebale malo jače doze testosterona, ali naposljetku bih uzgojila kakvu-takvu bradu, te odgovarajuće joj brkove. I onda bismo Marki i ja, u dugim haljama i s turbanom na glavi, hopsale u prvim redovima prilikom javnih smaknuća liberala-ateista i plješčući skandirale 'Alahu Hula Hula' ili što se već uzvikuje u takvim prigodama. A imati četiri žene isto nije loša zamisao - jednu za kuhanje, jednu za peglanje, a preostale neka se dogovore oko čićenja i odlaska po špeceraj.

'Imaš poteškoću', prekinula me Marki u snatrenju, 'muž mora biti na raspolaganju svojim ženama, u seksualnom smislu. A ti si strejt. Tko bi zadovoljio tvoje žene?'
'Ti!'
'Dogovoreno!'

Eto, kao što vidimo, čak i u okrilju radikalnog islama bez problema se može naći mjesta za feminističku opciju! Koja omogućuje ženi da se integrira u društvo. I to bez obzira bila lijepa ili ružna, samo ako je brkata i bradata i predstavlja se kao muškarac.



Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka