::LUCY FAIR::

subota, 30.05.2009.

LJUBAV JE SJE*ANA

Što tjera naše ljude da nakon što kupe kompjutor, namole malog od kuma da digne Windowse, spoje MAXadsl, opet zovu malog da objasni što i kako dalje i dakle, nakon svega toga dođu na net i istovare hrpu nepismenih, frustriranih, agresivnih i psovačkih upisa? Zašto to rade, pitale su se tankoćutne duše, između ostalih i ja. Sve dok nisam shvatila zašto. Zato jer vole internet. A ljubav je sje*ana, kaže portugalski javni intelektualac i pisac Miguel Esteves Cardoso. Samo što on to tvrdi bez zvjezdice umjesto cenzuriranog slova, a ja ću ipak izbjeći najvulgarniji suglasnik, da ne povrijedim koju osjetljivu dušu.
Dakle, mnogi su ljudi blokirani pri iskazivanju pozitivnih osjećaja, te stoga posežu za negativnima. Osim toga, ne umiju se precizno izraziti, pogotovo kad požele dočarati koliko nečija majka voli svog kućnog ljubimca, pa radije koriste psovku.
Pokušajmo ih razumjeti, nisu svi rođeni pod sretnom zvijezom, ni usrećeni darom za milozvučnu i odmjerenu riječ, poput kakvog vrhunskog književnika, čija nas profinjenost ostavlja bez daha.
Možemo ih, kažem, pokušati shvatiti. Ali ne uspijevamo. Jer su, kratko i jasno, stoka! A stoka nema mogućnost da se artikulirano glasuje. Nego je njeno cjelokupno općenje u općenitom smislu odvratno.

Srećom, ne družim se s takvima. Ne poznajem niti jednu osobu koja bi pisala svinjarije na webu. Čak ni moja, za kurtoaziju sasma nenadarena, frendica Marki nije toliko vulgarna. Ona koristi net za upoznavanje sebi sličnih gejlezbo dama i vođenje romantične prepiske.
Eto, baš joj se nedavno javila mala Ćići, djevojka za kojom Marki već dulje vrijeme tiho pati, s pozivom na Facebook. Ima li išta nevinije od razmjene poruka i sličica na jednom socijalnom servisu? Ima, oglasna ploča na opali_me_brzo.com, shvatila je Marki kad je zavirila u Ćićine javno izložene foto albume, pune umjetničkih rakursa i prirodnih resursa. Doživjevši rečene ekshibicije kao izazov, došla je do zaključka da mora i sama poneki sloj odjeće svući, želi li odvući predmet svoje žudnje na chat i nagovoriti je na susret uživo.
Nakon što se prikazala u boksericama i potkošulji s motivima iz Disneyevih crtića, dobila je nekoliko vragolastih Ćićinih komentara, ali kad ju je napokon zatekla na chatu, ništa se nije razvijalo u smjeru željene konkretizacije. Nije se imalo vremena razviti, jer je cura brzo odlepršala, izvlačeći se na mnoštvo obaveza. O kojim je obavezama bila riječ Marki je saznala kliknuvši na listu Ćićinih kontakata. Tamo je vidjela slike koje inače vrijede tisuću riječi, ali ovog puta ograničile su se na samo jednu: »Kvragu!» Zavapila je, dok joj je pred očima promicao mali milijun žena s kojima se izabranica njenog srca danonoćno domunđavala. A među svima njima blaženo se cerekao jedan simpatični mladić, četvrtaste glave.
Iz priloženih komentara moglo se razabrati da se za dotičnog Ćići kroz koji tjedan, dovraga i bestraga, udaje!
Markina dovitljivost brzo je posložila kockice oko zaručnikove kockaste tikve i slagalica je otkrila prizor kojim dominira muška požuda usmjerena na biseksualne žene, sukladno čemu mala Ćići neumorno skuplja sličice raspojasanih prijateljica, uz poneku razgaćenu. I vodi odgovarajuću konverzaciju. A sve u svrhu zadovoljenja nekog tamo falusara.
Oćutjevši se iskorištenom poput krpe i to, da stvar bude gora, samo u virtualnom smislu, Marki baci pogled na nježni lik male Ćići u tangama, shrvana dubokim osjećajima. Depresije i agresije. Bila bi joj najradije skresala sve što je ide, ali kako, kad ova chata s nekom drugom?

Gonjena nezadrživom potrebom da si nekako dade oduška, Marki se skine s Facebooka i ode na forum, u namjeri da se posvađa s prvim nickom na koji naleti. Na krilima bijesa uletjela je u nesmiljenu kavgu između pobornika slobodnog i vezanog stiha na zloglasnom Literarnom kutiću i stala ružiti poeziju kao takvu, dajući prednost proznom izričaju. Ali nitko nije reagirao. Napokon, poslije petanestak minuta pojavila se osoba pod nickom Dekonstruktivizam i – dala joj za pravo!
Na Uređenju interijera uspjela je polučiti tek mlaki prigovor tvrdnji da samo demodirane budale vješaju zavjese na prozore, a kad je, ugazivši u Gastronomiju, poslala u vražju mater idiote koji stavljaju tikvice u sataraš, umjesto kvalitetne svađe dobila je ban!
No srećom, postoje i sajtovi na kojima nema moderatora. To su, nekim čudom, novinski portali. I nije čudo da se Marki obrela pod jednim političko-satiričkim tekstom, sipajući provokativno bezumne komentare. Ali nitko se nije nadovezao i od sukoba ne bi bilo ništa, da se nije dosjetila ulogirati pod još dva nicka, koji su zastupali oprečne stavove na zadane teme: SFRJ; ustaše; partizani; juriš, drugovi i ubij bandu!
Kad joj je ponestalo prigodne političke frazeologije, razjareno se prebacila na sport, brutalno psujući majku i oca samoj sebi, podijeljenoj u dvadesetak navijački različito svrstanih nickova.
I naposljetku, našla se pod nekom nikad-čula-nikad-vidjela literarnom temom, prosipajući na tridesetak stranica urnebesno nepismeni dijalog blago retardiranog ljubavnog para, u maniri Vladimira i Estragona, koji bi i u izvornom tekstu vjerojatno zvučali tako da ih je, umjesto Becketta, napisao netko zaista jako nadaren. Mokrom krpom po glavi.

Neću ni pokušati opravdati Markino ponašanje, samo bih napomenula da je možda bolje što svinji po netu, nego da dođe k meni i probija mi uši ljubavnim žalopojkama i navijanjem tugaljivih ljubavnih pjesmica.
Kad se njen bijes napokon donekle stišao, hladne glave je razmislila, otišla na blog rumunjskih body-buildera, skinula desetak fotografija jednog, u svakom pogledu veoma razvijenog momka, te ih smjestila na svoju Facebook stranicu, prethodno promijenvši ime i spol. A onda je zaručniku male Ćići poslala pravu mušku buddy-buddy poruku:»Hej stari, kad već trošimo istog komada, hajde da budemo frendovi!»
I naravno, nakon toga je došla k meni i stala navijati tugaljive ljubavne pjesmice na mom playeru. Točnije, samo jednu, pod naslovom Srce od leda. Što uopće nije loše, nimalo. U stvari, pjesma je sasvim dobra. A kad je prisilno slušate trideset puta za redom, ako vam je srce i ledeno, zagrijat će se. Od bijesa i jarosti! Najradije bih se posvađala. Ali s kime? Marki se već ispucala i sad apatično bulji u točku na zidu, moj zakoniti Debeli je na poslu, djeca u školi, a ako se usudim nešto prigovoriti majci, mogla bi me zviznuti za uho.
Jedino mi preostaje da odem na net. Znam da nije u redu iskaljivati se na forumima i blogovima, ali stvarno ne znam koliko ću još dugo moći izdržati?


Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka