subota, 28.01.2006.
...
Sjeća li se još itko potresa koji nas je uzdrmao početkom tjedna? Meni nikako ne izlazi iz glave. Imam jaku sklonost da se vežem uz potrese. Ja sam, naime, odgojena na potresu. Onom, koji je razorio Skoplje 1963.
Cijelo moje djetinjstvo protkano je pričama o tom potresu. Osobito se isticala jedna o našem požrtvovnom rođaku Jurici. Kako je samoinicijativno prekinuo vojno odsustvo i otputovao s prvom spasiteljskom jedinicom.
A moj je tata bjesnio – kak je mogao otići bez njega?
Jer, on je odslužio vojni rok baš u Skoplju, još početkom pedesetih i ako je itko pozvan spašavati Skopljance, to je, jasno, on!
Iako se smatrao sudbinski pozvanim, službeno ga nisu zvali. Čak mu je i vražji Jurica, jebemti takvu familiju!, naprasnim odlaskom uskratio mogućnost da se prikrpa vojnom transportu kao slijepi putnik. Na koncu, morao se zadovoljiti mrvicama – davanjem krvi i skupljanjem paketa pomoći. Tada je prvi puta odlučio ozbiljno preispitati svoj odnos s Juricom.
Ista je odluka opet pala krajem sedamdesetih. Kad su na jednoj od najslušanijih radio-stanica objavili moja mladenačka literarna pregnuća, halucinantno-mračnjačkog usmjerenja. Tata je složio zabezeknutu facu koja je otkrivala duboku zabrinutost za moje duševno zdravlje i stao navaljivati da se okanim bedastoća, jer od takvog piskaranja nema života. I baš kad se činilo da ima neoborive argumente u rukama, eto ti intelektualca Jurice! Čim je ušao, ustremio se k meni i stao od srca čestitati i hvaliti moje uratke. Godinama nakon toga tata se trudio dozvati me k pameti, ali uzalud. Šteta je već bila učinjena. Trajna i nepopravljiva, u što se ima prilike uvjeriti svatko tko ovo čita. A svemu je kriv Jurica, jebemti takvu familiju!
Prošlog tjedna, u petak, Jurica je umro.
«Pa kaj je njemu?», pjenio se tata, «kak može mreti sam tak? Sa samo šezdeset tri?! To nema smisla, ni reda! Jebemti takvu familiju!»
Sahranili su ga u ponedjeljak ujutro, a navečer se zemlja zatresla, za posljednji pozdrav.
Iako sam se prethodnih dana osjećala dosta loše, tog jutra izrazila sam želju da se priključim pogrebnoj povorci.
«Si ponorila? Kaj ak ti pozli vani, na minus deset? Samo mi još fali da te moram nositi po groblju. Kam se rivaš? Beži proć! Pih! Jebemti takvu familiju!», inatljivo se izgalamio tata, sjeo u svoju krntijicu i odvezao se, sam.
Više se nije vratio.
Stao je kraj cvjećarnice da uzme naručeni vijenac.
I umro u autu, od srčanog udara.
- 05:50 - Dodaj komentar
(34) - Print
- #
petak, 20.01.2006.
TEMELJ SVEGA
Cijenjene čitateljice, s oduševljenjem drogiranih zamoraca obavješćujemo vas da ste napokon dočekale novi broj srcu vam priraslog internet-časopisa Morona!
Ovog puta, naš ekspertni investigativni tim iznosi na svjetlo dana čudesna otkrića o jedinstvenom, civilizacijom neiskvarenom kutku prirode, poznatom pod nazivom 'muški mozak'.
Naporan rad na terenu – nogometnom, građevinskom i onom za odlaganje krupnog otpada, urodio je plodom i naše su hrabre istraživačice, prvi puta u povijesti, došle do konačnog i nedvojbenog odgovora na pitanje – što muškarci žele?
Primjenjujući njihove znanstvene spoznaje, vi ćete biti u prilici postići grandiozni cilj, jedini koji može dati smisao vašim beznačajnim, ispraznim i suvišnim egzistencijama.
Kako usrećiti, poslužiti i potpuno zadovoljiti Muškarca svog života?
Ključni pojmovi za ovladavanje tom krunskom vještinom, vrijedni da ih zapišete i ponavljate dok ne naučite napamet, glase: seks, seks i još seksa!
Dakle, ne glačanje Njegovih košulja, ne pospremanje stana, nego seks!
Muškarci su nadasve inteligentna bića i otuda njihova percepcija funkcionira veoma specifično – uvijek usredotočeni na ono bitno (seks!), uopće ne primjećuju nevažne detalje kao što su zmazani tepih, prašina u kutevima, crknuti štakor nasred kuhinje.
Kad se vrati sa svog odgovornog posla u spalionici gradskog šinteraja, On zaista ne želi vidjeti oronulu kučku s metlom u ruci. Stoga, zanemarite kućanske poslove i posvetite se dotjerivanju svoje vanjštine. Dočekajte Ga u izazovnom negližeu, svježe okupana, počešljana, namirisana i čim bane na vrata, krenite u akciju (seks!). Nikako nemojte predložiti da se prije toga umije i opere noge. Iz neodređenih razloga, koje znanost još nije uspjela razjasniti, muškarci ne vole spomenute sugestije. Radije se zalijte dodatnom količinom parfema, kupljenog na štandu 'sve za 10 kuna', čiji će šokantni miris zasigurno nadjačati muževno prodornu aromu Njegovih ovotjednih čarapa.
Da biste se mogli potpuno posvetiti jedno drugom, prethodno osigurajte mir u kući. Onemoćale roditelje zaključajte u garažu, a djecu pošaljite susjedima poznatima po predanom katolicizmu, na cjelodnevno druženje, uključujući prehranu i svu ostalu brigu. S obzirom da su vrijedno izrodili desetak svojih mališana, navikli su na stalnu gužvu u stanu, pa neće ni primijetiti da imaju djecu viška.
Vaš Muškarac, pak, zbog već spomenute percepeptivne osobitosti nezamjećivanja sitnih i nevažnih detalja, neće zapaziti odsutnost svojih potomaka.
A vi se možete neometano posvetiti samo Njemu i Njegovim potrebama (seks!). Nakon seksa, ishvalite ga do neba i do daske i pustite da odmori ispred TV-a, s pivom u ruci.
Nipošto da niste krenuli u kuhinju, pripremiti Mu ukusan obrok! Oni koji tvrde da ljubav prolazi kroz želudac imaju pravo. Jer, ubrzo potom prođe kroz crijeva i završi u kanalizaciji. Ista perspektiva očekuje i vaš brak, ako ne postupite promišljeno i smjesta krenete izgrađivati svoju vezu na čvrstim temeljima (seks!).
Umjesto da se gnjavite pred štednjakom, naručite Njegovu omiljenu pizzu, idite u kupanicu i dotjerajte se. Kad se vaš Muškarac nasiti i zadovoljno podrigne, pustite laganu glazbu i izvedite striptiz, samo za Njegove oči, radoznale susjede i mnoštvo prolaznika, jer ste svo vrijeme utrošili na unaprijeđivanje svog seksepila, pa niste stigli izvaditi zavjese iz perilice. Ne obazirite se na te irelevantnosti, mislite na plesne pokrete koji će, dakako, rezultirati konkretnim radnjama (seks!), a za večeru Mu servirajte ostatke pizze podgrijane u mikrovalnoj, te predložite maženje prije spavanja (eufemizam za seks).
Već za mjesec dana uočit ćete mnoge pozitivne promjene – vaš će Muškarac živnuti i podmladiti se, Njegov će pogled zračiti samopuzdanjem i veoma je vjerojatno da će Njegova karijera krenuti uzlaznom putanjom. Veća primanja omogućit će da angažirate ženu sposobnu da vam povremeno skuha pristojan obrok i ponekad očisti stan. Ili bar periodičke intervencije tima za dezinsekciju i deratizaciju. Ali samo dok je On odsutan, tako da vas nitko ne ometa u daljnjem razvijanju i oplemenjivanju vaše zdrave i nadasve sadržajne veze.
U nadi da ćete uspješno primijeniti navedene savjete, rukovet sprdačnih pozdrava šalje vam, u ime uredništva Morone,
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 13:58 - Dodaj komentar
(30) - Print
- #
petak, 13.01.2006.
SEZONA U PAKLU
Drage čitateljice, na vašu neizrecivu radost, ovaj je broj internet-časopisa Morona u cjelosti posvećen temi koja, svojom važnošću, danonoćno ispunjava vaše praznjikave glavice. Vjerojatno već pogađate, riječ je o modi!
Netom pristigla godina donosi nam pakleno zahuktavanje trendova i bespoštednu selekciju, u kojoj će samo najsposobnije preživjeti, odnosno - ostati in.
U nastupajućoj sezoni opet će se nositi anoreksija, ali sada se ide u krajnost ili narodski rečeno – do koske! Samo gladovanje neće biti dovoljno, pa će dosjetljive trendsetterice pribjeći bulimičarskim trikovima, kao što su sumanuto uzimanje diuretika i laksativa. Kako učestala upotreba spomenutih sredstava dovodi do permanentnog izlučivanja nus-produkata, ne iznenađuje što su najveći hitovi predstojeće proljetne kolekcije – upravo inkontinencija i dijareja! Uz njih, podrazumijeva se nošenje pelena za odrasle, u dezenima maskirne uniforme, ispod širokih gaučo-hlača. Ili u svježim nijansama probuđene prirode, u kombinaciji s mini-haljinicom na volančiće. Oveći paket pelena s dizajnerskim potpisom dominirat će među osobnim stvarima svake modno osviještene žene i ispunjavati ženske torbe, čija će veličina i oblik slijediti ekstravagantna obilježja poštarskog šika.
Rumenilo za lice je out, a puder će se nanositi u minimalnim količinama. Na cijeni je aristokratsko blijedi ten, u kompletu sa siderotropičnom anemijom. Srećom, uz modno neprijepornu slabokrvnost, anoreksična pothranjenost uzrokuje i pad imuniteta, te ćete veoma lako steći senzualno nabubrene usne, uz pomoć virusnog herpesa simplexa i bakterijskog impetiga. Navedene zaraze najlakše se hvataju na javnim mjestima, putem trendovskog žvaljakanja i facijalnog oblizivanja sa mnogim pripadnicama istog spola, u svrhu napaljivanja prisutnih muškaraca. Ako rezultati izostanu, preporučamo da izvedete iste radnje na rukohvatima u nekom od sredstava gradskog prijevoza.
Osim usana, posebno su istaknute oči, višeslojnim nanosima maskare i sjenila, uz neizostavni egzoftalmus. Izbuljenost očnih jabučica osobito je važna zbog nošenja umjetnih trepavica, koje svojom zavodničkom dužinom posve zastiru vidno polje zdravim, normalno usađenim očima. No, nema razloga za zabrinutost, vaš modni status neće doći u pitanje, jer egzoftalmus se spontano javlja kao posljedica ustrajnog izgladnjivanja, nužnog za održavanje besprijekornog anoreksičnog imagea.
Preporučljive boje za kosu ostaju iste, smjele i provokativne, u raznim kombinacijama, samo se tempo ubrzava. Bit će poželjno mijenjati kolor bar dva puta tjedno, što će iskusne trendsetterice riješiti s dvadesetak različitih perika i jednom alopecijom. Ovo poželjno stanje rasterećenosti vlasišta veoma ćete brzo postići, počnete li svoju prirodnu kosu bojiti zadanom učestalošću.
Što se obuće tiče, špičoke ulaze u radikalnu fazu, koju je moguće nositi samo na hallus vagus, te ovaj tako postaje modnom obavezom. Kao što naslućujete, riječ je o upornom savijanju nožnog palca, što postepeno dovodi do ekonomičnog natiskivanja nožnih prstiju u jednu neodvojivu cjelinu, dizajnom nalik na hrvatski pleter. Ta estetski idealna formacija okrajina postiže se tek dugotrajnim nošenjem ušiljene obuće, pa početnicama savjetujemo da odmah obuju pravi model cipela i ne skidaju ih ni tokom spavanja.
I kad smo već kod sna, beauty sleep je nezaobilazan, a kako ga održati usprkos bolovima u svim dijelovima tijela, raspitajte se u najbližem mondenom okupljalištu, kod dežurnog akvizitera kolumbijskog farmaceutskog kartela. Priča se da je spomenuta korporacija lansirala novu liniju proizvoda izvanredne snage, uzimanje kojih dovodi do trajnog gubitka pamćenja i posvemašnje demencije. Baš onakve, kakvoj i teži svaka vjerna sljedbenica modnih imperativa, svjesna da prava ljepota dolazi iznutra.
U međuvremenu, sasvim solidne efekte možete postići i čitajući ženske časopise, a nadasve - omiljenu vam Moronu, čije vam uredništvo želi mnogo uspjeha i zadovoljstva, ma gdje ih našli!
Do čitanja, uz pregršt sprdačnih pozdrava!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 03:06 - Dodaj komentar
(28) - Print
- #
nedjelja, 08.01.2006.
GOVOR O DOSTOJANSTVU ČOVJEKA
Zanimljivo je čitati forumske rasprave. Britkost argumenata i dovitljiva nastojanja da se druge uvjeri u ispravnost svog stava uvijek me iznova oduševe. Ponekad se dostignu i vrhunski retorički dometi. Eto jednog, na temu opravdanosti fizičkog kažnjavanja djece:
«U naše vrjeme se puno njih pravi pametni sa tom psikologijom odgoja. Koda su naši predci bili glupi i zaostali kad su izumjeli da batina je iz raja pobijegla? Mene je otac tuko prutom, kocem, uzdom od tovara i auspuhom od traktora, pa šta mi danas fali? Sad sam čovijek na mjestu i to ne na bilo kojem. Nego sam zamijenik šefa što me on lićno postavio jer se sa njime odlićno slažem ko da mi je rođeni otac.
A da me se je u mladosti pustilo da radim kako hoču i bez batina nebi ni završio nikakve Škole jer sam mrzijo učit i ništa mi nije moglo uč u glavu. I bijo bi ja sad budala ko oni šljakeri šta su vani na hladnoči a ja ih gledam iz kancalarije i smijem se. Ko njim je kriv? Neka oni ne krive ni šefa ni gazdu ni politićare. Nego svoje roditelje šta ih nisu znali dotjerat u red da postanu neko i nešta ko ja. Ja imam Diplomu u đepu i ljucko dostojanstvo i u dobrom odnosu sam sa gazdom i šefom. I ništa se ne bunim ako se izgalame na mene da sam glup ili kad dobijem nekad pljusku od njih, jer su oni meni nadredženi i to je meni normalno. Ja sam ko mali oćvrsnuo i znam sve podnjet kako treba i izborit se za sebe. A djeca šta ih se danas odgaja sa cilemile fini razgovori i psikološke metode tuč če sebe poslje lopatom po glavi da gdje im je pamet kad je ne maju. Jer se drvo savija dok je mlado i djete treba uputit šta valja a šta ne i nalupat za svaku grešku dat batinom po tikvi tako da se naući i razvije entelegenciju i postane uspravan čovijek.
Kadbi svi roditelji imali to znanje i odgovornost nebi bilo huligana ni droge i onih diskaća na svakom čošku. Zato sam ja danas svojemu ocu zahvalan šta me je izveo na pravi put a ako bi išta jedino bi mu zamjerijo šta nije bio i strožji pa bi možda ja sad bijo na još večem položaju. Makar nikad nije kasno pa tako mene žena nagovara da neka se kandidiram na slijedečim izborima za precjednika države jer bi ovu zemlju napokon trebao vodit neko školovan i ko zna pametno razmišljat onako ko što je Đorđ Dablju Buš u Americi! Mislim da ču je poslušat i nadam se da čete svi glasovat za me. Bog i Hrvati, pozdrav od diskuntanta Face!»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 00:32 - Dodaj komentar
(406) - Print
- #
srijeda, 04.01.2006.
NE VOLIM VAS
Ja sam veoma mrzovoljna priča i ne volim nikoga. Ni vas, koji me čitate. I da znate, neću se nimalo truditi da vam se svidim. Nikome od vas. Naprotiv, bit će mi drago ako nekoga razbjesnim! Onako usput, jasno. Jer, vaše reakcije ionako mi nisu važne. Pišem samu sebe iz vlastitog hira, da dokažem svoju samodostatnost.
Uzvišena sam, iznad kiča, šunda i trivijalnih bakrača, te predodređena za ljubimicu serioznih kritičara, koje isto ne volim.
Ni u primislima nemam namjeru da nekoga poučim ili zabavim. Ako vam je dosadno, beljite se u ogledalo. I zašto me uopće čitate? Bježite, iš! Još ste tu?
No, dobro, evo vam onda: rasizam, šovinizam, seksizam, dolje socijalna pravda! Pas mater svima, a ne samo njima! Živjeli zlostavljači sitnih životinjica! Hitler je u pravu! Lopatom po glavi, zatuci, pridavi! Vlast glupima!!!
Ovo je bio tek uvod. Sad prelazim na drugu fazu torture: uvođenje likova koji nemaju nikakvu funkciju u cjelini pripovijedanja. Osim što je njihova pojava sasvim nelogična i bespotrebna, nastupaju kao nositelji ogavnih i besmislenih radnji.
Ovako:
1) Vinko je ispuzao iz birtije na sve četiri i našao se licem u lice sa debelim pužem golaćem, koji je potegao preko pločnika u nastojanju da se dokopa obližnjeg parka. 'E, nećeš!', pomisli Vinko zlobno, hrakne iz dubine trulih sinusa i gustom masom boje jantara i žada zalijepi bijedno stvorenjce za patos. Zatim se samodopadno uspravi i zagleda u staklo birtije, provjeravajući vidi li mu se još otisak konobarske tacne na nosu i labrdi.
2) U nemogućnosti da prosudi smije li umjetnik biti grešnik, zločinac, neprijatelj ljudi i čovjek odan ljubakanju s đavlom, a istovremeno dosadan kao napukla slavina, Nancy Fancy prekine pisanje svog unaprijed plaćenog eseja, te stane razmišljati - bi li prvo čitala Ivanovu Apokalipsu i Jeremijine naricaljke ili da si odmah priušti jednu raskošnu klizmu zelenim čajem i otopinom katranske smole?
Nakon druge slijedi treća faza - maltretiranje čitatelja proizvoljnim, neutemeljenim, nedokazanim i do zla boga kretenskim tvrdnjama.
Snijeg pada samo noću i kad ja to hoću.
Žene su iz povrtnjaka, muškarci iz štale.
Treba tući svoju majku dok je mlada.
Žene su iz frizeraja, a pederi s televizije.
Vjerovali ili ne, neki će poluraspadnuti alkoholičar od izdavača čak i tiskati svo ovo baljezganje. Itd...
Dakle, sad je zaista savršeno jasno da se ne želim nikome svidjeti, ne tražim istomišljenike i fućka mi se za sve i svakog! Međutim, znam da se među vama uvijek nađu pametnjakovići koji cjepidlačare i postavljaju svakojaka pitanja. Te čemu? Te kako? Te odakle mi te ideje?
I na koncu - zašto sam se uopće objavila na blogu ako se ne želim nikome dopasti i svejedno mi je jesam li čitana???
Da, prokleto sam znala da će naposljetku nekome pasti na pamet! Da će se već naći neko zlobno zabadalo koje mi mora...baš mora...pokvariti cijelu koncepciju...a tako sam se trudila...joj...šmrc...buhuhuhu...Ne volim vas, ne volim vas, ne volim vas!!!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 01:22 - Dodaj komentar
(45) - Print
- #
|
|
|
