|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Bojao sam se ko djevica prije sexa... Nagurao sam prste u grlo... Ali kao i svaka djevica nakon straha uslijedi onaj osjećaj.. ekstaza <3. Povratio sam... Nisam mogao zamisliti bolji osjećaj. Nasmješio sam se. Ja sam anoreksičare uvjeravao da je to što rade loše, a ja? Što sam ja to tu radio? Eksperiment na sebi. Pod kontroliranim uvjetima. Ali svaki eksperiment može poći po zlu... Bio sam debil, eto što! Riskirao sam vlastito zdravlje. Idiote! Isprao sam usta i odšetao pred ogledalo. Još malo do savršenstva... Stao sam na vagu. Kilaža je bila ista. Da nisam svaki dan vježbao po 3 sata vjerojatno bi imao 30kila manje nego što bi dečko mojih godina trebao imati. Pljesak za mišićnu masu! Nije mi smisao bilo potaknut anoreksiju, niti poticat takve ljude. Samo sam izvodio neki eksperiment na sebi, a nisam ni znao zašto XD Zapravo znao sam, ali sam zaboravio. Dečkima je puno teže u životu nego curama! Moramo izgledati doslovno savršeno za njih, ne predebelo, ne premršavo, ne prenabildano, ne preopušteno, ne prekul obućeno, ne pregej sređeno... Cure su komplicirane. Nama su one bile lijepe sa šminkom i bez. Debele il mršave(ne premršave jer to je jednostavno ružno. ružno je vidjet anoreksičnu curu). Na curama je lijepo ako se zdebljaju, malo dobiju obline i sve... Ali na nama... Kako stoje sise na dečku? Ne baš... Mrzio sam taj svijet u kojem žene od sebe prave žrtve dok smo mi prave žrtve! Njihove žrtve! Poanta je u tome da sam bio skoro zadovoljan što je značilo da neću više rigat ili uzimat laksative. Samo ću vježbat i izbacit kruh, a ubacit čokoladu i kikiriki. Uslijedio je cijeli ritual sređivanja frizure i biranja odjeće, žniranaca za tenisice. Dok sam završio mobitel se već dvadesetak puta oglasio. Moj gej frend je htio da prespavam pošto ima praznu kuću, frendica je htjela da dođem pjevat u bend oko podneva. Ah.. Vikendi.. Jedino sam vikendom živio... I to ne svaki vikend.. Onim sretnim vikendima kad nitko nije morao učiti za testove. Imao sam posla. Morao sam požuriti jer me jedan drugi lik očekivao za 15 min da dođem autom po njega i odvezem ga u kazalište na moju najdražu predstavu: Fedrina ljubav. Obožavao sam kako je glavnom liku predstave dosadno pa se ševi u nedogled XD Podsjećao me na mene kad mi je bilo dosadno. Bio sam sretan nakon dugo vremena. Sjeo sam u svoj predivni crveni sportski auto i krenuo. I uvijek kad vozim na slušalicama pričam s curom. Čudilo me da je pristala na otvorenu vezu samnom dok se ne smirim. Hehe.. To je jedan od onih dana kad sam se osjećao kao bog, a opet sretno i normalno... Znao sam da neću još dugo živjeti. Zato sam davao sve onima koje sam volio, a volio sam sve.
2.PoglavljeOno najgore nije bilo u školi, bilo je izvan nje.
-Bok Dorian.-
Pozdravio sam plavokosog dječaka tri glave višeg od mene. On je bio moj najbolji prijatelj. Lisa je stajala pored njega. Moja najbolja prijateljica... U zraku je vladala napetost. Spustio sam pogled. Naime, Dorian je vidio samo tuđe pogreške, a svoje ne pa smo mu ih prestali govoriti jer bi se uvijek naljutio. Meni je prije nekoliko dana dopizdilo njegovo zanovjetanje o tom kako sam ne znam kako grozan pa sam mu sve to lijepo istresao u lice. Ovo je bio prvi susret nakon toga. Tada sam ga još volio, još mi je nešto značio... On me ljutito pogleda i počne vikat na mene. Nije to bilo ono obično vikanje kad se dečki izderu, opsuju si, potuku se i onda su opet frendovi. Dorian je bio gej, znači u mojim očima žensko.. Njegovo vikanje bilo je ono ko kod cura. Znači svi su morali čut i znat. Plus još ljutito puhanje, čudni pokreti glavom i gore ruka i prst ko da špota psa. Barem petnaest puta ponovio je jedno te isto. Ja sam popizdio i počeo sam ga oponašati, na što on zajapurio kao papričica. Vrlo mirnim glasom objasnio sam mu da nisam glup te da mi ne treba ponavljat nešto sto puta ako ga ne tražim. Nakon toga on se počeo obraćati Lisi u stilu: ''reci mu bla bla bla..'' Ko prvo 'on' je ispred tebe, ko drugo Lisa nije Hedwiga pa da prenosi poruke. Ovo sam još mogao shvatiti.. Povrijedio sam njegovo pederasto srce time što sam mu rekao da me smetaju neke stvari koje on radi. Kao svaka obična djevojka je reagirao.. Djevojke ne mogu prhvatiti svoje greške samo vide tuđe(iako kažu da nije istina). I tako se on derao na mene pred ljudima... U nekom pointu mi je to dosadilo. Mogao sam mu reć da odjebe i pokupit se(da nisam izgubio poštovanje prema njemu učinio bi to), ali ne mogu slomiti srce jednoj djevojčici.. Činjenica je bila ta da sam ja bio uvjeren kako nisam učinio ništa loše i kako je on isfrustrirana pederčina. Zakolutao sam očima, a onda ga tužno pogledao i počeo srat s isprikom koja je zvučala ko da mi je fakat žao.
-Joj, Doriane, oprosti mi. Jako sa živčan u zadnje vrijeme i ne znam što govorim. Stvarno mi je žao. Molim te oprosti mi, ne mogu zamislit život bez tebe.-
Standardno sranje. On se raspekmezio, nešto me još malo špotao, zagrlio me i otišao s Lisom. I od tog trena sam izgubio najboljeg prijatelja. Počeo sam ga mrziti i cijelu gej populaciju s njim. Tako sam govorio sam sebi iako smatram da kad bi naletio na neku dobru gej osobu za čas bi zaboravio na ovo loše iskustvo. No, sad je mržanja bila jedini lijek protiv tuge. Bio sam takva osoba.. Kad bi jednom morao isfejkat ispriku tu bi osobu zamrzio. (Kakav je to prijatelj kad u mojim očima ne vidi prijezir koji mu upućujem dok to izgovaram?) Nebi je odjebao, samo bi mrzio. Bojao sam se samoće i nisam nikoga mogao samo tako pustiti. Čudna sam ja biljka.
***
Vozeći se u tramvaju prema kući nekako sam uz Doriana i Lisu(s kojom sam imao isti odnos ispunjen mržnjom) povezao govna. Počeo sam razmišljat zašto govna plutaju kad netko jede puno povrća, a zašto tonu kad jedu samo meso i čokoladu. Bilo je to nadasve zanimljivo. Sve sam oko sebe mrzio, a u isto vrijeme sam ih volio. Uvijek kad bi bio povrijeđen i ljut rekao bi da nekog mrzim i sam sebe uvjerio u to, ali činjenica je da bi se bacio pod vlak za njih. Došavši kući, sjeo sam za komp i ulogirao se na fejs. Alexiel, jedina koja me još nikad nije uspjela raspizdit dovoljno da moram izreć lažnu ispriku. Znate zašto sam se ispričavao kad to nisam htio? Bojao sam se izgubiti ih dok ih još volim, nebi izdržao ni tri dana bez njih... Zato sam prvo morao stvoriti odbojnost prema njima, a to je trajalo. Jesu li oni za mene predstavljali samo stvari i igračke? Moguće, ali ja sam jako čuvao svoje stvari i nisam ih se mmogao odreći niti ih dijeliti. Da.. Idiot sam...
Opet naopaka karta... Proučio sam djevojku s krvavim mačem na njoj. Znači:dekoncentracija, nesreća, bol... Izvukao sam sljedeću. Plaviša s mačem i sunce iza nje, a opet tamo e zmija... Ova je govorila da nema izlaza iz loše situacije i da se moram suočiti s time ako želim pobjediti. I sljedeća karta... Oklijevao sam trenutak, a onda je okrenem. Predivna djevica u rajskom jezeru. I onda ću se uzdići.. Pod uvijetom da preživim ovo razdoblje. Vratio sam karte u špil, a zatim nazad u kutiju. Moje najdraže tarot karte... Mogli bi reći da sam praznovjeran, ali bila je neka moć u tim kartama ili u meni... Karte su mi davale upute za život i budile moje moći koje bi me upozorile na svakodnevne gluposti. S vremenom se to upotpunilo snovima tako da sam unaprijed znao tko će što reći ili učiniti. No, nisam imao vremena vježbati svoju moć svaki dan te je ona samo nestala kao i ostale... Nedostajalo mi je... Sjećam se djetinjstva kad sam sate promatrao vodu iz slavine i na koncu je uspio umom pomaknuti. Usio sam i sebe uvjeriti da je to moja dječja mašta isto kao što sam u potpunosti zaboravio što su snovi mojih prošlih života, a što mašta. Bio sam izgubljen, ali tarot karte su i dalje postojale. Poput prijatelja: bile su tu kad sam ih trebao. Samo na tren pobuđena moć nanosila mi je mnogo boli.. Zato sam i odustao. Uostalom počeo sam vjerovati kako haluciniram i kako je sve to moja mašta.
Promatrao sam biljke na svom stolu. Osjećao sam ljubav prema njima. Ne znam... Čudan sam...
Ime mi je Arijan.. Ljudi me zovu Ari. Besmislen sam i čudan. Neki kažu da nisam čovjek, drugi kažu da nisam ništa, a ja.. Ja samo želim biti voljen. To je velik grijeh i zabluda.. Biti voljen... A opet...
***
-Sotono!-
Smeće je doletilo ravno na mene čim sam stupio u razred. Ignorirao sam, ali očito im je bilo dosadno. Skupili su se oko mene čim sam sjeo za svoju klupu. Osmorica njih. Pravio sam se da ih ne vidim. Promatrao sam kako su mi lijepo ukrasili stol.. Bilo je tu natpisa:''Ubi se Sotono! Umri! Gori u Paklu! Imaš sidu pederu!'' i slično. I bilo je jako lijepo oslikano. Onaj koji je nacrtao strip o tome kako me razvlače na križ i pale bio je vrlo talentiran. Kako je samo prikazao vatru i taj životopisan smjeh onih koji su me stavili na križ. I moje krikove. Pravi umjetnik! Glavni u grupi nasilnika mi je pristupio. I dalje sam ignorirao.
-Zapalit ću te gore na katu Sotono. I gorjet ćeš i vrištat po hodniku dok budeš gorio...-
Ignorirao sam i gledao u klupu kao da je strašno zanimljio nešto na njoj. Lik me potegne za moju dugu crnu kosu. Zapiljio sam mu se ravno u oči i prosiktao.
-Odi egzorcistu, Wajs.-
Trebao sam šutjeti. On rikne. Počne psovati. Njegovi prijatelji me prime i... Wajs izvadi nož te mi odsječe moju dugu kosu i baci mi je u lice. I onda su otišli.
Sjedao sam tamo prekriven crnim vlasima svoje nekoć divne kose... Sam.. Nevoljen... Mržen... A ja njih nisam mrzio... Zašto?
Nisam više mogao.. Nisam više želio... Nisam odustao od nje... Ali pustio sam je.. Kad nešto voliš pustiš to. Ako te voli vratit će se... Pustio sam je neka odraste kao što su i mene u davnini pustili ''oni''. I tek sam sada svjestan da još uvijek imam jako daleko do trenutka kad ću biti odrastao... Bio sam tužan.. Jako tužan... A tek mjesec dana kasnije kad se dogodio raskol... Kad sam je skroz pustio, jer nisam odmah imao snage za pustiti je skroz... Gledao sam naš posljednji razgovor na fejsu. Mjesec dana je prošlo od one svađe i sve je izgledalo kao da smo se pomirili, da je sve ok... Došla je u u moj grad u bolnicu i posjećivao bi je svaki dan dok se nisam teško razbolio. Rigao sam sve što bi pojeo i popio. To je trajalo danima i na žalost nisam je više mogao posjećivati(što je vjerojatno razveselilo njenu sestru koja mi je u međuvremenu prijetila neš da je sesmem posjećivat).. Ona je naravno sve to uvrnula kao da je ja ne želim posjećivati. Da je znala da sam svaki dan kasnio u školu zbog nje... Da sam svoj mali džeparac istrošio da joj kupim čokoladu.. Dosta mi je bilo ove drame. Naš posljednji razgovor:
Arb
jesi tu?
..
Ja
Yes my lady
..
Arb
can I say somethin'?
..
Ja
You may
..
Arb
Trebala sam jucer ici doma. I znas ostala sam do ponedeljka zbog tebe. Znam da si bolesna i da nemozes doc,al nemoj mi govorit da me zelis vidit onda kada odem doma jer cu se naljutit. Znam da nisi jako bolesna. Sigurno mozes sjedit tu i bit par sati samnom. Necu te pojest. Nemoras mi dolazit ak neces al mi sam reci barem. Da znam. Bolje mi je kada znam. Ovako kad me ignoriras i glumis neznam ni ja sto nije uredu. Da ti je stalo imalo nasla bi malo vremena za mene i dosla pricat samnom. Nece me bit 4mj. Nisi uredu. Htjela sam vidit kak ce bit dalje i sve al nema te. I ispadam tako jadna kad ti to govorim al to radim jer sam još tu. I stignes doci.
..
Arb
Nije uredu ovo. Jadno je. Udaljit ću se od svega ako ne dodes popricat samnom.
Nevolis me nimalo.
..
Ja
Nije uredu to kako se ponasas. Ja lezim u krevetu od srijede. Ne jedem. Malo pijem. Vrti mi se kad idem do wca. Vrti mi se kad gledam. Lose mi je. I ti to izvrces.
I onda cu ja ispast zla i pokvarena. Sebicna. Psihopat. Bolesna u mozak. I slicno
Uostalom sta ce ti nakaza koja nema osjecaja i koja ti nanosi bol.. Sta cu ti ja
..
Arb
Da. Vrti ti se kad gledas i umires a na fejsu si. Gle Jibrail oke je. Sve 5. Pazi šta sam rekla. Od sad riječi pretvaram u djela. Neču više niš očekivat i htjet. Lijepo se mičem.
Nemoras doc. Nemoras. Ozdravi. Nemoj slucajno da ti bude gore jer neces bit sposobna cak ni poruke pisat.
..
Ja
Ne mogu vise spavat pa sam prek moba na fejsu. Lezim i pisem da ne mislim o mucnini. Ti to izvrci koliko god zelis. I mrzi me i budi ljuta.
Ta nisi mi robinja da te moram tjerat na nes. Ponasaj se kako zelis. Bog ti je dao slobodu. Ja ti je dajem.
..
Arb
Nisam ljuta. Razocarana sam kao dijete kad otkrije da ovaj svijet nije dobar. Sve sam sigurnija u to da vise nikome nedam svoj volim te ili išta takvo vrijedno. Sve zbog takvih kao ti sto me tako ruzno razocaraju. Uvijek je tako. Kao sto sam se njima zahvalila, tako ću i tebi. Hvala ti.
..
Ja
Nema na cemu. Uvijek sam vam ma usluzi, damo
..
Arb
Tko zna...možda jednog dana kad prohodam me vidiš po Zagrebu kako trčim svojim nogicama sa svojim prijateljima negdje po sladoled. Možda tada poželiš trčat zamnom kao što sam ja radila slično dok sam bila sad u Zg-u i stalno te čekala. Trčala za tobom. Tko zna. Karma je slatka poput tog sladoleda za kojim ću trčat uskoro:) uživaj i hvala još jednom. papa
..
Ja
Ostat ces sama ako ne promjenis svoje nacine. I takoder ce ti se sve lose vratiti ili ti se vraca tvojim sadasnjim stanjem. I wish it wus different and i could help you
Ali ti si jedina koja moze sebe spasiti sad. Hrabrost, razboritost, pravednost,umjerenost.. Sjeti se
..
***
15 godina kasnije...
Svijet se promijenio. Progonili su nas, no sada to nije bitno.. Napisao sam knjigu o tim progonima.. Neobjavljenu knjigu: Ari, dječak s moćima. Trebala je biti objevaljena ukoliko mi se nešto dogodi. Obični ljudi još nisu znali.. Lutao sam među njima... Nakon 15.godina sudbina je odlučila još me jednom staviti pred njeno lice.
-Arb...-
Kolica su se polako okrenula. Njena bolest bila je izlječena i potpuno prenesena na mene mojim spelom, ali ona još nije mogla hodati.. I sama si je bila kriva, ali i dalje je bila zatupljena svojim vlastitim glupostima da bi to shvatila. Ta samo je trebala opalit onaj jedan kliker u glavi i sve bi se promjenilo.. Hodala bi! Žalio sam je zbog njene gluposti... Zbog njenog sljepila da shvati stvari... Ta sudbina joj je dala bolesno tijelo i mene da ga izliječim zato da bi nešto naučila, a ona nije naučila ništa. Barem je oko vrata još uvijek nosila onaj kamenčić... To me razvedrilo i obavilo moje srce toplinom.. Smanjilo riječi prijekora koje sam izricao u svome umu... Nosi li ga ona jer ne može preći preko opsesije samnom ili zato jer me voli pa ne želi da me boli(jer znala je ona što je taj kamenčić...)? A zašto ja oko ruke imam narukvicu koju mi je dala? Ona jest jedno od moje djece koje nosi u srcu. Zato... Svijet se promijenio... Ja sam se promijenio. Pružio sam joj bilježnicu koju mi je dala još davnih dana na ispunjavanje... Njene oči bile su krvave od suza. Nije razumjela... Ili je u tom trenu na tren vidjela onaj kliker koji treba oplaiti? Šutke smo krenuli. Odjednom se začuju povici. Iza ugla je gorjela zgrada.
-Doviđenja Arb...-
Bilo je to zadnje što sam rekao prije nego li sam otrčao u vatru. Ona je zabezeknuto gledala zamnom da bi tek kasnije shvatila da se žena pored nas derala da joj je dijete još u zgradi. Kro sve prozore šikljala je vatra, nije bilo šanse da nešto preživi. Začuje se gomila uzdaha kada nešto zamotano u deku izleti kroz prozor i padne na trampolin od vatrogasaca. Bilo je to ženino dijete. I tog trena se zgrada uruši... Skupa samnom unutra... Lanci koji su me stezali nikad nisu bili čvršći..
***
Mrak. Glas.
-Ti zmijo, Lucifere!-
U tom mraku bila je neka svjetlost.. Kad sam shvatio tko lebdi iznad mene pokušao sam je dohvatiti rukom...
-Sireno...-
I opet tama... A želio sam je dotaknuti... Ona...
Glas.
-Zavodiš riječima...-
Bio je to šapat, a onda.. Tama je trajala... Čuo sam zvona. Plač... Izražavanje sućuti... Razaznao sam plač svojih roditelja i obitelji, svoje sestre i braće... Razaznao sam i Arbin šapat.. Shvatila je.. Napokon je shvatila. Suza mi je kliznula niz obraz od sreće... To znači da će prohodati... Hoće li se sjetiti kako sam joj govorio da se ne smije gristi na kraju kad je odslijepim? Unutrašnjost lijesa bila je zagušljiva... Rosa.. Svirala mi je moju uspavanku... Na mom pogrebu.. Pred svima.. Nadao sam se da će je čuti netko poznat i da će prepoznati njen talent... Bio sam živ, prisutan u lijesu, ali nisam se mogao pomaknuti... Nisam ništa vidio... A onda.. Prije nego li sam ponovno pao u mrak začuo sam jedan tihi jecaj... I ona je došla... Djevojka ružinih usana... Ona zbog koje sam na kraju bio ovdje...
-Znam Sireno... Obećao sam...-
Uputio sam joj te riječi...
***
Jibrail
Rosa
Arb
Demi
Ajwen
Anaksagora
