subota, 19.04.2008.

Financije 1. dio: Od Hrvatske do Australije

Svrha bloga „Put oko svijeta“ je prije svega pružanje što više informacija čitateljima i budućim putnicima. Kako je svako putovanje ovisno o dva ključna čimbenika, a to su slobodno vrijeme i financijska sredstva, napisati ćemo par redaka i o njima. Nadam se da će vam informacije poslužiti kao orijentacija za planiranje sličnih avantura. O vremenu i sredstvima ovisi duljina i vrsta putovanja. Slobodno vrijeme priuštili smo si otkazujući poslove i to je bilo priličito jednostavno. Jednostavno?! Da baš tako. Kada smo stavljali na vagu što dobivamo, a što gubimo nije bilo teško donijeti odluku. Zaključak je bio: „imamo vrijeme“. Zatim se pokrenulo pitanje: A što ćemo sa financijama? Planirani budžet po osobi za cijeli put (kao backpackeri) je 10.000 EUR . Kako u Hrvatskoj nije problem doći do potrošačkog kredita to je ujedno bio glavni oslonac za punjenje proračuna. Ostatak sačinjavaju podrške familije, prijatelja i ostalih ljudi koje srećemo tokom putovanja. Nakon prvog djela putovanja od 106 dana, tj. od 11.10.2007. do 24.01.2008. i prevaljene relacije od Zagreba do Australije pojedinačno smo lakši z 32.600 Kn. Kada se spominju novci svi mi računamo što za određeni iznos možemo dobiti. Što smo mi dobili za 32.600 KN? Dobili smo prvu etapu puta oko svijeta. Prešli smo 22 zemlje sljedećim redoslijedom: Srbija, Bugarska, Moldavija, Ukrajina, Rusija, Turska, Gruzija, Armenija, Azerbejdžan, Kazahstan, Uzbekistan Kirgistan, Kina uključujući Tibet, Hong Kong, Makao, Filipini, Vijetnam, Kambodža, Tajland, Laos, Malezija i Singapur.

Tablice prikazuju troškove koji su vezani uz vize i avionske karte te sudjeluju sa 1/3 u ukupnim troškovima. U ukupnom iznosu se nalazi putno zdravstveno osiguranje za 12 mjeseci koje iznosi 2219 KN po osobi i antimalarik tablete Lariam, 400 Kn po osobi.


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


TROSKOVI:
Avio karte: 4 965 KN
Vize: 4 790 KN
Zdravstveno osiguranje: 2 219 KN
Lariam: 400 KN
Spavanje, prijevoz, hrana, itd. : 20 296 KN
UKUPNO: 32.600,00 KN

Da li je moglo jeftinije? Kao i u sportu, uvijek se može bolje. Imali smo dodatne troškove koji su se mogli zaobići detaljnijim pripremama. Za izlazak iz Rusije korumpiranim policajcima smo ostavili 200 $ po osobi i potrošili tri dragocjena dana. Na Filipinima zbog previđanja Božićnih blagdana nismo se uspjeli ukrcati na trajekt te smo letjeli što je koštalo dodatnih 200 $ po osobi. Jos 200 $ smo platili zbog promjene rute zadnjih mjesec dana putovanja. Vize za države bivšeg SSSR-a mogu biti značajno povoljnije i jednostavnije ako se apliciraju posredstvom ovlaštenih agencija. Kada smo polazili na put provizija agencije nam se učinila previsoka te smo pojedinačno vadili vize. Na kraju smo bili prisiljeni angažirati agenciju za Kazakhstansku i Uzbekistansku vizu. Sve skupa dodatnih oko 4000 KN koje preciznom Njemcu ne bi isklizle iz ruku. Sa druge strane preferiramo spontanost koja uz Hrvatsku snalažljivost donosi mnogo uzbuđenja, zanimljivih događaja i ušteda, a teško je izmjeriti u novcu. Sve u svemu, naša ocjena odnosa uloženog i dobivenog je ODLIČAN. Ako imate u planu slično putovanje kontaktirajte nas na mail za dodatne savjete.



Putovanje u slikama


Image Hosted by ImageShack.us
Zagreb - prije polaska


Image Hosted by ImageShack.us
1. Srbija, Beograd – zgrada savezne skupštine


Image Hosted by ImageShack.us
2. Rumunjska, Bukurešt – bivše sjedište Čaušeskuove partije


Image Hosted by ImageShack.us
3. Moldavija, Kišinjev – nezaboravni vinski podrumi


Image Hosted by ImageShack.us
4. Ukrajina, Kijev –


Image Hosted by ImageShack.us
5. Rusija, Moskva –

Image Hosted by ImageShack.us
6. Turska, Trabzon

Image Hosted by ImageShack.us
7. Gruzija, Tbilisi

Image Hosted by ImageShack.us
8. Armenija, Jerevan

Image Hosted by ImageShack.us
9. Azerbejdžan, Baku

Image Hosted by ImageShack.us
10. Uzbekistan, Samarkand

Image Hosted by ImageShack.us
11. Kirgistan, Biškek

Image Hosted by ImageShack.us
12. Kazakhstan, Almati

Image Hosted by ImageShack.us
13. Kina, Peking

Image Hosted by ImageShack.us
14. Tibet, Lhasa

Image Hosted by ImageShack.us
15. Hong Kong

Image Hosted by ImageShack.us
16. Filipini, Otočje Palawan

Image Hosted by ImageShack.us
17. Makao

Image Hosted by ImageShack.us
18. Tajland, Čang Rai

Image Hosted by ImageShack.us
19. Laos, Luang Prebang

Image Hosted by ImageShack.us
20. Vijetnam, Ho Ši Min

Image Hosted by ImageShack.us
21. Kambodža, na putu za Siem Riep

Image Hosted by ImageShack.us
22. Malezija, Kuala Lumpur


Nažalost nemamo slike Singapura kod sebe. Nakon Singapura smo od 24.1. do 17.04. proputovali gotovo cijelu Australiju. Trenutno se nalazimo na Novom Zelandu odakle krajem mjeseca letimo za Argentinu. U Makarsku se vraćamo 7.8. I još jednom sve vas pozivamo na Ljetnik karneval u Makarskoj koji će se održati u Petak 8.8.


Image Hosted by ImageShack.us
Povratak u Makarsku 7.8.2008.

Objavljeno u 05:49 Komentari (34) • Isprintaj#

petak, 04.04.2008.

14. Kina – Put za Tibet

Ulazak u Kinu – cesta za Urumqi

Image Hosted by ImageShack.us
Granični prijelaz između Kazahstana i Kine


Sedam ujutro. Brko kuca na vrata. Dok se mašina zagrijavala na brzinu pakujemo stvari. Drhteći, u mrzlo, vedro jutro bez riječi sjedamo u auto. Za par minuta dolazimo pred rampu od koje nas samo most dijeli do granice. Došli smo prvi te računamo nema veze prvi ćemo i proći granicu. Čekanje smo provodimo trčkarajući u krug. Iznenada ljudi su počeli navirati sa svih strana i svi prolaze prije nas. Nakon neophodnog naguravanja prolazimo kontrolni punkt. Odlučnim koracima prelazimo most i pičimo prema Kini. Na izlazu iz Kazahstana dočekuje nas rulja. Prednost imaju domaće putovnice. Vrtimo se lijevo – desno. Već iskusni sa divljim prijelazima vještim manevrom sve ih zaobilazimo. Do zadnje kazahstanske kontrole trčimo kroz ostakljeni hodnik. Dobivamo pečat i pozdravljamo se sa nekadašnjim SSSR-om. Kineska granica udaljena je oko dva km. Pješice je zabranjeno. Švercamo se u kombiju sa turističkom grupom. Pa i nije neki problem jer vjerojatno oni ne razlikuju bijelce kao ni mi Kineze. Na ulazu u Kinu doživljavamo šok! Pozitivni! Svi službenici su nasmiješeni, veseli. Nakon popunjavanja formulara o ptičjoj gripi na sljedećem šalteru ponovno nas dočekuje ista atmosfera. Svi uredno obučeni u lijepe zelene uniformame, sa crvenim ukrasima i zlatnim gumbima. Na šalteru se nalazi i uređaj za ocjenu kvalitete usluge. Naravno, dobili su :) , tj. odličan. Nakon prolaska zadržali su nas 15-ak minuta radi dodatne provjere. Nije nam teško palo jer su nas posjeli u udobne fotelje. Pretpostavljamo uobičajena procedura jer tko zna jesu li ikada i vidjeli hrvatsku putovnicu. Sigurno su Hrvatsku (Koloudiju) tražili na karti 10-ak minuta.

Izlazimo iz carinske zgrade. Na izlazu čeka nas razjarena rulja taxista. Prije nego što smo izašli iz carinskog područja trsili su se da nas dotaknu. Nisam znao je li za sreću ili tko prvi do nas taj nas vozi. Prelazimo magičnu crtu. Napadaju nas kao hijene. Vukli nas za sve dijelove tijela. Sreća zbog visine zaobišli su glavu. Izlaz nalazimo u proboju do udaljene čistine te nalazimo manevarski prostor za borbu. Pitam se da li je kamera na mjestu? A šta je sa laptopom? Di mi je putovnica? Prala me prav paranoja. Nešto slično još nisam vidio. Toliko su nas izmrcvarili da smo odustali od pregovora za prijevoz do Urumqi-a. Dok smo šetali do obližnjeg mjesta jedan nas je pratio više od jednog kilometra. On i nije bio ni najtvrdoglaviji. To su bila dvojica prilijepljena za nas više od dvije ure. Kako su znali i Ruski i Kineski željeli su sudjelovati u pregovorima. Kada su se potvrdile naše sumnje da nas žele „šišati do gola“ morali smo ih se otarasiti. Pokušavamo na fin način. Ne ide! Pa možemo mi biti i bezobrazni. Nakon povika na Hrvatskom vidjeli su da više nema šale. Iscrpljeni sjedamo u restoran. Cijena jela za nas je bila 10 a za domaće 8 Juana (5,5 Kn). Pokazujemo im meni. Šef ostaje hladan i 10 Juana ne gine. U međuvremenu Mike i Zoran nalaze taxi za 900 Juna do Urumqia. Za navedenu cijenu dobili smo Kinesku verziju Toyote Camri i vožnju od oko 10 sati.

Image Hosted by ImageShack.us
Industrijski dimnjaci strše na sve strane


Image Hosted by ImageShack.us
Planinski masiv između granice i Urumqi-a


Nakon sat vremena vožnje makadamom uz koji se trenutno gradi autoput dolazimo do prašnjavog policijskog punkta. Zaustavljaju nas te provjeravaju vozača. Kako je stanka potrajala mi smo zaspali. Nakon sat vremena budimo se na istom mjestu. Očito nešto nije u redu. Dok razmišljamo što učiniti trusimo pivo na obližnjem odmorištu. Vjerojatno je problem zbog boje kože vozača. Nije Kinez, već Ujgur kojih u Kini ima više od 8 miliona. Situacija je još čudnija što se sve odvija u Autonomnoj pokrajini Sinkiang čiji je glavni grad Urumqi. Pokušavamo se ukrcati u neki od autobusa u prolazu. Ne ide. Taxistu je dosdilo čekati jer zna da neće proći. Želi na ostaviti na ulici. Odbijamo izvaditi torbe dok nam ne nađe zamjenski prijevoz. Nažalost morali smo prkositi ljudima koji nisu ni krivi ni dužni. Naša sreća je što nas je četvero i bez većih problema smo izašli iz više sličnih situacija. Mislim da ovo ne bi upalilo parovima ili slično.

Image Hosted by ImageShack.us
Taxist koji je zadržan zbog boje kože

Image Hosted by ImageShack.us
Jaja na Kineski

Image Hosted by ImageShack.us
Na duge relacije voze „spavaći autobusi“


Napokon za sat vremena stiže ista limuzina. Vozač je bio uglađeni mladić. Po brkovima, boji kože i kose reklo bi se da je isto Ujgur. Vjerojatno je bio susjed jednog od policajaca ili ih dovoljno potplatio. Uvijek bilo, kad jedan gubi drugi dobiva. Mi smo zakinuti za dodatnih 100 Y i izgubili smo mogućnost hvatanja vlaka u Urumqi-u za Xining odakle ide vlak za Tibet. Nakon prolaska preko planina preko kojih se trenutno gradi autoput vožnja je bila udobna. Zamolili smo vozača da požuri. Nije nas obadavao. Neki bi rekli to su brate Kinezi i dodali «Pajdo, nemerš protiv jačega!». Oko ponoći dolazimo u Urumqi. Umalo smo uhvatili vlak . Preko noći kolodvor i čekaona su zatvoreni. Ljudi su razbacani naokolo u hladnoj noći čekali sljedeće vlakove. Ispred kolodvora razni džepari pokušavali su nam uvaliti nekakav smještaj. Nakon smrzavanja u najhladnijem gradu na dosadašnjem putovanju odlazimo u hotel. Uzimamo jednu sobu za 150 Kn. Umorni od Kine i Kineza slažemo se kao srdele na dva veća kreveta. Kinezi iako sitni teži su i od olova.


Urumqi – Lhasa

Image Hosted by ImageShack.us
Urumqi – željeznički kolodvor


Budimo se u 8. Vlak bi trebao biti u 10:30. Pogledavamo na sat računajući vremenske zone te shvaćamo da je već 10 h. Na recepciji kažu 8. Olakšanje. Usput nam ne žele vratiti kauciju za sobu. Razlog su dva prljava ručnika. Po starom običaju prijetimo im turističkom policijom. Kinezi ubrzo popusta. Oko devet uri dolazimo na moderni željeznički kolodvor. Zbog jezične barijere ne uspijevamo kupiti karte za Xining. Pomalo razočarani prikupljamo energiju u obližnjoj zalogajnici. Dok smo Mlađo i ja koristili nečiji WiFi u obližnjem hotelu, Mike i Zoran su otišli u potragu za agencijom koja bi nam mogla prodati karte ili posredovati u kupovini. Na netu pronalazim podatke o vlakovima. Jutros smo krivo gađali. Ne postoji vlak za Xining, već samo za Lanzghou odakle vlak ide za Lhasu. Sigurno prvi put čujete za ova dva grada tj. Megapolisa od 4-5 miliona stanovnika. Nalazimo 10 vlakova za Lazghou. 9 ih je bilo rasprodano sljedećih nekoliko dana. Na sreću našli smo mjesto u ekspresnom vlaku koji polazi u 15 h tj za pola sata. Brzinski kupujemo karte, kupimo stvari, kupujemo namirnice za put koje će nam dobro doći za vožnju od 19 sati. Osuđeni smo na Noodlle-se, kineske špagete (usput špageti na koje su Talijani jako ponosni potječu iz Kine). Kolodvor je sličio na aerodrom. Za ulazak na kolodvor trebalo je predočiti putnu kartu. Nakon toga slijedi check-in prostor u kojem je čekalo više od tisuću ljudi. Ulaz prema vlaku otvoren je 20 minuta prije polaska vlaka. Rulja je disciplinirano, bez panike, u kratkom vremenu bila u vlaku. Vlak je bio oduševljenje za nas. Pravi šok nakon prastarih, sovjetskih, smrdljivih vagona. Sve je bilo novo. Sve je blještalo. Čekali su nas namješteni kreveti sa ispeglanom i mirišljavom posteljinom. Svaki vagon je bio opremljen vrućom vodom, WC-om i pušionom. Kruna na sve navedeno bio je restoran u kojem su jela stajala od 15 – 20 Y ili od 11 – 16 Kn. Sve se zalijevalo pivom po cijeni od 3 Kn. Odviknuti od udobnosti i ovakvog tretmana nismo zaspali do 4 sata u jutro. Poslije duge vožnje u Langzhou stižemo točno prema voznom redu u 11:30.

Image Hosted by ImageShack.us
Langzhou – željeznički kolodvor


Poznavajući komplikacije oko kupovine karata prvo idemo po karte za Lhasu. Zbog povoljnije cijene kupujemo sjedeća mjesta u vlaku koji polazi u 17:30. Što zbog štednje , što zbog nedostatka gotovine odlučujemo se vožnju od 32 sata provesti na tvrdim sjedalima. Sa kartama u ruci i nešto slobodnog obilazimo grad i Žutu rijeku. Smjer prema centru grada našli smo na sve moguće muke. Ni mladi, ni stari, ni muški ni žene nisu znali riječi Engleskog. Na ulici nalazimo plan grada. Široka avenija vodila je prema rijeci. Koračanje ulicom je jako interesantno. Svaki korak nekoliko zalijenih flajera plavih crvenih i žutih boja. U sličnim kombinacijama boja naokolo strše na tisuće jednoličnih reklama. Reklame kao neki moderni mozaici su nakaradno prekrivale čitava pročelja ulica. Poslije dva km šetnje dolazimo do Žute rijeke koja je zaista bila žuta. Kao da se blato kreće umjesto zamućene vode. Prašina u boji rijeke bila je posvuda. Hvatala se za ruke, gaće, jakne. Čak se ćutila i u zraku. Pomiješana sa smogom nagnala je mnoge Kineze na korištenje zaštitnih maski.

Image Hosted by ImageShack.us
Zabranjeno pljuvanje ili nešto slično

Image Hosted by ImageShack.us
Flajeri na sve strane

Image Hosted by ImageShack.us
Za kuhanje spremni

Image Hosted by ImageShack.us
Žuta rijeka

Image Hosted by ImageShack.us
Audi 100 na Kineski


Šetnjom niz rijeku dolazimo do velikog gradskog igrališta. Kinezi svih dobnih skupina bili su zaokupljeni raznim sportovima i meditacijama. Vidjevši koševe Mike i Zoran odlučili su se okušati u igri sa malim Kinezima. Ispod koša su bili nadmoćniji dok su ih mali, brzi vragolani nadigrali u vođenju lopte. Dva Makarska gorostasa mokra do koze brzo posustaju.

Image Hosted by ImageShack.us
Kineski zvrkovi i Hrvatski gorostasi


Image Hosted by ImageShack.us
Željeznička pruga prema Tibetu – tehničko čudo


Šetnjom do kolodvora razgledavamo grad koji je zapravo jedno veliko gradilište. Neboderi niču na sve strane. Prije puta ponovno se opskrbljujemo instant noodle-sima. Vlak za Tibet ima odvojene ulaze. U pravilu bi policajci trebali tražiti posebne dozvole za ulaz u Tibetansko područje. Vlak je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Većina putnika su Tibetanske obitelji koje svojim osmjesima iskazuju dobrodošlicu strancima, tj. nama. Tako je počelo naše putovanje u vagonu sa više od sto ljudi. Prvo smo se sprijateljili sa malim Tibetancem izbrijane glave. Počastili smo ga bijelom čokoladom. Dugo ju je vrtio po rukama dok je shvatio da je to zapravo slastica. Prvi dio putovanja proveli smo u restoranu odmjeravajući snage u Riziku. Nakon što bivamo istjerani, oboružani pivama, okršaj nastavljamo na umivaoniku ispred našeg kupea. Ubrzo stiže i publika koja je začuđeno gledala u pješake i konjanike na monitoru laptopa. Brzo smo odustali jer nismo imali struje za laptop. Naime sve utičnice u vlaku su ograničene jačinom napona tako da služe samo za punjenje mobitela.
Noć u vlaku na sjedećim mjestima bila je prava noćna mora. Tvrda sjedala nisu dopuštala sjedenje u istom položaju više od sat vremena. Situaciju je dodatno pogoršavala promjena tlaka zbog visine kojom se kretalo. Kinesko čudo od tehnologije prelazilo je visine veće od 5000 metara. Kako je između Lanzhoua i Lhase bilo mnogo stanica stalno smo bili u iščekivanju trenutka kada će se vlak isprazniti kako bi se mogli ispružiti. Vagon je sličio na hokejaško igralište. Na svakoj stanici bi se dogodila izmjena gotovo svih putnika. Na kraju spas nalazim na podu. Zimska jakna pod glavu i pod vagona pretvara se u lijepu postelju. Bez puno okretanja noć je brzo prošla. Nakon buđenja ponovno se premještamo na mekane restoranske klupe. Pred nama je još cijeli dan prolaska kroz tibetansku visoravan.

Image Hosted by ImageShack.us
Neoplan Starliner (najsuvremeniji autobus na Svijetu) – identična Kineska kopija

Image Hosted by ImageShack.us
Rizik u vlaku

Image Hosted by ImageShack.us
Parola: „Snađi se druže!“


Krajolik kojim su se protezale žute padine cijeli dan su prolazile pored nas brzinom od oko 100 km na sat. Zaleđeni vrhovi su bliještili pod zrakama prosinačkog sunca. Promjenu su unosila krda jakova, poneka seoska kućica ili rijetki kamioni koji su se kretali cestom paralelno uz tračnice.

Image Hosted by ImageShack.us
Jakovi ili tibetanska goveda

Image Hosted by ImageShack.us
Zoomirani jak

Image Hosted by ImageShack.us
Rijetka vozila na cesti za Tibet


Lhasa
Oko 22 sata dolazimo u Lhasu. Pravo iznenađenje. Izlazimo na novouređeni željeznički kolodvor. Ovisnici o nikotinu punim plućima uvlače dimove cigareta koje primjetljivo sagorijevale. Što zbog nedostatka kisika, što zbog opasnosti od požara pušenje u vlaku bilo je strogo zabranjeno. Naime, prorijeđeni zrak zahtijevao je dodatni kisik koji je upuhivan kroz otvore na krovu vagona. Na peronu je čeka a nova posada vlaka. Bili su postrojeni kao po špagi. Zategnute, ispeglane uniforme, ulaštene postole, sređene frizure itd. Prije bi se reklo da se radi o posadi nekog vojnog broda. Dok smo se slikali na peronu nas je strpljivo čekala mlada Kineskinja koju smo upoznali u vlaku. Pomogla nam je oko traženja smještaja i taxi prijevoza.

Image Hosted by ImageShack.us
Lhasa – moderni kolodvor


Taxisti kao uvijek nastoje izvući koju paru više. Morali smo tri puta prebacivati torbe dok nismo postigli konačnu cijenu. Dok smo pregovarali na travnjaku oko stanice bezbrižno je paslo krdo jakova. Zasigurno spadaju u organiziranu turističku propagandu. Nešto ko paunovi na Sv. Petru u Makarskoj. Željeznički kolodvor od centra grada dijelio je moderni, osvijetljeni, četverotračni most. Nakon mosta vožnju nastavljamo glavnom ulicom Beijing koja vodi prema Potala hramu, zaštitnom znaku Tibeta. Lijepo uređena ulica zajedno sa trgom ispred hrama izaziva razočarenje. Očekivana slika Tibeta povezana je sa scenama iz filma „Sedam godina Tibeta“. Sve viđeno u nekoliko minuta niti malo nije se poklapalo sa mojom maštom. Kulturna revolucija je učinila svoje.

Image Hosted by ImageShack.us
Ulaz u Lhasu


Smještaj nalazimo u blizini centra. Za 11 $ dobivamo četverokrevetnu sobu bez grijanja. Temperatura je bila oko 0oC. Imali smo osjećaj da je poprilično toplije. Prema Mlađinoj teoriji uzrok tome je što sa opadanjem tlaka zraka raste krvni tlak. Soba na prvom katu predstavljala je uspon na 10. kat u normalnim uvjetima. Zrak siromašan kisikom ograničavao nas je na lagane pokrete. Možda je to razlog zašto su Tibetanci veoma smireni ljudi. Na ulazu u sobu srce je već tuklo 200 otkucaja u minuti.

Image Hosted by ImageShack.us
Internet caffe na Kineski


Dok Zoran i Mlađo ostaju slikavati Potala hram, ja i Mike odlazimo do željezničkog kolodvora po karte za Peking. Sa taxistom, kojeg nagrađujemo sa 5 Juana, dogovaramo povratnu vožnju. Dok smo čekali u redu za kartu policajci su ispred nas, bez imalo oklijevanja, izbacivali Tibetance. Za ne povjerovat u istom trenutku prilazi nam naš taxist i počinje vikati na nas. Bezobrazni kinez želi iskoristiti situaciju i traži više love. Već snervani zbog reakcije policije srdito ga tjeramo od nas. Uspijeva nam tek od trećeg puta. Ovakve situacije nismo očekivali, barem ne pred očima turista.
Nakon okupljanja promatramo zanesene vjernike, većinom starije ljude koji su vjerojatno hodočasnici iz ostalih dijelova Tibeta. Neumorno su se klanjali na nogostupu ispred hrama. Nakon klanjanja slijedi šetnja oko hrama, u smjeru kazaljke na satu. Priključujemo se koloni te zajedno zatvaramo krug šetnom oko hrama. Pojedini vjernici su nosili naprave koje su sličile na buzdovane te su ih vrtjeli u krug. Ostali su pokretali valjke nanizane uz zidine. Sve se vrtjelo u krug. Imali smo bitnu poveznicu, a to je KRUG. Njima je krug vjerski simbol a nama zadana misija, tj. Krug oko Svijeta. Na kraju svi mi želimo nešto zatvoriti u smislenu cjelinu. Prema priči djevojke iz Nizozemske vojska na njihov najsvetiji dan vojnim transporterima kruži u suprotnom smjeru ometajući ceremoniju šetnje okolo hrama.

Image Hosted by ImageShack.us
Potala hram – nekadašnje sjedište Dalaj Lame

Image Hosted by ImageShack.us
Hodočasnici pred hramom

Image Hosted by ImageShack.us
Čudne naprave vrte se u krug

Image Hosted by ImageShack.us
I ovce poštuju smjer kazaljke na satu


Cijelo područje izvan zidina je devastirano. Ispred hrama nalazi se ogromni trg sa komunističkim spomenikom. Prije izgradnje na trgu se nalazilo tibetansko naselje koje je prisilno izmješteno u predgrađe. Pogled sa hrama na sve strane pružao se prema zgradama socijalističke arhitekture. Sve što je ostalo nakon kulturne revolucije je Potala hram, nekadašnja prijestolnica Dalaj Lame. Nakon ručka ulazimo unutar zidina hrama. Do ulaza u hram trebalo je savladati uspon od par stotina metara. Dok smo svako par minuta obnavljali zalihe kisika tibetanske bake su nas bez problema prestizale. Nakon više od pola ure uspona ulazimo u hram. Ulaz plaćamo prilično skupih 100Juana po osobi. Restaurirani hram-muzej bio je melem za oči. Pozlaćeni i ukrašeni kipovi Bude, božica i nekadašnjih Dalaj Lama blještali su na sve strane. Sve je bilo okupano mirisom svijeća koje su gorile na jakovom maslacu. Slikanje i snimanje bilo je strogo zabranjeno. Kako izvana tako i iznutra razočarala me duhovna ispraznost nekadašnjeg sjedišta Dalaj Lame.

Image Hosted by ImageShack.us

Potala hram
Image Hosted by ImageShack.us
Mlađo spreman za akciju

Image Hosted by ImageShack.us
Staza oko hrama

Image Hosted by ImageShack.us
Valjci koje hodočasnici vrte u prolazu

Image Hosted by ImageShack.us
Pogled sa hrama


Poslije hrama uslijedila je potraga za jakom. Uputili smo se prema selu na zapadu. Minibus nas ostavlja na zadnjoj stanici. Nema nikakvog jaka niti sela. Ostaje samo slika otužnog predgrađa koje je sličilo na divlji deponij. Šetamo prema obližnjoj planini. Privlače nas šarene trake kojima je cijela planina okićena. Zasigurno još jedan od budističkih obreda. U samom podnožju ulazimo u naselje u kojem su sve kuće iste. Možda naselje u koje su prisilno premješteni ljudi sa trenutno bezličnog, glavnog trga. Nastavljamo potragu za čupavom kravom zavijenih rogova. Zaustavljamo autobus koji nastavlja prema zapadu. Odredište je nepoznato. Nakon prolaska pokraj kamenoloma, industrijskih postrojenja, siromašnih kućica u jednom trenutku ugledašmo jakove. E da su barem bili živi. Otužno nabacane neoderane jakove polutke ležale se nabacane na kamionu. Nažalost bez susreta živim jakovima vraćamo se u hotel. Lagano zamantani od visinske razlika večer provodimo u obližnjoj kavani. Nizak tlak svima nam je udario u glavu.

Image Hosted by ImageShack.us
Planine u zaleđu Lhase

Image Hosted by ImageShack.us
Organizirana naselja u predgrađu

Image Hosted by ImageShack.us
Planina okićena šarenim vrpcama


Sa glavoboljom napuštamo Tibet. Tablete ne pomažu. Izgleda da najbolje pomaže spavanje. Tokom vožnje do Pekinga upoznajemo raznoliku ekipu. Australca, Engleza, Peruanca, itd. Nakon spuštanja sa tibetanske visoravni vrijeme je brzo prolazilo uz priču i pivo u restoranu.


Image Hosted by ImageShack.us
U vlaku za Peking - vesela ekipa 1

Image Hosted by ImageShack.us
Vesela ekipa 2

Image Hosted by ImageShack.us
Jedan od brojnih vijadukata na putu za Peking

Objavljeno u 02:40 Komentari (6) • Isprintaj#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Listopad 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Prikaži/Sakrij komentare

Kontakt

okosvijeta@gmail.com

www.okosvijeta.hr


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

________________________

Linkovi

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Centralna AZIJA na dlanu 1
Centralna AZIJA na dlanu 2
BACKPACKom po Južnoj Americi
MALI BRAT KARLO
DALMATINO
KLUB STUDENATA "BIOKOVO"
Makarska.hr
TAXI MAKARSKA RIVIJERA
TAXI DOKTOR
Bloga mi moga
SickOfItAll
Kijeve moj
Motorom po Africi
Downunder
Backpack
Central America
Moja Australija
Kabul
Dubai
Travels
Trbuhom za kruhom
Mongolija
Chicago
Pustolovka
Moj drugi svijet
Tour the World
Priče iz Bečke šume
Mitologija
Diavola
Kućanica u Japanu
Hippie trail
On the road
Po putu i azimutu
Asterix 101
Priče iz planine
Biokovo
Malo drugačiji sportovi
Travel freak

Image Hosted by ImageShack.us

Izreke

Putnici pravi jedino su oni koji zbog putovanja uvijek idu na put.
Charles Baudelaire

Svijet je kao knjiga. Oni koji ne putuju proc1taju samo prvu stran1cu.
Putn1k








FINANCIJE 1. DIO



hit counter

free web counter


YouTube - Srednja Amerika



YouTube -Australija


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se