subota, 19.01.2008.

12. Uzbekistan

Image Hosted by ImageShack.us
Kako se nekada dolazilo u Bukharu...


Bukhara
Duga ravna cesta protezala se dokle oko seže. Tanki sloj asfalta od Khive do Bukhare prekrivao je stepu ne praveći ni jednu krivinu. Sa svih se strana u nedogled prostirala suha pješčana ravnica uz pokoji osamljeni grm. Gladna stepa. Ispucani asfalt gubio se u prašini ostavljajući kolnika tek za jednu traku - dvosmijernu. U razgovoru sa vozačem saznajem da se on vraća natrag u Khivu iste večeri, već je telefonski dogovorio putnike za povratak.Naša Daewoo Nexia ujednačeno je brujala uz nepravilni ritam bubotaka u kotače – glazba na koju sam navikao. Moji drijemežljivi suputnici spavali su naizmjenice, dotučeni dugotrajnom i mučnom vožnjom. Ja sam škrgutao zubima i nogama se opirao o automobilski pod, kao da će to što pomoći u slučaju... nezgode? Ovo je samo po sebi već bila u najblažim mjerilima nezgodna situacija. Vozač je žvakao duhan i kao kobac držao upravljač, odmaknut od naslona sjedala. Prodornim je pogledom piljio u nejasnu cestu. Ja sam prestao pogledavati na sat i pratio sam brzinomjer. Kazaljka više nije bila na 130, sad je na 140! Poprilična brzina i za novi autoput.

Image Hosted by ImageShack.us
Zbog problematičnog pontonskog mosta putnici moraju pješice...


Nije mi jasno od čega su te gume na kotačima? I bolid formule 1 morao bi u boks nekoliko puta kad bi se vozio sa nama. Nisam mogao otjerati crne misli. Dosjetio sam se da me uzimaju umor i glad o kojima ranije nisam vodio računa. Cesta je postajala malo bolja i napokon, raskrižje! Usporili smo, dobar znak da stižemo ipak, protutnjali smo kroz križanje solidnom stotkom. Malo za tim, svjetla grada. Napredovali smo prema centru, došli do kraja slabo osvijetljene ulice i zaustavili se pokraj ozidanog okopa neke đamije. Izašao sam iz auta, pogled su mi privukla diskretna osvjetljenja reklama nekoliko okolnih obiteljskih hotelčića. Lijepo dotjerani, izgledali su prijatno i gostoljubivo. Nakon one pustinje svaki znak civilizacije razveseljava. Sigurnost, dom. Orijentalni prozori i vrata hotela „Fatima“ bili su najnovije izrade.

Image Hosted by ImageShack.us
Bukhara, detalj

Image Hosted by ImageShack.us
Možete spavati u hotelu ili ispred hotela, nema problema.


Hotel je vodila ljubazna obitelj, na licima im se vidjelo da često ugošćuju goste poput nas, nisu previše pitali. Uredne sobe s kupatilom, debeli pokrivači na posteljama, satelitska antena. Banka je zatvorena do jutra, posudili su nam nešto novaca u zamjenu za putovnice.

Image Hosted by ImageShack.us
Doktorova deva više nije mogla bez vode


Na prvom katu iznad glavnog trga naišli smo na raskošno opremljen restoran u autentičnom stilu kakav možete vidjeti samo u Uzbekistanu. Skidam kapu cijenjenim vinima Australije, Novog Zelanda, Argentine i Californije ali malo koje može ugoditi dalmatinskom nepcu. O uzbekistanskom vinu bolje da i ne govorim. Vinska tekućina imenom „Omar Haijam“ imala je okus blatnjave vode prožete pustinjskim pijeskom u lijepoj etiketi za cijenu od 5000 sumova ili 11 kuna. To je bilo najbolje u ponudi! Uslijedila je polagana večera zalivena s malo blatnjave vode i povratak u hotel.

Image Hosted by ImageShack.us
Treba li išta govoriti?


U oblačno jutro krenuli smo u obilazak. Imali smo što vidjeti. Uz stare građevine, zidine, brojne džamije i trgovine stajao je i oveći bazen, sada smo ukras - nekad kupalište i zaliha pitke vode. Upravo tako, pili su vodu u kojoj su se kupali. Povijest kaže kako su zbog toga stanovnici Bukhare živjeli prosječno 32 godine. Ne znam koliko je podatak točan ali po broju staraca očigledno da danas kada se više ne kupaju, žive znatno duže.

Image Hosted by ImageShack.us
Nekada bazen i vodosprema, znate kako je sa vodom u pustinji

Image Hosted by ImageShack.us
Zoran pronađe dobro vino i tamo gdje ga nema. Zar ste sumnjali?


U prolazu smo sreli Semira koji nas je pozvao na ručak kod svoje obitelji. Mi smo rado prihvatili poziv - kušajmo domaću hranu. Naša domaćica, vješta u kuhinji, pripremila je obilnu porciju ukusnog Ploma, domaćeg jela od govedine, povrća i pržene riže.

Image Hosted by ImageShack.us
Da nas vide naši stari koji su muku mučili sa turcima.


Poslije ručka mali Muhamed nas je poučio kako piti čaj. Naime, svježe pripremljen čaj ulije se u šalicu i vrati nazad u čajnik i tako tri puta, preljijevajući vrelu vodu iz šalice po listićima koji plutaju na vodi. Tek je četvrti put voda iz čajnika imala boju čaja. Na taj način usput se i opere šalica...

Image Hosted by ImageShack.us
Plom. Uvijek premalo mesa, a previše mrkve od koje bude sladak.

Image Hosted by ImageShack.us
Samir ima popriličnu količinu slika, slikao se sa svim svojim gostima. Mi čekamo da otvori e-mail pa ćemo mu poslati ovu...

Image Hosted by ImageShack.us
Lutka za lutkarsku predstavu. Po brkovima sudeći vjerojatno muška. Vjerojatno.

Image Hosted by ImageShack.us
Bolje opremljena trgovina suvenirima smještena je u džamiju kao turistička inicijativa.

Image Hosted by ImageShack.us
Ulje na platnu

Image Hosted by ImageShack.us
Spomenik jahanju magaradi

Image Hosted by ImageShack.us
Lokalne trgovčice ne daju se zbuniti, odmah su nas razotkrile da nismo naivni turisti.

Image Hosted by ImageShack.us
Jedna od mnogih prastarih džamija u Bukhari


Samarkand
Kratko i zanimljivo upoznavanje sa životom u Bukhari bližilo se kraju, nemilosrdni tempo putovanja nametao je pokret i bilo je vrijeme da pronađemo prijevoz do Samarkanda. Na taj grad mislim od kada smo krenuli, nestrpljivo smo čekali vidjeti ga. Popodnevni autobus odvezao nas je do dvjestotinjak km udaljenog Samarkanda za 4 sata. Brzo smo pronašli smještaj u centru. Domaćin je bio više nego ljubazan. Dobrodušni čovjek za skromnu cijenu pruža solidan smještaj, doručak po izboru uključen u cijenu, usluge interneta i pranja odjeće...

Već je bilo 23 sata, nismo mogli izdržati, krenuli smo u noćni obilazak. Prva stanica svakako je morao biti obližnji Glavni registar, kompleks od tri džamije sa trgom u sredini. Najstarija od njih ujedno je i najstarija u Istočnoj Aziji. Kompleks je imao vlastito svjetljenje reflektorima koji su isticali veličinu lijepo obnovljenih zgrada. Prekrasne prizore pokušao sam zabilježiti na fotografijama. Polagano šetajući zastajali smo i pravili duge ekspozicije sa stativa. Korak po korak stigli smo i do zatvorene kapije. Šteta, baš bih volio vidjeti trg i prošetati unutra. Već sam mislio da ću morati čekati do jutra kada nam se iznutra obrati policajac, noćni čuvar registra. Kompleks je bio zatvoren za posjetitelje, a sutra ujutro će također biti zatvoren zbog vojne svečanosti koja se imala održati baš tu, na glavnom trgu. Ali, to ne bi bio Uzbekistan da nema ALI. Za skromnu cijenu od 4000 sumova po osobi ponudio se da nas odvede na minaret, ako išta stvarno ne treba propustiti onda je to, reče. Složili smo se da odem samo ja i uradim koju fotku, a policajac izvadi baterijsku svjetiljku i pozva me da ga slijedim...

Image Hosted by ImageShack.us
Mladen i Zoran ispred glavnoga registra

Image Hosted by ImageShack.us
Upoznali smo mladi par na svadbenom putovanju

Iza teških, bogato ukrašenih drvenih vrata, visokih gotovo šest metara nalazilo se mračno kameno predvorje koje se račvalo na dva glavna hodnika. Pošli smo desno. Uži hodnik vodio je do manje sale i dijela džamije koji se tek imao obnoviti. Uz zidove visoke, uske, mračne sale stepenice su vodile na kat. Opet hodnik, malen i uzak, osvijetljen slabom žaruljom. Doveo nas je do podnožja uskih, zavijenih i strmih stepenica, unutrašnjeg ulaza u minaret. Moj vodič reče da će me čekati tu i preda mi svjetiljku moleći me da se ne zadržavam predugo jer on ovim mnogo riskira. Počeo sam se penjati, ubrzo samo pod svjetlom baterijske lampe. Stubište je postajalo sve uže, a stube sve strmije. Kada se prolaz suzio do širine mojih ramena počela me hvatati lagana tjeskoba. Rukavi moje jakne već su brisali prašinu sa oba zida, a disanje mi je postalo otežano zbog ustajalog zraka. Iskreno sam se nadao da je uspon pri kraju. Još jedan krug zavijenih stuba i ugledao sam zvijezde. Otvor na krovu bio je taman toliki da se kroz njega jedva provučem. Izašao sam do pasa kroz krov minareta i prizor mi je oduzeo dah. Pogled je pucao na svjetla cijeloga Samarkanda, a pod mojim nogama kao na tanjiru nalazio se glavni trg uz odličan pogled na nasuprotnu džamiju. Srećom, stativ je bio pri ruci. Usprkos umjereno jakom, ledenom vjetru koji je njihao kameru uspio sam napraviti par meni najdražih fotografija iz Samarkanda. Još nisam vidio da je netko napravio noćne fotke sa sličnoga mjesta. Silazak niz strme stube bio je teži od uspona.

Image Hosted by ImageShack.us
Green Bar

U ponoć je bio Doktorov rođendan, otišli smo u jedan od noćnih barova, disko-restorana i proslavili u veseloj atmosferi uz interijer i uslugu ravnu najvećim svjetskim metropolama. Impresivni, zeleni laseri šarali su zrakom Green Bara. Klupska glazba iz vrhunskog razglasa odsijecala je glave plesačima na prepunom podiju. U privatnosti separea večerali su parovi i omanje grupice uz romantičnu svjetlost svijeća. Vrijeme je brzo proletjelo i mi smo pošli u hotel ostavljajući neprestano slavlje uzbeka u podrumu posljednjeg Aleksandrova grada pred čijim su kamenim licem kao do jučer prolazile prekrcane karavane.

Image Hosted by ImageShack.us
Doktor je dobro inkasirao za rođendan.


Maglovito jutro skrivalo je Samarkand od našega znatiželjnog pogleda. Otišao sam pogledati što se zbiva na trgu. Stotinjak mladih časnika u svečanim je odorama stajalo postrojeno na sredini, a obitelj i prijatelji promatrali su sa tribina svečanost primanja časničkog čina. Televizija je prenosila u živo, general je držao beskrajni govor. Otišli smo u posjet gradskoj tržnici.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Trgovci sa gradskih tržnica slični su svagdje na svijetu. Uvijek dobro raspoloženi, hvale svoju robu i nude je na kušanje. Ova Samarkandska tržnica bila je ogromna i odlično opremljena. Neki trgovci su došli čak iz Irana, nudeći orahe, bademe, pistacio i razno sušeno voće. Impresioniran ponudom začina i gotovih domaćih kolača, napustio sam tržnicu i otišao promotriti obližnju džamiju. U dvorištu je stajao kameni spomenik predstavljajući otvorenu knjigu, Kuran. Sveti kamen Samarkanda. Četvrta ura neprimjetno nam se prikrala u mauzoleju kralja Amira Timura. Tamo smo sreli lokalnog momka koji je na ime Hrvatske kazao „Hajduk-Split! Znam, gledao sam na televiziji, pratim nogomet, svaka vam čast za pobjedu nad Engleskom“! Oduševljeni Mike poklonio mu je svoju bijelu vunenu kapu sa logom „Hajduka“. Opet put pod noge, Taškent je čekao.

Taškent
Našli smo povoljan taksi i krenuli na petosatnu vožnju, ovaj put mnogo normalnijom cestom. Na glavnoj ulici, na ulazu u grad našli smo povoljan smještaj. Čudio sam se količini formulara i registracija koje smo morali ispuniti tokom polusatnog prijavljivanja u hotel „Al-Hozilot“. Stigli smo i izići na večeru. U disko restoranu „Sim-sim“ lokalni je „poduzetnik“ poslao nekoliko prostitutki koje su stale paradirati oko našeg stola. Zbog takve djelatnosti posumnjao sam da im i nije važno kakva je hrana. Na žalost bio sam u pravu. U „Sim-simu“ je batak ili odrezak više simboličan rekvizit nego jelo. Popili smo malo blatnjavog „Omara Haijama“, a zatim uz oblak dima i škripu guma Lade „kockice“ odletjeli natrag u hotel...

Noviji urbani dio Taškenta većinu je vremena bio pust. Nema prometne gužve, a i prolaznici su rijetkost. Kad smo stigli na ogromnu gradsku tržnicu imao sam utisak da se cijeli grad slio upravo tamo. Neizmjerna svjetina milila je između redova štandova i prodavnica. Ogromne količine najraznovrsnije robe bile su posložene na sve strane. U kutovima stepenica ulični roštilj pravio je dimnu zavjesu. Sve uz nezamislivu gužvu i sudaranje ljudskih tijela.

Image Hosted by ImageShack.us
Ako hoćete platiti kavu treba vam ovoliko novca

Image Hosted by ImageShack.us
Dobra zabava uz trbušne plesačice u Safari clubu u Taškentu


Tri dana u Taškentu bila bi hladna i dosadna da nije bilo nedjeljnog programa u „Safari“ klubu. Uz tradicionalne, flamenco i trbušne plesačice nastupao je bend i DJ. Uz sve to gosti su sjedili za stolovima i kao na piru, jeli i pili. Sve za nama prihvatljivu cijenu.

Imali smo izvjesnih problema oko novca jer se u cijelom gradu nije mogao pronaći bankomat, a banka se zatvarala u tri sata. Tek posljednju večer otkrili smo hotel „Intercontinental“ otvoren prilikom posjeta Billa Clintona. U Intercontiju su bili svi mogući bankomati, nudili su sumove i američke dolare, također je bila i poslovna jedinica nacionalne banke otvorena do 24 h. Ostali smo nemalo impresionirani arhitekturom, opremljenosti i luksuzom toga najboljega Taškentskog hotela kakvog bi ste se namučili naći i u Berlinu. U jutro smo skoknuli do Kirgistanske ambasade po vizu ali na naše iznenađenje, zbog nedavnog posjeta predsjednika Mesića Kirgistanu, Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja čiji građani ne trebaju vizu za ulazak u zemlju. Preostalo je još samo pronaći taksi i naše putovanje za Oš, drugi grad planinskog i snježnog Kirgistana moglo je početi...


Image Hosted by ImageShack.us
Nacionalna Banka Uzbekistana u Taškentu

Objavljeno u 10:21 Komentari (16) • Isprintaj#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Listopad 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Prikaži/Sakrij komentare

Kontakt

okosvijeta@gmail.com

www.okosvijeta.hr


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

________________________

Linkovi

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Centralna AZIJA na dlanu 1
Centralna AZIJA na dlanu 2
BACKPACKom po Južnoj Americi
MALI BRAT KARLO
DALMATINO
KLUB STUDENATA "BIOKOVO"
Makarska.hr
TAXI MAKARSKA RIVIJERA
TAXI DOKTOR
Bloga mi moga
SickOfItAll
Kijeve moj
Motorom po Africi
Downunder
Backpack
Central America
Moja Australija
Kabul
Dubai
Travels
Trbuhom za kruhom
Mongolija
Chicago
Pustolovka
Moj drugi svijet
Tour the World
Priče iz Bečke šume
Mitologija
Diavola
Kućanica u Japanu
Hippie trail
On the road
Po putu i azimutu
Asterix 101
Priče iz planine
Biokovo
Malo drugačiji sportovi
Travel freak

Image Hosted by ImageShack.us

Izreke

Putnici pravi jedino su oni koji zbog putovanja uvijek idu na put.
Charles Baudelaire

Svijet je kao knjiga. Oni koji ne putuju proc1taju samo prvu stran1cu.
Putn1k








FINANCIJE 1. DIO



hit counter

free web counter


YouTube - Srednja Amerika



YouTube -Australija


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se