ponedjeljak, 15.10.2007.
2. Prije polaska
Nije bilo vremena za planiranje. Prije polaska svi smo morali pozavršavati poslove. Neki su dali otkaz, neki odgodili vrlo unosne poslove, drugi zamrznuli tečajeve i škole. Uz to, trebalo je ovu avanturu na lijep način predstaviti rodbini i bližnjima. Pričati prijateljima i poznanicima o putovanju uvijek je zabavno. Slušaš njihovo divljenje, komentare: „Blago ti se, svaka vam čast, zavidim vam, ja to nikad ne bih mogao“. Ali, ispričati o putovanju mami, ćaći, babi ili objasniti curi da ideš s prijateljima sasvim je drugačije. Znaš da će se oni itekako brinuti, nedostajat ćeš im, falit će i oni tebi. Neće te više moći dobiti na telefon kad im zatrebaš ili samo onako da te čuju. Čitat će o našim pustolovinama u novinama, na blogu, poslat ćemo im e-mail, ponekad nazvati, a oni će ponosno pokušati sakriti zabrinutost.
Znali smo da nas čeka brdo posla s papirologijom prilikom vađenja viza. Mnogo formulara, fotografija, izvadaka iz banke, turističkih vaučera, vremena i strpljenja. Izvaditi vizu za Tajland, Filipine ili Indoneziju vrlo je jednostavno. Nazoveš telefonom, popuniš formular, platiš i popodne imaš turističku vizu. No dobiti vizu za Australiju, e to je već ozbiljan posao. Prvo popunjavaš formulare u kojima moraš odgovarati na vrlo delikatna pitanja. Čovjek se umori pokušavajući se sjetiti tko ti je, recimo, u vojsci bio zapovjednik, pa tko je zapovjednik tvome zapovjedniku, tko je glavni zapovjednik itd. Onda te pošalju da slikaš pluća – tko zna, možda imaš gripu (onu ptičju). Ako slika na rendgenu ne ispadne dobro prvi put, onda te starija, malo jača gospođa u Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba ponovo zamoli da ogoliš gornji dio tijela, pa te još malo ozrači. Dakle, predao si zahtjev, platio troškove, slikao pluća, dao izvadak bankovnog računa, bio na razgovoru, e onda još trebaš čekati četiri tjedna.
Izvaditi rusku vizu u pravilu je lako, ali te oderu svjetski. Konzul te bez pardona pošalje u agenciju gdje platiš turistički vaučer koji košta 70 eura. Onda još platiš izradu vize, pa ako je po ubrzanom postupku, cijena se udvostručuje.
By putokosvijeta, shot with Canon EOS 300D DIGITAL at 2007-10-19
By putokosvijeta, shot with Canon EOS 300D DIGITAL at 2007-10-19
Svijet kad se razvuče i nije tako velik
Da skratim, vađenje viza je vrlo ozbiljan posao. U četvrtak popodne nemalo me iznenadio Doktorov poziv. Kaže da imamo sve vize osim Australske, a i nju bismo trebali dobiti u petak ujutro. „Ajde, fala Bogu“, kažem i promislim kako još ima šanse da stignemo na vinski festival ovaj vikend u Moldaviji. Odluka je pala. Mlađo, Bero i Mike idu rano ujutro vlakom za Budimpeštu, vade vize za Moldaviju, a Doktor i ja stižemo čim australske vize budu gotove. Kroz sat vremena dogovaramo oproštajni party za navečer. Skupila se ekipica, malo popričali, nazdravili, slikali se.
By PutOkoSvijeta at 2007-10-19
By PutOkoSvijeta at 2007-10-19
By PutOkoSvijeta at 2007-10-19
By putokosvijeta, shot with Canon EOS 300D DIGITAL at 2007-10-19
By putokosvijeta, shot with Canon EOS 300D DIGITAL at 2007-10-19
Ljudi su počeli ići doma nakon ponoći. Sutra je za većinu radni dan.
Već u 5h ujutro trojka je bila u vlaku. Nešto poslije, oko 9h, Doktor i ja smo dobili australske vize. Sada je trebalo organizirat prijevoz do Budimpešte, tako da stignemo do 17h izvadit vize za Moldaviju. Vlak ne vozi do navečer, autobusna linija ne postoji, a auta i vozača nemamo. Izgleda sa smo zaglavili u Zagrebu. Trojka je već izvadila vizu za Moldaviju u Budimpešti i nastavlja vlakom prema Lavovu (Ukrajna), a mi javljamo porukom da nećemo stići na vrijeme, te mijenjamo rutu. Ambasade ne radi subotom i nedjeljim, pa se vize moraju vaditi radnim danom.
Novi pravac je Zagreb – Beograd – Bukurešt. Cilj je izvadit vizu za Moldaviju u ponedjeljak ujutro, te pokušati isti dan doći u Kišinjev kada je očekivano vrijeme dolaska Mlađe, Bere i Mike. Taman krenuli, a družina se već razdvojila
Objavljeno u 17:01 Komentari (4) • Isprintaj • #
