još jedan kraj

Večeras svratih tu i ugledah Mangin oproštajni komentar...

Ističem kako sam njegov blog pratila sa iznimnim zanimanjem, a nadasve poštovanjem.

U sirotoj nam domovini, gdje se nemilo premlaćuje sve živo, s pravom i bez prava, automobili dižu u zrak, puca se kad se kome, gdje i u koga prohtije, a počinitelji plaze mirna i hladna srca između nas, imati transparentnu hrabrost kao što je ima Manga, ne sreće se baš na svakom koraku.
Imati hrabrost, a nemati srce...
Imati hrabrost, a nemati pamet...
Krcata nam galaxija takvih...
Upravo je zato Manga jedinstven: hrabrost, srčanost i pamet u savršenom suživotu. Trosjtvo tih darova izvanredno je koristio u pisanoj formi, prvo na blogu 012 station (blog.hr), a zatim na blogu 012 station (bloger.hr). Britak. Jasan. Besprijekorno argumentiran... Domoljub.
I odlučio prestati.
Neopisivo mi žao. Neopisivo. Ali potpuno razumijem.

Evo ti, Manga, moj skromni darak za napisano:

Image Hosted by ImageShack.us

A što drugo dati "čoviku od zvizda"?!

18.09.2008. u 21:33 | 4 Komentara | Print | # | ^

neki krajevi

Prijateljica mi je neki dan "spočitala" kako dugo vremena nisam ništa napisala na blogu. Nisam mogla vjerovati kako ikoga zanima ono što pišem. Iako, postoje ljudi koje, doduše, zadnje vrijeme nešto rijeđe, nastojim pratiti i ostaviti trag posjete u njihovim komentarima, pa i ti isti svrate do mene. Ne držim se zanimljivim "piscem" poput mojih favorita kao što su npr. Brod u boci, 012 Station, Herostrat, Photopublika i još neki. No, ipak, moju Danijelu zanima što će slijedeće izbaciti moja tipkovnica :)

Ovaj napis posvećujem nekim krajevima koji se događaju ovih dana ili su se dogodili u relativno bliskoj prošlosti, a na neki način su ostavili tragić:


1. Izložba (23. kolovoza - 6. rujna)

Zaista sam rijetko tu. Mislim da već jednom napisah kako me je fotografija potpuno obuzela i u njoj provodim veliki dio slobodnog vremena. Potaknuta nagovorom jednog net-poznanika, učlanih se na stranicu Fotozine, i započeh tu svoje prvo javno izlaganje :) i nedugo nakon prve objavljene fotografije, iznenadih se količinom srčane prihvaćenosti već dobro ustoličenih članova kojih je ogroman broj na rubu profesionalizma, a vjerujem kako neki od njih to i jesu. To spominjem kao jedan od poticaja za pristanak na sudjelovanje na skupnoj foto-izložbi. Iako, kad ne bi bilo frendice (do čijeg mišljenja po pitanju mojih uradaka zaista držim budući se radi o akademskoj slikarici) koja me umalo bez pitanja prijavila na istu, sumnjam kako bi moji sumještani uopće vidjeli čime se bavim kad nisam majka i nisam na poslu :) U svakom slučaju, kritike po pitanju mog sudjelovanja su bile izvanredne i to ne samo od meni sličnih amatera, već i od ljudi kojima je struka bilo koja vrsta umjetnosti.

Evo par izloženih:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

U subotu je bio kraj izložbe.

E, da! Jedna je čak i prodana!!! :))))


2. Ljeto

Dočekah, ipak još uvijek zdrave pameti, kraj ljetnog ludila. Nije završilo u cjelosti, ali je barem prestalo sa onim što me čini ne voljeti ga kao nekad. I sad je rujan, dio ljeta kojeg sam oduvijek najviše voljela. I baš nas krenulo, što vrućine, što toplo more... kad ono, Najdražu od subote odvalila viroza i visoka temperatura nam ne da disati. Žao mi i pomisliti kako je vjerojatno završilo ovosezonsko kupanje... Baš sad kad je najljepše... No, što je - tu je. Samo zdravlja!


3. Dino Dvornik

I njemu je došao kraj... Žao mi svakog tko umre mlad, pa tako i njega. Mislim da je HR glazbena scena, koju su preplavili kojekakvi šundaši lošeg ritma i još lošijeg glasa, a koji se besramno nazivaju njegovim kolegama, ostala bez uistinu izuzetnog glazbenika osobite ritmičnosti i vokala. Neka mu dobri Gospodin bude milostiv...


4. Razredna nastava

Još u lipnju je došao kraj školske bezbrižnosti. No, ljeto nas je ipak održavalo uljuljanima, dok smo se, pak, 1. rujna potpuno osvijestile. Ili onesvijestile. Kakogod. Od ove školske godine, ulaskom u peti razred, nastupa vrijeme ozbiljnosti školovanja. Knjige su teže nego što su bile, već dovoljno opsežan školski program čini se još opsežnijim... Nadam se da Najdraža ne osjeća moju tremu...

Kraj.

08.09.2008. u 17:19 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se