ljeto

Ljeto samo što nije započelo. Već se počinje slutiti raskalašenost noćnog života, najezda nekulturnih, i domaćih i stranaca... Za sada još stoji na urlicima sezonskih radnika koji, valjda, koriste vrijeme prije početka robovlasničke ere pa se opijaju što mogu više u ovim predsezonskim noćima. Ništa to mene ne bi bilo briga kad njihovo pijanstvo ne bi utjecalo na koliku-toliku normalnost moga života:
živim u centru turističkog mjesta (prema lokalnom umjetniku turizam je izvedenica iz riječi TUR ili-ti-ga guzica, i teorija, prema ovome u što se pretvorio (barem u mom kraju), pije vode). No, život u centru malog mjesta daleko je od prednosti - počinje biti nesnosan: uz uvodno spomenute detalje, noći se pretvaraju u vrijeme ludila, onih koji izlaze vani, ali i onih koji ostaju unutra. Konkretno neku večer, vilenile smo od 0345 pa do 0530, sve dok se nije izredalo nekoliko skupina (još uvijek sezonaca - skužih po govoru i smjeru) koje su luđački urlikale, razbijale staklariju i poticale se stihovima istočnjačkog melosa. Prestrašno. Za koji dan ponavljat će se isto, samo na svjetskim jezicima. Ovi "raniji" onemoćat će jer će crnčiti od jutra do sutra.
Grozim se ljetnih noći u mom mjestu.
Grozim se općinske bezobzirnosti prema lokalnom stanovništvu.
Grozim se neograničene najezde nepismenih i nekulturnih turista koji više nemaju poštovanja ni prema sebi samima, a kamoli će ga imati prema nama koji samo što ne hodamo s transparentima: "ostavite novce i radite što hoćete, mi nismo vrijedni poštovanja!"
Ozakonjujemo nepoštivanje sna naših staraca i djece, polugola oznojena tjelesa po našim trgovinama, bankama, poštama... Ispišavanje crkvenog praga jer je napucanoj masi problem otići do wc-a lokala, pa prazne mjehure gdje im je najbliže, a da to nije nužno wc.
I mi to hladno toleriramo. One, koji su pridonijeli takvom "razvojnom" smjeru turizma, tretiramo poput božanstava, podilazimo i mijenjamo lokalne zakone zbog njihove koristi. A vjerojatno i koristi onih koji navedene zakone imaju mogućnosti mijenjati.
U to se pretvorio naš turizam.
To je očito to, neko novo vrijeme, kada čovjek počinje gledati samo sebe, vlastitu korist koja ne preza ni pred čim, vrijeme u kojem čovjek prestaje mariti za svoga bližnjega...
I naše obitelji počinju tako živjeti. Nema radosti uspjehu tuđeg djeteta ukoliko moje nije barem između prva tri... Banalni, a opet tako otvoren primjer bio je koncert u glazbenoj školi u gradu, a koja ima podružnicu u našem mjestu: gotovo nitko od roditelja nije ostao do kraja koncerta poslušati i drugu djecu, već kad je njihovo odsviralo, nepristojno su napuštali dvoranu, šuljajući se, ali ne baš i neprimjetno... Nikoga ne zanima tuđi uspjeh, a kamoli poticajni pljesak nekom drugom. Odavno me nije nešto tako loše dojmilo kao to.
To je svijet u kojem živim.
Znam, znam, nije sve tako loše.
Ima i goreg ;)

Image Hosted by ImageShack.us
25.05.2008. u 15:04 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se