nastavak putovanja

Dakle, da nastavim o našem putovanju. Sve ove dane se spremam na to, ali "progone" me sjećanja na već jednom napisani text koji je otišao u... u... tko zna gdje već... Nedovoljno ga se sjećam da bih mogla uopće iskoristiti neku od ondašnjih "umotvorina", a opet, čuči mi za vratom i ne da započeti nastavak...

Uslijedio je izlet u Atnwerpen, grad - svjetsko središte trgovine dijamantima.

Image Hosted by ImageShack.us


I frendičin dečko je išao s nama što nas je veselilo budući je čovjek pravo zaposlen! Već su svi preduvjeti za sjajan izlet bili zadovoljeni.
Iako tamo stigosmo po noći, Antwerpenu nije smetalo zadiviti me ljepotom. Dnevna svjetlost uopće nije ni bila potrebna. Kako je Nova tek friško stigla, i grad je još bio obasjan slavljeničkim svjetlima.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Domaćini su osmislili plan šetnje gradom, a ono što me je najviše dojmilo bio je silazak liftom cca 31 m pod zemlju, pogledati niz 500 i nešto metara dugi tunel pod rijekom Schelde i njenoj drugoj obali! Neobičan osjećaj! I uzbudljiv!
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Nevjerojatnu hladnoću uz rijeku koja nam je sledila obraze i sadržaje noseva ublažili smo vrućim juhama kineskog fast fooda. Mljac!!! U tih nekoliko belgijskih dana imala sam prilike jesti pravu kinesku hranu, a koju nisam jela još od Amsterdamskih dana, dakle, umalo 11 godina! Tamo sam se doslovno navukla na nju! Iako i sama pripremam nešto njihovih jela, nema ništa dok ti ih Kinez ne promiješa! njami

Oduševljena sam kako su naše cure podnosile naše izlete! Ipak se uglavnom radilo o dužim hodanjima, osobito u Parizu, ali nitko se nije žalio! Presretna sam bila što je N pokazivala zanimanje za viđeno i kaže da je uživala. Znam je, pa joj i vjerujem. Još kad se ne bi opterećivala time što misli kako joj je put sa mnom bio možda draži nego put s tatom, bila bih još sretnija. Naime, što nju muči: muči je da ne bi tata pomislio kako ga manje voli ako joj se više svidjela koncepcija našeg puta... Jadno moje...
...

Zatim je uslijedio izlet u Bruxelles, prekrasni Bruxelles...
Tamo smo se vlakom zaputile nas 4 cure. Nakon 20tak minuta vožnje uslijedio je polagan ulazak u grad. I scena koja me i sada nasmije: naime, pri ulasku u grad, vlak, naravno, ne vozi punom brzinom, tako da smo sasvim lijepo mogle razgledati s visoka briselski Red Light District. Primjetila sam prije moje kćeri kuda prolazimo, ali nisam željela skretati joj pozornost jer sam znala kako će se smjesta postaviti pitanje što te žene, gotovo gole, rade. Teško je tako zapravo malom devetogodišnjem mozgu razjasniti "prava i obaveze" "najstarijeg svjetskog zanata", a da se ne zadire u nešto što njen razum još ne može probaviti, a opet dati dovoljno podataka kako bi se zapitkivanje zaustavilo. No, niti je dijete čoravo, a ni kvart nije mali... I naravno, krene. Objasnim u kratkim crtama, nešto kao: "Te žene su odlučile, a što Belgija zakonom dozvoljava, kako se za novce mogu ljubiti s muškarcima koji to žele platiti. Mislim kako to nije sretno odabrano zanimanje u životu i kako je sigurno ponižavajuće za žene, općenito. Ne služi nikome na čast baviti se time. Ali svatko odlučuje kad odraste što i kako želi živjeti... Bla..."
Naravno, i prijateljičina kći od sedam godina je isto tako vidjela što i mi, da bi nakon moga izlaganja, nalakćena na stol između sjedala, lijepog i ozbiljnog lica, upitala svoju majku na slatko izgovaranom hrvatskom s belgijskim primjesama: "Majka, jesi li i ti to radila?" Nas dvije smo se pogledale i umrle od smijeha! Ja sam to očito malo prenježno objasnila, a ona je dobro odgajano dijete, dok se moja kći ipak zgrozila nad tom pričom. Dvije godine u njihovom životnom razdoblju su prilična razlika. Eto, netko je nešto novo naučio, a da još ni s vlaka sišao nije sretan

Kažu, jedan od najljepših europskih trgova:
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon razgledavanja i posjete Mannekenu Pisu, frendica sjajnog pamćenja i dobrog srca nije zaboravila kako moja kći ima neodoljivu želju imati Heelys ili nešto nalik tome. Naime, u Mechelenu se prvi put susrela s njima i oduševila se. No, prekopavši i okolicu grada, nismo našle kombinaciju odgovarajućeg modela s brojem.
Dakle, držeći nas u neznanju o svom planu, potpuno pripremljena, frendica nas je vodila ulicama Bruxellesa u potrazi za tenisicama koje bi moju kći učinile neizmjerno sretnom. I baš kad su nam sve nade potonule:
Image Hosted by ImageShack.us


Nakon tog uzbuđenja, otišle smo vidjeti fascinantni Atomium.
Image Hosted by ImageShack.us

30.01.2008. u 14:28 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

0

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!