:)

Dijete se vratilo! Oduševljena!
A onda je uslijedilo razdoblje tugovanja za tatom. Kako postaje starija, to teže podnosi rastanke od njega. Tugovala je poput neke stare žene... bez glasa, u potoku suza. Baš mi je bilo teško gledati je. Oni imaju sjajan odnos koji ponekad, s pedagoškog aspekta, i nije baš "povoljan" ni za jedno od nas troje:

1. Ona
Dijete se lako zbuni materijalnim obiljem. Lako miješa iz kojeg razloga prema nekome osjeća ljubav. Zanosi se i lako zavede. I naravno kako je pomislila da bi tamo bilo ljepše živjeti. U njenom kontextu nema sumnje kako voli tatu i bez darova. Ali isto tako, postavljanje granica u odnosu želja - ostvarenje treba postojati. Iako je vrlo upitan njegov stil života kad ona nije s njim: naravno, nisam joj rekla da ni nakon 5 godina od razvoda još nisam dobila sve novce od prodanog zajedničkog automobila ni zadnju alimentaciju jer se istrošio dok je bila s njim... Mislim kako je jako važno učiti dijete skromnosti i razlikovanju potrebe od hira. Ne potpisujem život uz jedino kruh nasušni, ali treba imati i neke mjere...
Konačno, i moja sebičnost: ugroženost moje pozicije u njenom životu.
Zatim, tu je njegov način: jadan tata, daleko od tebe, mora puno raditi da zaradi novaca kako bi mi mogli putovati, kupiti ovo, kupiti ono... kod nje izaziva osjećaj njegove dušebrižnice i uloge im umalo zamijenjuje. Počinje brinuti za njega kao da se radi o nesposobnom stvoru i odgovorno nosi taj teret za koji je premala. Znam kako mu to nije namjera, ali naserava joj takve stvari zbog osjećaja grižnje savjesti. Naravno kako joj neće reći: znaš, tata je tamo jer je tako sam odlučio i nitko ga na to nije tjerao, tamo je kako bi mu guzica došla na svoje i jer se zaljubio. I svejedno gdje bio, volim te najviše na svijetu.

2. On
Upravo zbog lake potkupljivosti djece, bojim se da ne dođe do toga da mu se neumjerenost počne razbijati o glavu: radovat će mu se zato što će od njega dobiti sve što zaželi i što će joj jednog dana davati novaca koliko ga bude tražila. Slično sam već u životu vidjela. Medvjeđa usluga dvosmjerna.

3. Ja
Nisam u materijalnoj situaciji kao on. I da jesam, to ne bi bila moja taktika ni moje oruđe. Svejedno, dovodi me u nezavidni položaj po pitanju objašnjavanja zašto kod tate sve može, a kod mene ima puno toga što ne može...

Otkako sam počela pisati ovaj post (a što je bilo prije nekoliko dana), situacija se smirila, ona se ušaltala u naš ritam i izrazi nježnosti i ljubavi prema meni poprimaju dobro mi znane dimenzije. Hvala Bogu... Znam kako je besmisleno, ali, priznajem, uhvatila me panika po pitanju njenog odnosa prema meni... Kako sam glupa... I vjerojatno ću opet to biti...

Image Hosted by ImageShack.us

25.09.2007. u 17:07 | 18 Komentara | Print | # | ^

landing...

Ranom zorom dijete je sletjelo u Frankfurt. Poslijepodne slijeće u Split. I uskoro je dooooomaaaaaaaaaaaa!!!!!kiss

Image Hosted by ImageShack.us

10.09.2007. u 09:33 | 13 Komentara | Print | # | ^

sentiši...

U ovoljetnim susretima s frendovima iz djetinjstva, redovito se započinje tema o našim "ranim" danima...
Pa ja potaknem, a oni svi prihvate kuknjavu za dobrim starim vremenima.
Vremenima sentiša...
Ljudi moji, kako sam ja željna sentiša, osobito onih kad nekoga gledaš neko vrijeme, pa skužiš kako i on tebe već danim pogledava, pa se sentiš ponudi kao sjajna prilika za upoznavanje... Pa onda skužiš kako je pametan, drag, rječit... divan. A nekad i nije...
Vrijeme sentiša je obilježilo moje odrastanje. Nikad zaboravljena želučana treperanja kad bi se light show umirio, kad bi lagani ritmovi zamijenili one skakutave, pa gatanje: hoće li, neće li... Pa kad se zaputi, onda brzinsko vaganje je li mi zapravo drago ili nije... jer sam se zapravo usrala kao grlica od treme...
Ajme, kako je bilo lijepo...
Današnji klinci nemaju pojma kako to izgleda. Definitivno mislim kako su osakaćeni za tu vrstu osjećaja... Danas ne postoje u mojoj blizini mjesta gdje se može plesati sentiš. I naglašavam, ne mislim na sentiš u kojem Danijela ili slični ožalošćeno pjevaju huljićevske stihove... Znam da je to dostupno, ako ništa, ono barem na pirovima i seoskim zabavama, čestim i po gradskim sredinama... Bez uvrede onima koji to vole... Ali ja ne mislim na takve sentiše...

Image Hosted by ImageShack.us

06.09.2007. u 16:39 | 10 Komentara | Print | # | ^

...

Image Hosted by ImageShack.us


01.09.2007. u 21:58 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se