pišem pismo. o patkama...

Ništa novoga. Jedino što je na poslu stanje krenulo uzbrdo. I ne baš u financijskom smislu, tu zasigurno nije, ali "ambijentalno" se stvar popravila 100%! Kakav je samo gušt kad ljude primaš u kulturnom ozračju, a tek to što sanitarne prostore ne moraš dijeliti sa kojekakvim prolaznicima! wink To mi nekako dođe draže čak od samog ureda!
Eto, kad sam već kod zahoda, moram reći kako sam već odavno ustanovila da su žene, barem po pitanju zajedničke upotrebe wc-a, gore nego mnogi muškarci u navedenim uvjetima. nono
Čovječe, kad se samo sjetim kolike sam wc školjke po raznim kafićima i diskotekama oprala, a da ih konačno nisam ni koristila!
Obično je na takvim mjestima (osobito ako se radi o "in" mjestima, pa je time i veća gužva) red pred wc-om. I jedva dočekam svoj trenutak, pa uđem sa olakšanjem, ali sa još većim opterećenjem izađem: punijeg mjehura i umorna od čišćenja! Uđem, a tekućina na sve strane! Papira isto tako. Kao da se radi o wc-u za slijepe žene! I onda ja, kako slučajno ne bih dovela u sumnju slijedeću na redu, koliko mogu i stignem, očistim wc, izađem, operem ruke i vratim se u društvo nabrajajući svašta svojim predhodnicama - nekulturnim seljančurama. Ne mogu zamisliti kako mogu biti tako gnjusne?! A ne sjećam se da sam ikad na takvim javnim mjestima vidjela ijednu koja nije sređena, "ultima moda", make up sa reklama, naoštrene na lov na frajere, prodavajući se za "nitko kao ja"... Umjesto da lijepo izvjese: ZAPIŠAVAM.

Image Hosted by ImageShack.us

30.04.2007. u 00:10 | 7 Komentara | Print | # | ^

porin

Sasvim slučajno, ni ne znajući kako se odvija ta manifestacija, nabasam sinoć na emitiranje Porina. Toliko su mi Vuica x 2 i Mazurkijevićka išle na živce sa, osim što su bile neuvježbane, k tome i lošim pošalicama, da sam nakon pola sata zaspala i probudila se na kraju.
Jutros na poslu od sve redom vrsnih glazbenih kritičara koji ne nalaze niti jednu zajedničku točku, čujem kako je Gibonni dobio najviše nagrada. Iako je Massimo moj favorit među muškim HR vokalima, moram priznati kako je Gibonni barem napravio novi cd, iako mu je gotovo nalik onom prije. Dakle, neka.
Omiljeni glas sa HTV-a mi je Tomac za kojeg mi je strašno krivo što je bio sudionik onog laprdavog voditeljskog tima. Svaka čast ženama inače, ali ono sinoć je bilo puko sranje.


Naše kućne igre
Image Hosted by ImageShack.us

23.04.2007. u 22:59 | 12 Komentara | Print | # | ^

last train home

Pa, mogu reći kako godinama nisam slušala radio programe, osim što sam prisiljena u vožnji na i sa posla slušati neku radio stanicu po izboru kolege - vozača. Njegov izbor zasigurno nikad, ali NIKAD ne bi bio i moj izbor. Ali, budući nisam vozač, nema druge nego strpljivo podnositi odabrano i pokušati otkačititi stvarnost tih 15-20 minuta. Nekad uspješno, ali češće je nemoguće ne čuti budalaštine od glazbe koja se kotrlja zajedno s nama nizbrdo... Textovi tipa: živjet ću sve do svoje smrti, zatim: gledam malenu barku - vidim veliki brod i slično u svim varijacijama i temama, neizbježni su po prilici svakih 3-4 km.
Iako sam si na poslu na pc nasnimila puno drage mi glazbe, svejedno, odvrtjeh to milijune puta, a nekako nikako ne stižem pokupiti nešto cd-a i sklopiti novi repertoar.
U međuvremenu, dogodio se "boljitak" radnih nam prostora, uredi imaju instalirane zvučnike i vezu sa središnjim radio uređajem, a ja, pak, vladam radio izborom. Dakle, odlučih malo se ušaltati u nove glazbene tokove. Možda ne ušaltati, ali ono barem vidjeti što se događa novoga u tom svijetu. Nekad vrsna poznavateljica svjetskih glazbenih top listi, danas sam potpuni glazbeno-trendovski neupućeni stvor. Zapravo, većina novonastalih proizvoda me ostavlja ravnodušnom. A slušanje glazbe koja me ne strese, ne takne upravo tamo gdje treba, zapravo me i razdražuje. No, Otvoreni radio me i informira, a često i iznenadi nekom dobrom starom stvari kao npr. sa Uptown Girl Billyja Joela, pa mlade cure se smijulje kad razgaljeno priopćim: Eto, cure, slušate upravo glazbu moje mladosti!
S godinama istančah svoj ukus i posvetih se obogaćivanju kućne mi diskoteke. Uz dobrodušnost dragih prijatelja, a i istomišljenost po pitanju glazbenog ukusa, stvarno imam prilike za česta zadovoljstva.

Večeras me draga Danijela malo podsjetila na neke dobre (naravno: meni!) stvari, i iako me pokušala nagovoriti podijeliti to s jednom dragom osobom čiji je chat prozorčić titrao u drugom dijelu ekrana, nisam to učinila. Odlučih: e ne! To je glazba moje, a ne znam je li i tvoje mladosti! Dijeliti to sa mnom treba se itekako zaslužiti! ;)


P A T___M E T H E N Y___last train home

Ovo gore je pjesma koja je bila često dnevno društvo u mojim osamljeničkim bračnim danima u tuđini :). Vlak nije bio prijevozno sredstvo koje me vodilo obiteljskom domu, svejedno, vlažnih obraza, uz nju sam se zamišljala kako sjedim uz prozor kupea i odlazim tamo gdje ću sigurno naići na topli osmijeh potaknut susretom sa mnom...

Image Hosted by ImageShack.us

16.04.2007. u 23:40 | 12 Komentara | Print | # | ^

dobar dan

Naradila se na poslu. Većina toga je nešto što uopće zapravo nema veze s mojim radnim mjestom. Ali, tko pita?! I tako to traje danima.
Ali povratak kući je bio kao prelazak u neko novo vrijeme: sunce, more, lagani maestral, riva, kava, frendica pred odlazak... Tako je bilo toplo poslijepodne, da sam bosonoga izašla vani, ali kako se ispijanje kave odužilo do sumraka, bome se ja i smrznula! Ali neka, uživancija je bila cijena ledenim nogama.
Baš se osjeća miris ljeta, kako od prirode same, tako i po mirisu svekolikih kuhinja restorana koji rade samo onda kad zarada postaje sigurna. Čovječe, preko noći su se iznijeli štekati, okitile fasade (makar i neukusno)... Kao žohari izmilili i šarolikim garniturama (makar i neukusnim) okupirali šetalište uz more. I mogu kako hoće. I nitko im ništa ne može. Nitko im ništa ni neće! Boli koga guzica što se naše malo mjesto pretvorilo u paradu neukusa i kiča. Važno da su onima, koji bi i mogli tu nešto napraviti, džepovi puni. Napunili ih sigurno oni što su zapasali i lijevo, i desno, i preko puta... Kako i ne bi punili tuđe džepove kad mogu raditi što hoće. I pritom puniti i svoje!

Nekada primjer vrhunskog turizma, moje malo mjesto se pretvorilo, ne u sajmište, već upravo ovim terminom: vašarište. Ne zna se ni tko pije, a o plaćanju nema ni govora... Jer oni koji bi trebali, oni ne plaćaju. Ili uplaćuju stalno na krive račune.
Tko je kriv, tko je kriv? Ne zna niti detektiv!

Image Hosted by ImageShack.us

11.04.2007. u 23:42 | 9 Komentara | Print | # | ^

nakon puno vremena...

Neki dan sam u bolnici ugledala muškarca za kojeg sam odmah znala kako ga znam, samo mi je bilo malo teže smjestiti ga u odgovarajući pretinac. Kratki trud i skužim kako se radi o mom ex dečku iz doba kraja srednje škole. Dakle, ne vidjesmo se 20 godina!!! Čovječe! Izgleda isto kao i onda! Nije ni posijedio!
Priđem, upitam: "A., jesi li to ti?!"
On pogleda i s potpunim neprepoznavanjem odgovori: "Aha. "
Velim ja: "Ja sam A., iz tamo-i-tamo!"
I sjetio se! Kaže kako me nikad ne bi prepoznao da se nisam prva javila!
Oženjen (nadam se, sretno), otac četvero djece... Polomljen... Ali se oporavlja, čini se uspješno!
Izgleda baš dobro!

Danas putovah kratko. Slučajno sam nabasala na majku moje prve velike simpatije + ljubavi iz kasnoosmoškolskih i rano srednjoškolskih dana. Putovala je s njegovom kćeri iz propalog mu braka. Sjela sam s njima, igramo remi i pijemo kavu do kraja puta. Kaže njegova majka kako još uvijek mašta da ćemo se nas dvoje jednom spojiti. Zgodna maštarija. Ostvarenje nemoguće.

Zvao me ex, ali ne muž. Bolestan. Možda i opako. Baš mi je žao. Čini se osamljenim. Zabrinuta...

Ostalo, kako moj rod veli: "ni v rit, ni mimo" Željela bih brzo znati što se događa i vrijedi li truda. Valjda trema, neugoda, a možda i nezainteresiranost. Kriva procjena možda. Vidjet ćemo.

Image Hosted by ImageShack.us

09.04.2007. u 23:51 | 5 Komentara | Print | # | ^

želje...

Na novogodišnjem ludilu zadnji zadatak je bio napisati što bi mi, "članice" tog bloga, npr. željele od muškaraca. Pa evo prepiske mojih željica:

1. Praktične stvari:
- ponekad me poslužiti doručkom i korišteno posuđe i ostalo oprati i pospremiti;
- velikodušno ponekad skuhati pa makar i bljutav ručak, korišteno posuđe i ostalo oprati i pospremiti;
- sudjelovanje u pakiranju za putovanja i pomoć pri tegljenju od/do automobila;
- ukoliko primjeti kako jedva ustajem iz kreveta ili sa stolice zbog išijasa, velikodušno usisati, staviti
robu u perilicu, staviti istu na sušenje;
- i još ponešto, ali valjda predugo živim sama, pa sam i dosta toga pozaboravljala.

2. Romantične stvari:
- sentiš, sentiš i samo sentiš...
- cvijeće;
- sentisš uz Nata Kinga Colea;
- poziv u kino;
- kino - romantiku;
- sentiš uz Patty Labelle;
- dobro vino;
- sentiš opet uz Ala Greena...

3. Stvari
- ne okrenuti mi guzicu nakon;
- razgovor i o mom radnom danu;
- strpljenje s mojom obitelji;
- profinjenost;
- blagost.

Image Hosted by ImageShack.us

08.04.2007. u 01:25 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se