Lanci sreće
Ne mogu vjerovati s kakvim entuzijazmom ljudi odašilju, proslijeđuju i sastavljaju (ti koji sastavljaju, nadam se, to rade iz čiste zafrkancije!) gluposti tipa lanaca svetaca, sms-ove i e-mailove sreće... opterećujući se time kako iznaći sve te e-mail adrese ili mobitelne brojeve kako si ne bi zaribli životnu sreću.
Dajem si za pravo (budući sam svakodnevno bombardirana takvim sranjima) onima koji mi to šalju dati na znanje koje mišljenje ja zastupam po tom pitanju, a koje me nije opsjelo iz vedrog neba, a niti se radi o kreiranju filozofije u dokolici života. Očito je kako su se ljudi previše udaljili, kako od Boga, tako i jedni od drugih i spas vide u odašiljanju lanaca svetog Ante (najzastupljeniji od pamtivjeka), pridružujući mu i svu vojsku ostalih svetaca, a i onih čija beatifikacija još nije ni započela. Naravno, ni siroti Ivan Pavo II nije mogao izbjeći zlouporabu svete mu ovozemaljske zadaće, a u svrhu brzog bogaćenja, naglog ozdravljenja, rješavanja mobbinga, možda i pubertetskih prištića, a bome nekome i kurjih očiju!!!
Svi kojima je krštenjem (da i ne spominjem ostale sakramente pri primanju kojih su već dobrano bili u dobi kada bi zrelost, za razliku od doba krštenja, trebala debelo zagospodariti umom) velikodušno pružena mogućnost upoznavanja i uporabe vlastite vjere kao i blagodati njezinog upražnjavanja (a nezamislivo je koliko je upravo takvih koji nasjedaju na vlastito neznanje), trebali bi znati kako upražnjavanje "savjeta za ad hoc sreću" duboko vrijeđa Njega, a njih dovodi do grijeha kojeg itekako treba ispovijediti. Ne solim pamet, i opet ću se okoristiti: neka baci kamen..., ali to je upravo vrijeđanje moje pameti.
Sve što sam tu napisala, uputila sam i svima onima koje volim, a koji su me trpali tim smećem. Ako si netko daje za pravo silovati me tim sranjima uz minimalno moju jednu zamolbu da to više ne radi, ne vidim zašto bih se ustručavala reći ono što o tome mislim. Nažalost (a možda i nije), s nekima od njih sam nakon toga prestala komunicirati, zapravo, prestadoše oni sa mnom.
Ne mogu reći kako žalim zbog učinjenog.
05.12.2006. u 21:13 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
0
| |
prosinac, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
e-mail: okosjenki@net.hr
Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:
Regoč
Kosjenka
Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.
Linkovi
ljudi koje rado pročitam:
POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!