Oko promatrača

Slušam danas na radiju: jedan od napadača na autobus sa Zvezdinim navijačima je prekinuo godišnji odmor u Zadru i tamo ostavio ženu i djecu kako bi svoj naum proveo u djelo. Umjesto u hladu bora sada uživa u hladu zatvora, a obitelj mu tegli kofere na autobusni kolodvor jer ih je ostavio bez auta. Koliki debil moraš biti da napraviš tako nešto? Koliko zaljubljena ili očajna žena mora biti da se uda za takvog lika?

Gledam bračne parove oko sebe i često se pitam zašto se ljudi žene. Dobro znaju da nisu jedno za drugo, ali ipak to naprave. Zbog njene trudnoće, zbog toga što su već 10 godina u vezi pa je to sljedeći logičan korak, zbog materijalne koristi, zbog sigurnosti, zbog toga što u međuvremenu nije naišao nitko bolji, zbog pritiska okoline, zbog porezne olakšice pri kupnji nekretnine... Zbog ljubavi? Pa da, ima i toga. Čak i poznam jedan takav bračni par. I prije nego kažete da pretjerujem, dobro razmislite o bračnim vezama vaših prijatelja, poznanika, rođaka pa i vas samih.

Domaćica vam je otkrila što mi predstoji za 14 dana. Kako čovjek može biti siguran u ispravnost svoje odluke, koja se temelji na osjećajima dvoje ljudi, a ne na nekakvim činjenicama ili kalkuliranjima? Emocije su varljive, zar ne?

Ovo pitanje nema odgovora.

Na njega samo odmahujem rukom i prepuštam se osjećaju miline koji me obuzima pri pogledu na oči promatračice.