HOTEL ILICA
U Zagrebu, na adresi Ilica 102, u blizini Britanskog trga, nalazi se hotel “Ilica”. Jezivo mjesto. Priča koja slijedi namijenjena je prvenstveno ljudima koji imaju namjeru javiti se na natječaj za posao koji vlasnik hotela redovito objavljuje, ljudima koji razmišljaju o boravku u tom hotelu, ali i svima onima koje zanima problem mobbinga (psihičkog zlostavljanja i ponižavanja na radnom mjestu).
U potrazi za poslom, javio sam se na oglas dotičnog hotela. Tražili su recepcionera. Telefonski sam dogovorio interview i došao tamo u zakazano vrijeme. Na recepciji me je dočekao vlasnik hotela, Branko Jednak, odjeven u odoru nalik onoj koju su nosili Crveni Mundiri (čitali ste Velikog Bleka, zar ne?). Bila je to komična slika, budući da se radi o krupnom 50-godišnjem muškarcu. Razgovarao je na telefon, vrlo glasno i uz korištenje brojnih psovki. Valjda ima loš dan, pomislih. Za to sam vrijeme sjedio u malenom predvorju i razgledao interijer: prevladavali su mramor, mesing, kičaste kvazi-antičke skulpturice i kvazi-secesijski namještaj. No, trebao mi je posao i nije bilo mjesta izvoljevanju. Kada je spustio slušalicu smirio se pa smo popričali o zaposlenju. Nije ga previše toga o meni zanimalo i nakon kraćeg razgovora ponudio mi je da već u ponedjeljak dođem na probni rad. Ni ponuđena plaća nije bila loša tako da sam odmah pristao i zadovoljan otišao doma.
Tog ponedjeljka došao sam u hotel s laganom nervozom, kakva je već uobičajena prvog dana na novom radnom mjestu. Jednaka nije bilo, a na recepciji je radila jedna mlada djevojka. Bila je ozbiljna i pomalo živčana, kao da je njoj prvi radni dan. Doduše, imala je gužvu, a i telefon je neprestano zvonio pa nije stizala obavljati sve zadatke. Rekla mi je da obučem uniformu pa sam to i učinio, na vratima nekakvog spremišta, izložen pogledima. Nisam sramežljiv, ali nisam baš ni egzibicionist tako da me je to zasmetalo, no ipak sam se presvukao. Odmah pored recepcije je i blagovaonica pa mi je prišao simpatični konobar i poželio dobrodošlicu. “Gazda je temperamentan, trebaš se naviknuti na to. Zna vrijeđati cure, ali prema meni je korektan”, kazao mi je. Slušajući to i gledajući se u onoj smiješnoj odori, počeo sam se pitati: što mi je to trebalo? No, sada sam tu i treba vidjeti kako će se stvari razvijati. Recepcionerka mi je objašnjavala i pokazivala sve što je bilo bitno za posao. Bila je kolegijalna, ali nije se smiješila, što mi je bilo čudno s obzirom na njenu profesiju. Jednak je nekoliko puta nazvao i ona je svaki put odahnula kada je shvatila da će se on još neko vrijeme zadržati na sastanku. Upoznao sam i Jednakovu ženu Marinku, koja se bavila financijama, plaćanjem računa i sličnim. Bila je prijazna. U neko doba došao je čovjek iz neke informatičke firme koji je trebao nešto porihtati na računalu i pokaže na mene: “Šta, opet imate nekog novog? Hoćeš li i ti ostati jedan dan?”. Sve postaje savršeno jasno. Za njim je stigla i druga recepcionerka, koju je Marinka poslala na MUP da odnese prijavu gostiju. A onda je došao on.
Odmah je obukao svoju uniformu i digao dreku. Prvo je vrijeđao informatičara: “Ti nisi kompjuteraš, ti si neki filozof. Ja ne razumijem!? Pa daaa, ja sam glup, ja nemam pojma! Bitno da si ti jako pametan! Ma nemoj meni ništa objašnjavati, objasni to ovim tulavicama tako da one to razumiju, one će raditi s tim programom!”. Onda je vidio da ove druge nema: “Pa glupače jedne, zašto niste ovog dečka poslale na MUP, a vas dvije se učile raditi na programu!? Pa šta ako je moja žena tako rekla, zar nemate mozga!? Kolega,” obrati se meni da mi se požali, “jel vidite Vi s kim ja radim?”. Onda se ova druga vraća, galama, psovke, gosti u čudu gledaju... Jedna od recepcionerki se nešto pobuni, a on je lupne po glavi i zaprijeti: “Jel ti hoćeš otkaz? Pazi kako razgovaraš samnom!”. Tada su došli neki gosti koji su propustili doručak (jedini obrok koji se služi u hotelu). “Dečki, hoćete pojesti nešto? Ma dajte, pa šta ako je 14 sati, sada ćemo vam poslužiti doručak” - i pošalje mene u kuhinju (konobar je već bio otišao, naravno) da složim ovima klopu. Za to vrijeme slušam psovke i uvrede koje djevojke (rade tamo već pet godina!) stoički trpe. U glavi mi bubnja, nestrpljivo gledam na sat i dočekujem kraj radnog vremena. Presvlačim se i odlazim, da se više nikada ne vratim. Nekakav minimum samopoštovanja ipak imam. Koja nevolja goni one djevojke da tamo rade, nisam uspio doznati. Slijedećeg dana sam ga nazvao i obavijestio da se više nećemo vidjeti, a Jednak je to primio hladnokrvno, kao da mu nije prvi put da tako nešto čuje.
A svjedočanstva drugih ljudi o hotelu “Ilica” i Branku Jednaku mogu se pronaći na forumu web site-a posao.hr. Ovom prigodom ih prenosim za vas.
______________________________________________________________________________________________
Topic: Navedite firme gdje je mobbing najzastupljeniji
Toplica: Hotel Ilica u Zagrebu. Bolje da ste kruha gladni nego da tamo radite... (01.04.2005.)
Topic: Neugodnost na probnom radu
Razočarana: jel je itko od vas imao neugodnost na probnome radu? Ja sam se jednom javila na oglas za recepcionerku u jednom zagrebačkom hotelu i šef mi je odmah predložio da počnem raditi. Radila sam 3 dana kao sobarica, čistačica, a nešto malo na recepciji. Dogovorili smo se da će me prijaviti nakon mjesec dana, ali da sam posao dobila. Nakon toga, dolazili su i drugi na razgovore za isto radno mjesto, a meni je rečeno da idem doma dok šef ne odluči kog će na kraju primit; mene ili nekog drugog... Sve je to Ok, al nitko mi se nije javljao, pa sam ja zvala, ali ni to nije išlo... prekrižila sam taj posao i krenula tražiti nešto drugo. Nakon mjesec dana, zove mene šef i urla na telefon zašto mu se nisam javila kad me je ipak odlučio zaposliti!!! Uz to, dok sam radila ta nesretna 3 dana u tom hotelu, taj tip me je toliko izvrijeđao pred gostima (to radi i ostalim curama na recepciji) da to još nisam doživjela u životu. Da skratim priču, posao nisam dobila, ali ni lovu za ta 3 dana. Ko je sad tu lud i za koga i za šta sam ja ribala WC i bila izvrijeđana?? Samo mi je žao para, ma nek je i 100 kn, ja sam se gadno narintala za njih... Jel ste i vi ostali doživjeli nešto slično??? (31.03.2005.)
Toplica: nevjerojatno, i ja sam tamo išla na "probni rad"!!! I meni duguje lovu!!! (31.03.2005.)
_______________________________________________________________________________________________
I za kraj, još jedna zanimljivost: u večeri proglašenja pobjednika predsjedničkih izbora 2005. godine, na televiziji sam u izbornom stožeru Stipe Mesića vidio – Branka Jednaka. Da li su u pitanju dobrosusjedski odnosi (predsjednik Mesić živi prekoputa hotela “Ilica”) ili su njih dvojica politički istomišljenici, zaista ne znam. No pitam se da li je našem predsjedniku doista potrebna ovakva vrsta tipova u njegovoj blizini i zna li on uopće kakav je Branko Jednak čovjek? Ali vi sada znate i zato, ako ste u potrazi za poslom, nemojte se javljati na njegov oglas. Ako pak trebate prenoćiti u Zagrebu, nemojte to učiniti u njegovom hotelu i na taj način podržati njegovo poslovanje. Protiv ovakvih ljudi se trebamo boriti, to je problem svih nas i zato vas molim da što više ljudi obavijestite o ovom tekstu kako bi svi postali svjesni veličine problema kao što je mobbing. Također, pozivam vas da i vi na svojim blogovima opišete slična iskustva s drugim poslodavcima, ako ste ih imali nesreću doživjeti.
|
