|
Koliko je svijet prljav uvijek vidim po gumici za brisanje.
Moj organizam nije navikao raskrštavati s ljudima bez kava visoke frekvencije. Očito. Ali, s druge strane, moj organizam nije navikao raskrštavati s ljudima. Točka. Uvijek mi teško pada kad me razočaraju. I uvijek, ali baš uvijek, kažem da to više nikada nikome neću dozvoliti. Ma kome bona maslaš?
Nisam mislila da ću ikad doživjeti tako leden udarac u facu, a da sam prethodno ispala idiot. Mogla bih podnijeti, čak štoviše, šamarčinu nakon što sam je zaslužila kao idiot. Ali na štesrce i ničim izazvanu šamarčinu nikad neću svarit. Ovu možda pogotovo. Smiješno mi je kako prakticiram Orwellov doublethink kad kažem "Ma zaboli me." Šta me zaboli? Eee...
Brate zaboli. I šta sad? Nemam pojma zašto nisam imala trenutak visoke frekvencije. Što jest jest, meni je stvarno drago zbog toga. Mišljenja sam da je hladno odgurivanje iz zagrljaja puno neučestalija reakcija na takve stvari. Šta bih ja dobila da sam se razjarila? Strah me podrugivanja smijehom ko đavla, bolje da sanjam kako se derem na kozu nego da opet ispadnem na(sa)ma(ga)rena.
I u svim tim snovima u kojima se derem na ženu koja je ispala govno od prijateljice je oko nas hrpa ljudi. Prenizak je položaj i to govno od prijateljice, stid me uopće stavit je u bilo kakvu potkategoriju te kategorije.
Nije zaslužila moje drečenje. Moje drečenje zaslužuje samo mali broj ljudi koji su opet neka druga kategorija. Vjerojatno nije ni zaslužila da ikad išta napišem zbog nje. Jedino je zaslužila žaljenje i to ono najgore žaljenje na svijetu. Kao što se žale preljubnici, svjetska gamad i jadnici. Žaljenje zbog toga što joj je duša negdje otišla. Spava s njim, možda, i čeka da je on ustane iz kreveta, umije i obuče. Žaljenje zbog toga što su joj obrazi nepovratno blijedi i više se nikad neće zacrvenjeti od stida (jer stid trči u obraze iz vrele krvi). Žaljenje što će je i on uskoro samo u čelo ljubiti. A u čelo se ljubi onoga koji obraza nema.
A šta sam ja zaslužila?
E ja sam zaslužila da ovo napišem. Ja sam zaslužila da sve dođe na svoje u dva dana i da se dokaže. Zaslužila sam ogromnu gumicu da pobrišem nekoga iz svog života i ogromnu gumicu da je stavim na svoj ponos i zaštitim ga od bolešćurina kakve samo ljudi mogu utjeloviti. Zaslužila sam gumicu da zavežem kosu i povratim po potrebi za zloćom koje mahnito i naivno nisam bila svjesna. Sve sam to dobila.
Koliko je svijet prljav uvijek vidim po gumici za brisanje.
|
