ponedjeljak, 27.12.2010.

Violet Hill

Sitne su pahulje ali se ipak zakače za moj kaputić. Žena je lijepa kad se tako osjeća. Kaputić mi se slaže sa čizmama, a torba se slaže s kaputićem. Na vanjštini sam dosadna i složena. Kosa leprša i kupi pahulje, vesela je i slobodna. Unutra sam sretna i razdragana, šarena i nova. Potpuno nova. Nosim što sam prije sakrivala jer mi je bilo preriskantno. Haljina i čarape iako je prosinac i hladno je (pa čak i u Gradu snijeg leprša), tri komada nakita koja nužno ne idu jedan uz drugi, ali me čine bogatom i sretnom. Kao kad uzmeš stari gramofon i vratiš ga u sobu nakon milijun godina. Kaiš koji je star milijun godina nešto je što bih bacila da sam ona od prije par godina, a sada je možda i najslađi dio ove moje vanjštine.

Imam potrebu da se obnovim, a to mi i uspjeva. Bliži se nova godina a ja sam tradicionalno praznovjerna što se toga tiče. Kako uđeš u novu godinu, takva će ti cijela biti. Prošle godine bila sam u prostoru prepunom ljudi, nije mi bilo zabavno i štikle su me ubijale. Te štikle jedne su od najudobnijih koje imam, ali sam tu večer bile su bolne. Ove godine imam posuđenu haljinu i nije mi bitno što je posuđena. Kad čovjek odredi oko čega se neće opterećivati, ne bi vjerovao kako taj popis može biti dugačak. Haljina, boje, kosa, slušalice... Sve to mi je ono oko čega se ne opterećujem, a čini me tako sretnom.

Penjem se vjerovatno najstrmijom ulicom u gradu i na vrećici primijetim neku ceduljicu. "We love you, J.B." Prijateljstvo je tako dragocijeno, a one su tako lijepe kad se smiju. I one su na vani složene, a unutra tako razdragane i vesele. Čovjek je sretan kad vidi da je voljen. Kad osjeti, pročita, čuje i namiriše da je voljen. One to znaju posložiti sve u jednu kavu, a ja se trudim šapnuti im isto to dok sipaju šećer iz vrećice u šalicu. Glas se nekad izgubi među zvukom sudaranja zrnašca, ali ja znam da one to čuju, znam da jesu...

Toplo mi je. Toplo mi je i na vani i unutra. Oko ruka, oko vrata i oko srca. Imam novi parfem i drago mi je što će mi doživotno na ovo mirisati. Radujem se novim danima u novoj godini. Započet ću je u gradu u kojem želim studirati, nadam se da i to nešto znači. Povjerovat ću praznovjerju samo onda kad se uvjerim da sam ja u pravu. Nema tu velike mudrosti, ja mogu biti d(r)ama na dvije noge, ali ja prihvaćam samo ono što meni odgovara. Priznajem.

Sitne su pahulje, kao moje misli. Lepršaju po zraku kao moje ime kad ga izgovoriš. Bilo je tako grubo dok nije došlo pod tvoje zube. Hladno je kao moja koža kad je dotakne vjetar. Bila je tako gruba dok nije došla pod tvoj dah. Dani su mi lijepi kao moja ljubav. A bila je tako gruba dok nije došla pod tvoj glas.


15:05 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se