utorak, 27.07.2010.

"Gde je moja pegava? Dugo me izbegava, nije mi se javila.. Nikad više."

Dan je dalek od ovog, ja putujem od nekud do nekud i stajem na prvom proširenju pokraj ceste.
Zavlačim ruku na zadnje sjedalo auta i tapkam po njemu. Ne mogu pronaći. Okrenem se, hvatam torbu i vadim neki rokovničić, bit će sto i neki po redu.

Do pola ispisan tvojim, do pola mojim imenom.

Prelistam tamo do pred kraj, nalazim praznu stranicu i pišem pjesmu o putovanju s tobom. Počinjem od trena kad te nije bilo, pa sve do onog puta kad smo zajedno vozili i prešli sve ceste, kad smo se smijali carinicima i kad nam se pokvario brisač po kiši.

Tada prelazim na ono kad si sam dolazio do mene, pa bih ti otvarala vrata i obavila ruke oko tvoga vrata, tad smo putovali cijelu noć po starim danima, uspomenama, spomenarima, pismima...

Onda se sjećam kad bih ti se, kao sad, vraćala i pomislim kako je lijepo što ti mogu napisati samo sonet a da ti znaš da te beskrajno volim cijelim svojim putem do tebe.

Pomislim kako sam sretna što taj put mog voljenja vječno traje i kako sam tužna što si ti uvijek još malo dalje.

I putujem vječno do tvoga naručja.


16:40 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se