ponedjeljak, 03.05.2010.

Kako si ružan u svojoj nezrelosti, dragi moj (luče).

Luk je znao danas da nisam baš od neke volje i da bih se vjerovatno dodatno namrštila kad bi mi zapeo pod zub, pa je sam skliznuo s kašike. Zahvalila sam luku i otklonila ga na rub tanjura. Baš je divan ovaj luk, pomislih. I baš lijepo što ga ne volim.

?

Željela bih napraviti nešto od života. Ide mi, bez lažne skromnosti i patetike. Stvarno sam skupila do sad mnogo događaja koje ću prepričati djeci/unucima, ako ih budem imala. Nadam se da ću imati djecu i unuke. To znači da ću poživjeti dovoljno s nekim. Ružno je kad se vjera sroza u dno grumena zemlje koju nabodeš štiklom. Zato još uvijek vjerujem u tu ljubav. Iako... Jedino što ljude dovoljno jako zbliži su tragedije. Nažalost, ljubav po logici mora biti tragedija, da bi zbližila ljude. Eh, baš tužno.

Ne želim klasični sprovod. Ne želim da svećenik govori stvari koje se slažu svima koji su umrli. Želim da dođe, obavi svoje i onda da netko koga sam voljela i volim pročita Pjesmu mrtvog pjesnika. A onda netko neka pročita Utjehu kose. A onda neka netko pročita Shine. Ne želim da svećenik zove ljude u kuću žalosti. Ne želim da onaj tko bude žalio za mnom poslužuje ljude koji će lokat i žderat povodom trunjenja moga tijela. Želim čitanje poezije na groblju. Malu ružu, ljubičicu ili svežanj lavande i Pjesmu mrtvog pjesnika ispod nje. Na papiriću. Ne želim da strunem bez stila.

!

Danas me je fasciniralo mnogo stvari.
Sunce, toplina zraka (29 stupnjeva), brzina punjenja očiju, Marina kosa i luk.

On je znao da nisam baš neke volje i sam skliznuo s kašike. O Bože, kako je divan. Kako je brižan i pažljiv samo taj luk. Lučica mala, isječena, skuhana. Kako je brižna. Znao je šta želim i da nisam neke volje. Kako je to divno što ga ne volim. Da ga volim pojela bih ga. Izmučila bih ga zubima i trunuo bi u mom želucu. Kako je divno što ga ne volim, jer moja ljubav bi ga izmrcvarila.
Da, baš lijepo što ga ne volim.

Ja ću uzeti od tebe što mi treba, ti uzmi od mene što ti treba. I tako ćemo sa svima, a zavoljet ćemo samo one koji nam dokažu da mogu voljeti nas.
Moj luče.


16:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se