subota, 27.09.2008.

za mir u kući.

"Talk"
Coldplay

Oh brother I can't, I can't get through
I've been trying hard to reach you, cause I don't know what to do
Oh brother I can't believe it's true
I'm so scared about the future and I wanna talk to you
Oh I wanna talk to you
You can take a picture of something you see
In the future where will I be?
You can climb a ladder up to the sun
Or write a song nobody has sung
Or do something that's never been done

Are you lost or incomplete?
Do you feel like a puzzle, you can't find your missing piece?
Tell me how do you feel?
Well I feel like they're talking in a language I don't speak
And they're talking it to me

So you take a picture of something you see
In the future where will I be?
You can climb a ladder up to the sun
Or a write a song nobody has sung
Or do something that's never been done
Do something that's never been done

So you don't know were you're going, and you wanna talk
And you feel like you're going where you've been before
You tell anyone who'll listen but you feel ignored
Nothing's really making any sense at all
Let's talk, let's ta-a-alk
Let's talk, let's ta-a-alk


*VH1- Coldplay weekend. all weekend.*

nisam ja. VH1 je.


22:40 | Komentari (5) | Print | ^ |

nedjelja, 21.09.2008.

...you should be stronger than me.

-ti si glupača.
--ok.
-živciraš me.
--ok.
-i ružno pjevaš.
--ok.
-PRESTANI GOVORITI OK!
--ok.

-dobro hajde oprosti.
--ok.
-al ne,stvarno me nerviraš, molim te prestani govoriti ok.
--dobro.
-hvala.
--hajde sad reci. šta želiš?
-nije do mene.
--eto do mene je.
-pa tehnički jeste jer smo ti i ja...
--shvati, NE MORAŠ mi to uvijek iznova ponavljati, pa nisam glupa, kontam da smo ista osoba.
-ok, oprosti. hladno mi je.
--da znam, i meni je bilo do neki dan hladno.
-znam. i htjela sam te pitati imaš li snage?
--naravno da imam snage. pa znaš li s kim pričaš?
-tebi je unutra bar uvijek zanimljivo. ovdje vani je malko teže
--znam. al izdrži. ako mogu ja možeš i ti. i btw. ovdje je zbrka,moram malo pospremiti.
-ja sam sobu pospremila.

--fino ti stoji crna kosa.
-hvala.
--ajde mala. možemo mi to..
-daš mi ruku?
--kad god ti zatreba. samo zatvori oči i ja sam tu. ipak zivim unutar tebe. najmanje sto mogu je da ti pruzim malo utjehe.
-a sta cu kad te volim.
--ok. al ti bi trebala biti jača od mene.

-glupačo.


23:06 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 13.09.2008.

...samo tebi svira bend.

...Inače ih ne volim. Uvijek su mi bili strani i možda sam nekad samo obratila pažnju na njih kad sam bila u nekom društvu gdje su ih ubacivali. Inače mi je to nekako izdajnički, teško i jadno. Inače se ne družim s njima. Inače mi je lakše bez njih biti svoja, pa bilo to-- tužna, vesela, nasmješena, izdana. Bez njih mi je inače bilo lakše. Inače sam osuđivala one koji u njima traže spas. Inače sam mislila da ne pruža nikakav drugačiji osjećaj. Inače sam zaboravljala da postoje i nijekala sam bilo kakav kontakt s njima. Inače mogu bez njih.

Ali danas su plivali tako zanimljivo. Bez ijedne riječi samo sam ih uzela u ruke. prešli su mi preko usana i nisu ništa pričali. Samo sam stisnula oči i nasmijala se. I još uvijek ih ne zamjećujem. I još uvijek oni nisu moj spas. Ali danas su plivali tako zanimljivo.



...Inače ju ne volim. Inače mi je depresivna, sumorna, tmurna i siva. Inače me deprimira i baca u zamišljene vode. Inače sam nekako udaljena kad se približi i kad me okruži, i inače to ne podnosim. Inače je jako distancirana i nemamo baš neki odnos. Inače ne razgovaramo i ne pozdravljamo se. Inače otvoreno kažem da je ne volim i ne podnosim. Inače ne volim zvuk njenog glasa. Inače me živcira svaki njen pokret. Inače sam hladna prema njoj i nikad je nisam ni dotaknula.

Ali danas je padala tako veličanstveno. Izašla sam i bez pozdrava joj pružila ruke. Pomilovala me po licu i po kosi. I još uvijek ne razgovaramo. I još uvijek je ne volim. Ali danas je padala tako veličanstveno.



...Inače ne pokazujem svoje dlanove. Inače mislim da je to moja stvar što nosim na njima i što piše na njima. Inače smatram da se to i može uraditi ali samo onda kad nitko ne vidi. Inače sakrivam svoje dlanove. Inače vidim sve što je na njima, ali inače to nikome ne govorim. Inače su moji dlanovi šareni. Inače se osjećam tako sjetnom kad pogledam u njih. Inače ih zato ne pokazujem.

Ali danas su sijali tako omamljeno. Bez ijedne riječi samo sam ih okrenula i gledala u njih dvije minute, zatim samo provukla kroz zrak. Još uvijek ih nikome ne pokazujem. I još uvijek su šareni. I još uvijek se osjećam sjetnom. Ali danas su sijali tako omamljeno.



Piće je kao kiša kad nisam u tvom naručju.


13:06 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 09.09.2008.

*treba mi sklonište od buke, treba mi muzika..i stisak ruke..

Danas mi je eto, taj rođendan.
priuštila sam sebi gumene bombone.
priuštila sam sebi da duže odspavam
i da poruke malo zvone.

Danas mi je eto, taj rođendan.
priuštila sam sebi kroasane od čokolade
osmijehe onima koji, kao pamte ovaj dan
osmijehe onima koji stvarno mare.

Danas sam si eto, svašta dopustila.
pa da mi i pojedini nedostaju.
dugo sam sjedila i samo pustila
da se ljudi patetično zanimaju.

Danas mi je eto, taj slavni rođendan.
i tužno mi je gledati druge
al sam si priuštila još jedan patetični dan
i priuštila sam si malo tuge.



*osobo iz sna koja si mi poklonila ogromnog spužva boba, hvala ti najviše, i iako ne znam tko si, volim te.

sretan mi taj rođendan.


18:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 04.09.2008.

...mala truba svira dalje.

najiskrenije. povraća mi se od silnih odlazaka. od silnih nagona plača i bijesa. povraća mi se od ispraćaja i mahanja i od toga da mi se povraća na sve to.
odakle mi samo stida da se rastužim i skoro rasplačem na smrt osobe koju nisam poznavala pogotovo ako je osoba čiji je on otac bio tako smirena?
odakle mi samo stida.


osjećaj u meni kao da kružim, ali znam da nisam stalno na istom mjestu. pogled prema lijevo, odredište na vrhu najvećeg vrha. pogledi oko mene kao da su upereni u mene a kad dignem glavu spuštaju se na pod.
predrasude.

boje oko mene kao da su žive, a kad dignem glavu- crnilo. crno crno crno. stanem da se odmorim, a desno truba. svira. kao da mi čupa neke žice od kojih mi se suze stvaraju u očima.
jezivo.

ljudi oko mene kao da se smješe, a kad dignem glavu- grimase. suzama prekrivena lica, svezane kose kao da ih nije briga, razmazana prokleta šminka, razlivena prokleta šminka, odjeća pažljivo birana za tu prigodu, za smrt. za odlazak. za još jedan ispraćaj u nizu.
ironično.

gazim puteve i kao da se vrtim u krug a znam da nisam, Bože, pa znam odakle sam krenula. stanem da pogledam gdje su mi prijatelji, a tamo truba. čovjek sa trubom i dalje svira. kome je uopće palo na pamet da svira na sprovodima? kako može?

sunce mi probija oči i ne mogu ga se otarasiti. kao da je ljeto a zima je sve bliže. suše mi se usta, oko mene paranoja i patetika. i tuga. jeziva tuga. suše mi se usta, trebam vode, na prvu kap skuplja se jato. je li to tuzno? je li to jezivo? okrenem se da pitam nekoga, dočeka me truba.

stojim na mjestu misleći kako sam stigla. pokušavam se usredotočiti. čujem patetiku, čujem glumatanje, čujem dramatiku, čujem gluposti. sve same- g l u p o s t i. a voda i dalje kaplje. čovjek s trubom i dalje stoji. vijenci poredani ispred mene. milujem cvijeće. milujem lišće. milujem grančice. cvijeće ne zna da se stidi. patetike. ironije. jeze. predrasuda, prokletih predrasuda.

kad krenem nazad shvatim. da. to bio je krug. jedan obični krug, a ruku bih u vatru stavila da NISAM kružila, jer sam imala osjećaj da to umišljam. a pobogu, zašto sebe u pogrešno uvjeravam? silazim da ispratim čovjeka kojeg ne poznajem. truba jezivo zvuči. sjedam jer ne mogu stajati više na nogama. sunce mi probija pogled i ne vidim više nikoga oko sebe. čujem samo nešto iz daljine.
"trenutak je. svi ćemo se sresti s njim"
pobija sve. ubija sve. krug postaje smislen. noge postaju lakše. ali opet se oči pune suzama. otkad to ja plačem za nepoznatim ljudima? što mi se, pobogu, događa?
truba svira.


nestajem. na putu se zamislim kako sam za nekoliko godina arogantna, nedokučiva, lijepa i pametna.
k vragu i to.
nestajem. na putu se zamislim kako sam za nekoliko godina jaka.

dolazim gdje dolazim zadnjih 16 godina. jedan beep mi javlja da je osoba sretno stigla. pogled na kovertu mi javlja da se osoba javila. oblačim svoju dosadnu odjeću slabosti i ne vežem kosu ponovo. postajem li to i ja patetična?
ma ne. ne postajem. to je samo onaj zvuk u glavi.

sad je dobro. mala truba svira dalje.


20:07 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se