četvrtak, 14.02.2008.

*Sunce?*

Azro kaže da je to jedna velika crvena zvijezda
ali da ima većih od nje. puno puno.
odavde se, brate, čini žuto.
al ako on kaže da je crvena
crvena je.
Rekoh sebi neki dan da je super to što imam inspiraciju na satu, jer u prošlom polugodištu nije baš cvala. možda je i do fizike, šta ja znam, možda i nije, ma ne zanima me. napisala sam tu pjesmu o letećim kesama, i o suncu na hrvatskom. jesam, jesam. nije da su loše, naprotiv.. =P

Iva i ja smo ostavile za mačkare kišobrane u školi u ormariću. nismo ih uzele još uvijek. ne znam je li to lijenost, ili je zaboravnost, ili jednostavno neka očaranost suncem u ovo hladno doba drugog mjeseca. ne znam. dovoljno je to što mi kišobran ne treba. i dokle god je tako, neka stoji zaključan. što se mene tiče, neka ga.


dosta sam razmišljala o tom kavezu. u stvari, uhvatila sam sebe u razmišljanju o tome, i neka sam, nisam se prekinula, bilo mi je zanimljivo voditi razgovor sa svojojm glavom. bio je četvrtak vraćala sam se sama kući. možda čak i prošli tjedan, da prošli tjedan.
i bilo je zanimljivo razmišljati o kavezu. smijala sam se sama sebi. al neka sam. možda je vrijeme da malo živnem, malo da skočim. neka je sad malo pod rešetkama. bit će da će joj dosadit, al zabava je zabava zar ne?

zaintrigiralo me neki dan koliko je viši od mene.
a sjećam se kad smo bili okoprilike iste visine tamo u naselju i kad smo se rukovali ko djeca i kad smo jeli šok žvake kod lele. rekla bih prije, dobra vremena. ma ne, stara vremena, uspomene, bili smo samo djeca.
ali to što je viši od mene znam da je imalo posebno neko značenje.
propustila sam taj rast. jest da je razlika neke dvije godine, ali nebitno. možda i nije suđeno da budemo neki predobri prijatelji. al uvijek mi je ostalo u sjećanju iskon, stepenice, jarebica i slične stvari. naravno, kao prijateljici. i sve više mislim da je prijateljstvo čudna stvar. jaka, nježna, ubitačna i vječna. vječna?

smijala sam se sama sebi ali onda je ispred mene šušnulo nešto. trgunla sam se, rekoh, štakor. baš sam se jako prepala. al sam vidjela da je to bio samo list. uveli šuškavi list ispred moje noge. tada sam ga šutnula i ponovno se prepala. čuakinja.
i opet sam se smijala sama sebi.

bila sam i zaboravila taj okus. večeras sam se podsjetila i znala sam da je nekako uvijek to mjesto ostalo posebno. imala ja jednu, deset ili šesnaest godina. onaj kauč je onaj kauč, a ove suze su ove suze. i on je nekada na njemu ležao. sad ga više nema, a Bože moj, sigurno je u raju. sad kad vidim ono malo tvrdoglavo žgepče imam osjećaj ko da je Bog njegovu dušu u njega udisao, ne znam.

i tako mostar sjaji punim sjajem.
jest hladno, vatra gori u kući.
Azro kaže da mogu više-
mogu li?

uostalom, koga briga šta Azro kaže
uvijek sam voljela Gwen Stefani.




23:16 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 09.02.2008.

*Gwen Stefani- Early Winter*

You, you know how to get me so low
My heart had a crash when we spoke
I can’t fix what you broke

And I always was, always was one for crying
I always was one for tears
The suns getting cold, it’s snowing
Looks like an early winter for us
Looks like an early winter for us
An early winter
Oh I need you to turn me over

It’s sad the map of the world is on you
The moon gravitates around you
The seasons escape you

And, I never was, never was one for lying
You lied to me all of these years
The sun’s gettin’ cold, it’s snowing
Looks like an early winter for us
Looks like an early winter for us
An early winter
Oh I need you to turn me over

Why?
Why do you act so stupid?
Why?
You know that I’m always right

It looks like an early winter for us
It hurts and I can’t remember sunlight
An early winter for us
The leaves are changing color for us

And it gets too much, yeah it gets so much
Starting over and over and over again
It looks like an early winter for us ...



*early early winter...*

Guge nema.. misuzu je otisla.. vipera vec odavno nema..
šutnja nije zlato.
i neka se troše. riječi su riječi.
SVE.

People always leave.
Image Hosted by ImageShack.us


*zanemarite ako želite. morala sam nesto napisat.*




22:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 02.02.2008.

*time...*

*Time keeps running away,
no matter what's left behind
it keeps on moving...*

Rekoše mi da sam mlada, da imam vremena
da je ovo naljepše doba, da mu budem predana
da ostavim brige iza leđa
sve ono što me muči, vrijeđa
Bože, kako lako ljudi pričaju, ne razmišljaju...

Rekoše mi da uživam, iskoristim mogućnosti
da sam sada djevojče u cvijetu mladosti
da ne brinem što će sutra biti
da se trudim što prije zaljubiti
pričaju, govore, nije bitno što ja mislim

O da mi je.. da samo ponekad odlutam
da se ne pravdam što letim il' šetam
i da mi je da samo jedan jedini dan
na svijetu bloga bezbrižno odsanjam san..

Nisam znala da ću ovako brzo živjeti
da će od 7 do 12 tako brzo letjeti
tužno je misliti o tom
kako sam zbijena u svijetu svom
i kako važno prisiljeno bude nevažno..

O da mi je.. da samo na kratko odlutam
da se izgubim negdje sasvim sama
i da mi je da samo jedan, kratki dan
na svijetu bloga bezbrižno odsanjam san...



*žao mi je ljudi.. nedostatak vremena..*


18:38 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se