petak, 11.01.2008.

*ali rekli smo...*

*hajdemo se igrati dvorca. ti budi unutra, ja ću biti vani. ti meni ne daj unutra, ja tebi neću dati vani. a onda kad svane jedan dan kad će se obećanja ispunjavati i kad sve bude prokleto lijepo, onda ćemo jedno drugome ispričati kako je bilo, pa ćemo se zamijeniti.

**dobro. ja odoh unutra, ti idi vani. pa kad svane dan kad sve bude prokleto lijepo, mijenjamo se. zbogom onda.

~i odoše. jedna unutra, a jedna vani. ona što je bila unutra znala je da će joj biti lakše unutra, pa je zato to i predložila.

u dvorcu je bilo tijesno, puno zidova, toliko da je ponekad imala osjećaj kao da je guše i da se stiskaju prema njoj.
bilo je dana kada nije znala što će sa sobom, bilo je dana kada je htjela iskočiti, ali nije mogla.
u dvorcu su zidovi bili stakleni kao u labirintu i nije mogla nikako vidjeti gdje je, nije imala osjećaj.
na jedan tren se činilo kao da je sve čisto, ali kad bi krenula nekoliko koraka dalje i potrčala prema onome što je htjela, udarila bi u zid i srušila se na pod.
svaki bi put ponovno rekla da će sljedeći put paziti, ali se uvijek zaleti i padne.
dođe joj da izađe, ali joj se uvijek u glavi javi glas..
*rekli smo, kad sve bude prokleto lijepo...*

vani je, za razliku od dvorca, bilo preširoko. ona što je bila vani znala je da će se tu bolje snaći pa nije htjela mijenjati dogovor ili što je to već bilo.
ona je osjećala previše slobode pa nije htjela trčati jer se bojala da će pasti u provaliju koja će se djednom otvoriti i progutati je.
jednom je tako hodala i shvatila je da je na jednom ograničenom prostoru i da iznad nje neko nebo kroz koje stalno proviruju lica da vide gdje je i što radi.
u stvari, osjetila se kao riba u akvariju.
htjela je pobjeći od svega ali kad bi trčala, vrtila bi se u krug i uvijek bi došla na isto mjesto.
i svaki put si kaže da će pronaći put, ali uvijek dođe na mjesto odakle je i krenula.
dolazilo joj je da krene po nju u dvorac ali joj se u glavi javi glas
*rekli smo, kad sve bude prokleto lijepo...*

međutim, nijedna od njih nije bila jaka kao što su mislile.
ona nije mogla izdržati među zidovima jer joj je bilo pretijesno, a mislila je da će se tu bolje snaći.
ona nije mogla izdržati vani jer je bilo pre prostrano, a mislila je da joj to odgovara.
i svaki put kad bi ona udarila u zid
ona bi se vratila na mjesto odakle je krenula.

dan koji su čekale, dan kada sve bude prokleto lijepo, nikada nije svanuo.
još uvijek se bore sa zidovima i krugovima.
samo, već su zaboravile kako izgledaju.
prošlo je puno godina.
ali iako su rekle, nisu mogle izdržati...~

*danas sam opet došla na ono prokleto mjesto.
**znam, danas sam opet udarila u zid.
*ova lica me izluđuje, zašto toliko bulje u mene, kao d anikad nisu vidjeli osobu kako pokušava pobjeći odnekle.
*čini se da si ipak zarobljena u sebi.
**ne, ti si zarobljena u njoj.
*njoj? pa to si ti.
**dobro, obe smo zarobljene u njoj. meni. tebi. nama. aaaa u nekoj zamjenici, nebitnoo
*vjerovatno bi umrla da ne mogu s vremena na vrijeme popričat s tobom, pa makar i preko ovih vanjskih zidova. da su bar i oni stakleni kao i ti unutra.
**kako znaš da su ovi stakleni?
*pa rekla si mi
**ali rekli smo...
** * kada sve bude prokleto lijepo... znam da smo rekli, ali dušo moja, to ti nikad neće svanuti.

~i tako, ostadoše zajedno, iako se ponekad ne poznaju.
ona i njena duša.
ja i moja duša.
svejedno.
ja sam ta koja je vani, i koja ima privilegije.
da mi nije nje, ne bih mogla zauvijek.
iako me ponekad još pomuči rečenica, smatram da je bolje ovako.
sve manje dam da me ***ali rekli smo...*** poljulja.
rekla- kazala. ~





LY


15:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 04.01.2008.

*Obećajem da neće boljeti.*

-- Pa probaj. nećeš ništa izgubiti.
-Nisam baš sigurna. Visoko je. Nisam nikad skakala sa ovolike visine. Smijem li?
--Hajde, obećajem da neće boljeti.


*Skočim. ali je boljelo. boljelo je čak i u padu. ali nisam bila sposobna stati i zaustaviti se. dok sam padala, dok sam se približavala znala sam da nije dobro i da će boljeti. a kad sam pala tad sam osjetila. bol.*

--Ono je bila samo igra slučaja. nije bilo namjerno. hajde sada probaj. pa to je samo zabava, hajde.
-Nisam baš sigurna, preduboko je. hoću li se moći vratiti? sigurno ću imati zraka? nisam nikad ronila na tako velike dubine.. smijem li?
--Hajde, obećajem da neće boljeti.


*Zaronim. povjerujem. i boljelo je. jedva sam se izvukla. dok sam ronila prema dolje, mogla sam se vratiti, ovaj put mogla sam se izvući. ali nije bilo dovoljno. previše sam vjerovala. ronila sam do dna i mislila sam da neću izdržati. ali kad sam izašla osjetila sam. bol.*

--Želiš li da pričamo? želiš li mi se povjeriti?
-ne znam više mogu li ti vjerovati. rekao si da neće boljeti, rekao si mi da će biti u redu. zašto si lagao?
--Nisam lagao, meni se to jednostavno NIJE ČINILO TAKO. nisam znao da ti to TOLIKO znači.
-Kako mi neće značiti? nešto dragocijeno je bilo u pitanju. na neki način doveo si moj život u opasnost.
--Sitnice ti previše smetaju, ja nisam takav. kad sam ti rekao da neće boljeti, to sam i mislio.
-Da, tebe nije boljelo. ali meni sitnice smetaju. takva sam, i šta ću ja sad. tvoje je da me prihvatiš.
--Ti sve preuveličavaš.
-Ja sam mislila da smo najbolji prijatelji, a ti imaš puno važnijih stvari od mene. ljudi.
--Ko je važniji.
- *, *, *,
--I *
-eto vidiš. priznaješ.
(šutnja)
-Nisam dobila priliku.
--Ali više me ne razumiješ.
-Pa daj mi priliku.
--Ne znam mogu li.
-Hajde. obećajem da neće boljeti.


*i nije važno jeli bol mužog ili ženskog roda. (paintbox, nije važno). važno je tko nam zadaje bol. a to je ponekad teže priznati nego vidjeti.*

priznaj, obećajem da neće boljeti..


16:33 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se