petak, 28.09.2007.

*Samo idi. bit će ok.*

18:30

*Hej! hajdemo na kavu, baš sam te se poželila... imam ti toliko toga za ispričati, samo da znaš šta mi se sve događa!!
**Ne mogu sada, stvarno mi je žao, ali imam toliko stvari spremiti i ne znam kako ću uopće sve to stići do sutra. obećavam ti eto, večeras, čekaj me u Konceptu doći ću.


#Mislila sam da nije bilo TAKO ozbiljno. mislila sam eto, vidjet ćemo se navečer. a da znaš da mi je trebao prijatelj. taj prijatelj koji nije imao na računu da mi javi da ne može doć, ili da je zaboravio.
Mislila sam, pa naravno, ipak i ja nešto značim u toj gužvi, doći će bar na stisak ruke. a da znaš da mi je trebala prijateljica. ta prijateljica koja nije stigla izdvojit vrijeme za mene. ili koja je zaboravila.#

22:00
*Hej! opet telefonska govornica. htjela sam ti samo reći da se ne ljutim što te nema, ali eto, čekala sam do sad, sad je vec kasno, vjerovatno nećeš doći. nema veze. vidimo se ujutro na autobuskoj.

#Išla sam kući a nisam bila baš za kuće. nije mi se dalo ni na msn, ni gledat tv. ni pisati, ni slušati muziku, ni spavati. ništa mi se nije dalo. još je kiša padala.
Išla sam kući al eto znala sam da se puno toga mijenja. mislim, dvije godine nije puno prijateljstva, al taman toliko se poznajemo. i sad eto ode.#

00:55
SMS: Oprosti, nije me bilo, ali bilo je toliko posla i stvarno mi je žao. znaš, oni iz škole su mi priredili mali oproštaj. eto vidimo se ujutro na autobuskoj.


#Nisam spavala. nije to prekosvijeta. koliko, nekih 7 sati? ipak jeste prekosvijeta. nedostajat će mi kave, nedostajat će mi silne šale, tuga. falit će mi to čičkavo čudo. nije da razmišljam unaprijed, nije da sad nešto dramatiziram. al znam da jedva čeka da ode. a tek smo postali ono da valja. i kad to čičkavo čudo ode, otići će i ono čičkavo od 8 godina poznavanja. tek onda bit će post. ako blog zaživi. i nekako poistovjećujući se sa njom koja će jednom biti u njegovoj koži znam da neće biti lako. ali tko će to promijenit? nitko. ne može, ne mora i ne smije. snovi su snovi. tu su da se ispunjavaju. neki sutra odlaze. neki odlaze za dvije godine. neki neće imati vremena za kavu u zadnji tren. neki će se posvetiti cijeli dan prije odlaska. ali eto. ključevi su uzeti. srećom imamo sada sva sredstva i nije daleko. 2 ili 7 sati. sve će jednom biti pre lako. do tad, moramo se strpiti.#

01:15
SMS: Nema veze. vidimo se ujutro. btw. kupila sam ti anđela da te čuva.


****Sretno M.

a za dvije godine, pa opet za četri bit će *sličan naslov posta*


LY


10:37 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 23.09.2007.

*pedeset*

Malo desno. još malo. taako. nasmiješi se!
eto ga. gotovo. sad možeš ići kući.
sad možeš ići spavat.
pa već je 12 sati.
vrijeme je da ides spavat.

joj ne. samo to ne. znaš li ti koliko sam ja puta u zadnjih mjesec dana legla tresuć se od straha? znaš li ti kako se ja bojim? mene noć prestravljuje, ja imam traume! ne mogu ići spavat, ne nemoj. ne tjeraj me!! nemoj!!!

budim se. na gornjem sam krevetu? ja? na katu? MOLIM?! odakle ja na katu..
a da, spavale su one dolje. slatke su. i malene, tako male. četvrti razred i šesti. mali anđeli.
ali čekaj. zašto sam vezana? i zašto ne mogu ustat? i kosa mi je rasčupana!?

koji se ovdje vrag događa!?!!?

daj odveži me! za kog se predstavljas? pa tko si ti uopće, postojiš li? nije normalno da već pedesetu noć za redom se budim u suzama sjećajući se snova o smrti?! tko mi to postavlja u glavu? zašto me muči??? zašto mi svaku noć netko umire? produžavam nekome život? daj Bože.

Bože? bar sam u tebe sigurna.

vrti mi se u glavi. opet san?
ne samo ne san......
čekaj. nije san. nije san.
pa da, bilo bi prelako zaspati.
guši me.

odakle me sad pobogu u skoli?
i zašto sam sama?
što mi to pada pred noge?
papiri.
odbijeno.
jer je djetinjasto?
pa u čemu je problem????????
i gdje su svi.
sto posto kasnim.
trebam u razred.
prašina, paučina. šta sam ja spavala 100 godina?
nigdje nikog.
ali čujem ih. pa čujem ih kako pričaju i kako se smiju.
čujem i njih dvije kako se cirlikaju i ljube.
i čujem nju gdje nekoga tješi.
a eno i nje. svađa se s profesoricom.......marinom ako se ne varam. ne da joj se pisati. ne bi se ni meni dalo u trećem razredu.
ali zašto ih ne vidim?

koji vr.......

opet sam kući?
mama, tata? zašto šutite?
što?
žao mi je...
želim i ja više vremena provoditi s vama.
žao mi je..

okrećem se.
zemljopis. latinski. engleski. povijest.
što?
ne, ne opet noć molim te samo ne noć.

budim se.
seka leži pored mene.
spava.
ja ustajem, zovem mamu. dobro je.
kaže "bio je to samo san"
već pedeseti put.
uzimam zemljopis.
učim.

sretna sam.
bio je to samo pedeseti san.
smijem se.
ima još dovoljno sati do sljedećeg.
pedeset i prvog.
prokletog
sna.


10:58 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 15.09.2007.

*my room, my freedom*

Ništa, to je bio samo običan dan. Bila sam žuta. Mislim pola žuta pola zelena. Jer je eto Ona odlučila da tako napravi. Pobrisala je s mene sve ono što je ostavljala prošlu godinu…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i eto kao sad je odlučila sve uraditi na novo. Sa svojim prijateljima. nekima od njih.

Prvo je izmakla krevet koji je bio naslonjen na moju žutu (novu) polovicu. Zatim je došlo još troje nekih ljudi. Neki dečko je počeo olovkom po meni raditi neke crte. Nije mi bilo jasno zato me tako ocrtava, ali nadala sam se da će ispasti dobro. Onih troje su počeli bojama šminkati moje lice. To što su radili nimalo mi se nije sviđalo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nakon što je dečko nacrtao nekih 10-ak crta već sam se bila zabrinula da ću takva ostati. Užasno sam se bojala i stalno sam se izmicala tako da pogriješe. Ali to ih nije zaustavljalo. Imali su neku gumicu kojom su popravljali sve što bi pogriješili.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tad je došla još jedna djevojka, i još jedno dijete. Ova prva se prihvatila boje i počela podebljavati crte koje je dečko naškrabao. A ona mala je čistila kistove i pomagala, donosila sokove i slično. Ubrzo, kad je šminka nekako stala na svoje mjesto, poklopile su se stvari. Nekako je ispalo dobro. Sve je šareno i veselo, ali na sredini postoji crni kutak. Ona kaže, za Njene crne misli. Kako god hoće.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Još je rekla da će Ona to još dorađivati. Na što joj je jedna od njih predložila da mi šminku popravlja crnim flomasterom. Ne znam što misli još od mene uraditi, ali ovo što je do sad napravila je ok. Sad se nadam da će tako i ostati i da me neće potpuno uništiti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ah, da.. dodale su i neke svoje dijelove..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ipak, bio je ovo nezaboravan dan. Prošlogodišnja šminka je bila potpuni promašaj. A ove godine sam već puno zadovoljnija. Nisam bezveze zapala u Njene ruke. A uz to.. ja Je najbolje poznajem, tako da sam i na neki način Njezin odraz. I lijepo mi je kad je uz mene. Pa čak i kad sam šarena, nije važno, žuta il zelena. Ja sam ipak samo Njena soba. Mala, topla, šarena.. soba…


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



*ispričavam se ako je bilo poteškoća pri otvaranju zbog previše slika...*

LY & friends


23:00 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 11.09.2007.

*moja kiša. tvoja kiša. kiša.*

hejj, gle kiša je..
daj se nasmiješi.. jesen je..
kako ti se čini ovaj grad danas?
nije li ovo pravo vrijeme za nas...?

hejj.. moj umjetniče
prijatelju dragi, moj savezniče
nije li kiša tako vesela stvar
ne misliš li da je kao najljepši dar...?

Hej.. prijateljice. kiša je
nemoj me danas zvati. loše je.
ne čini mi se vedar ovaj danas dan
ne čini mi se vrijeme kao neki san..

Hej.. nisam baš ok ovih dana
samo me ne traži, da se ne otvara rana
kiša je tako depresivna meni
ne prilazi mi ako me vidiš, samo se okreni...


neka pada koliko hoće, divna je
neka prestane... loše mi je..
ne gledaš na ovo kao na onaj let

gle te kapljice, čarobne su
suze mi na očima, navuci zavjesu
hej.. nije kiša taj moj svijet....


21:56 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 07.09.2007.

*inspiration- none*

i evo zahladilo je.
još jedna zima
a ja nemam inspiracije
ne znam ni tko je u ovo vrijeme ima..

i evo kiša svako drugi dan
dug je put do grada
i eto prekosutra mi je rođendan
a tuga samo što me ne svlada.

i kako da se vadim
što sad da radim
loše su vibracije

i kako da izbjegnem
kamo da pobjegnem
nemam inspiracije.


20:41 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 02.09.2007.

*Slična tema posta, so what???*

hm....
ne, nije me strah!!
(*ali draga, ovo je vec drugi post o tome. ili treci?*)
dobro, mozda malo.

kako zašto?
pa.. pa... pa... pa zato.
znaš što?
to je i normalno.
svi su mi to rekli.
i nemoj me ti morit.
(*ali ti pričaš sama sa sobom, nema te tko moriti*)
fak.

ma nje nego...
ne znam, nisu to moje čistačice.
(*wtf???*)

iako stvarno jedva čekam.
ono, nova škoola...
nova ekiiiiipaaa...
i memoariiii...
i nada u pekariiii....
i smijeha malooo...
pa bit će zabavno! fino
(*theere you goo! điiz kako si zbrkana!*)

neće mi se baš dat učit al će mi bit zanimljivo.
prvih nekoliko dana.
bit će ok...
i imam njih dviiije..
i njih dvije u višim razredimaa...
nema potrebe za ovakvim postovima..
jel da?
(*pa viidiš. sve će bit okej, ruže cvatu, kiša ne pada.. votevr*)



ali automatsko je zvono................ eek
(*here we go again...*)


20:44 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se