ogledalo duše

-Nemoj mi prići. Ionako ću te ostaviti za koji dan.
-Molim?
-Da. odlazim.
-Čekaj, najavljuješ mi prekid? zbunjen sam.
-Ma ne budalo, odlazim na more, da se malo oslobodim.
-Bezobraznice.

Sjedim u sobi i pričam na telefon a vani vrućina isparava dok polijevaju ulice vodom.

-I kad se vracas?
-Ne znam. mozda sljedeci tjedan, mozda za mjesec dana.
-A upis?
-Da, i na upis.
-Uf ko će..
-Što, upisati se?
-Izdržati..

Smješim se.

-Ma daj nisam nezamijenjiva.
-Says who?
-Shut up.
-Ok.

Spava mi se.

-Da ponesem bijelu ili crvenu majicu?
-Zasto pitas kad ces na kraju opet ponijeti obje?
-Bezveze. da ne sutim.

Smije se.

-kako je vruće.
-Nisam ni jednu pjesmu napisala danas.
-Kako misliš?
-Nemam song to say goodbye.
-Ah, to.

Spava mu se.

-Nema veze, umjesto pjesme napisat ćeš nešto slično, zar ne?
-Da, ali ti to nećeš vidjeti bleee
-Kakve veze kad ćes samo ovo prepričati.
-Ali ovo se nije dogodilo.
-Ah, da, zaboravio sam da sanjaš.

Sat zvoni. Spremam se. Odlazim. I on je tamo.
No song to say goodbye.

just to you..
so, goodbye my dears..!
I'll be baaaacccckkk! hehehe

:*