četvrtak, 31.05.2007.

*People always leave*

-Ne kvaris mi pogled. nema veze ako si malko samo ispred ovih zvijezda...

Noć je prekrasna.. na nebu zvijezde sijaju.. osmijesi tvoji prijaju svakom od nas..

-Znaš li ti da je meni onako baš stalo da ti vidiš zvijezde?
-Heh.. a to bi bilo na zemaljskom jeziku da..
-Ma volim te budalo mala, i hocu da si sretna pa tako i da vidis zvijezde kad hoces...

Jednom kad noć ukrade nebu sve što si voljela na njemu bit će ti žao što nisam tu..

***A ona se trudi i ona se ne da
njoj su pokusaji dalji od zvjezdanog neba
nedostizna sreća, udaljeni osmijeh lica
krade malo glume, malo praha s ulica..***

-Ne kvariš mi pogled, stvarno nisi. stani, ne smetas mi.
-Neću. lijepo mi je ovako sjediti do tebe i smišljati načine da te natjeram da mi daš ruku.

And if you go, I wanna go with you, and if you die, I wanna die with you.. take your hand and walk away..

-Hehe.. pa ne moraš smišljati..

***A ona stavlja ruku i ona skriva strah
ponestaje joj glume, iz ruku curi prah
ostavljeni snovi, nedovoljno truda
sakriva si misli, zeli da je luda..***

-Ja znam da tebi nije stalo kao meni.. al nema veze..
-Ne razumijem o čemu govoriš..
-Znam da sad u glavi smišljaš poeziju kojom ces opisati ovo kad dođeš kući.
-Nije istina..
-Jeste.. ali u mom srcu ima ljubavi za oboje.. i mogu izdrzati.. zavoljet ces me valjda s vremenom...

***I on je ljubi a ona stišće oči
on je hrabar, a ona traži spas u noći
zapetljane laži, nema više natrag
skoro da je uspjela, al pronađe joj trag..
I on je ljubi a ona skoro plače
onda se približi i grli ga jače
"ako ne mogu sama, pokušat ću ljubav izmisliti
ostat ce mi mozda uspomena, mozda cu se usrećiti.."
Smišljala je poeziju, krila se u stihovima
nalazila rime, riječi u tajnim odajama
ljubila je i ona njega nije rekla ništa
kao da ništa nije bilo, noć ostade ista..***


LY


20:44 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>