ogledalo duše

daleko.. negdje stvarno daleko..
kad bi barem mogla to..
kao i ti.... otići...


Kažeš kako to da nemam inspiracije?
Ha.. pa lako je tebi, ti nisi kao ja. ti ne primjećuješ sitnice.... i ne smetaju ti sitnice..
Al kad bi se bar jednom upitala kako je meni. bilo bi super. stvarno..
Baš tužno. uvijek krivim tebe.
i za svoju neinspiraciju sam počela.
daj zašuti više..
lako je tebi, ti nisi kao ja.
fak, pa ti si ja. samo skrivena malo dublje.
uostalom nije ni bitno. još uvijek nemam inspiracije.

*ja ne znam šta se dešava
zemlja je tako daleka
al nemam strah od letenja
jer nisam sama..*

kako nisam sama? lijepo. imam tebe da me mučiš s tim ogavnim pesimizmom.
fuj.
al dobro, ti si ja, prihvaćam te iako si totalno nedefinirana i zbunjena. kako si smiješna hahaha...
al u meni se, grebi ga, ne mogu si pomoći.
sjetiš ti mene nekad i na ljepše dane.
kako sam samo glupa bila.
ili ti?
ja? ti? isto je, ne zbunjuj me!


*such a lonely day, and it's mine.. the most loneliest day of my life..*

al bar imam krov nad glavom. i kruh. i roditelje. i prijatelje. i obitelj
dobro eto imam i tebe.
a bas to, sto mi je rekao moj anđelak.
nekad razumijem osobu u 5 minuta a tebe, tj. sebe ne skontam nikad.
uglavnom nikad.
zar smo stvarno toliko različite?
nije ni bitno.
ti si ja, i ja sam ti.
prihvacamo se.
koliko-toliko.