ogledalo duše

Povjerenje je čudna stvar. Kad netko kaže IZGUBIO SAM POVJERENJE U TEBE... boli.. što je to tako snažno.. nisam znala dok nisam ni ja izgubila..
Danas sam vidjela prijateljicu, ne baš sad prijateljicu, al blizu toga. I vidjela sam je ondje gdje sam ja bila donedavno. Puna povjerenja, sva sjaji od zaljubljenosti.. a..

Ma neznam.. Možda ja i nisam u poziciji da tako govorim.. Al ja mislim da se neki ljudi ne mijenjaju.. da ima klase ljudi koji svoje greške prikrivaju tako da misle da su oni uvijek prošli kao žrtve, da su oni jadni uvijek u pravu i da nikada ne griješe.. oni su sami sebi dovoljni.. i uvijek će biti.. pa za čime da žalim?? za tobom neću...

I ako ikad zbog mene zašuti, ako se sjeti..vjerujte mi.. briga me za to.. jer imali smo kad govoriti.. i isplakat se i oprostiti, al on je bio sam sebi dovoljan.. pa za čime da žalim?
neće svi imati volje sve razumijeti, stalno boriti se a ne uspjeti, jer on će uvijek biti sebi dovoljan..
za čim ću žaliti? za tobom neću...

žao bi mi bilo da se razočara.. ona.. jer, ja sam prešla preko tih stvari, i sad sam shvatila da su moje greške davno učinjene i da se neće ponavljati..
jer bojim se da će se naći u mojoj koži.. iako to možda neće biti isto.. ako zbog njega šuti, i sve što priča samo govori u zid.. jer sa njom neće.. bit će grozno..

jer ja sam sada shvatila da sam bila u krivu.. i sad ja njoj to ne mogu reć, jer se mi više ne poznajemo, mi smo stranci sada.. ne znam kako on sada osjeća.. on može reći bilo šta.. al ja ga više ne razumijem.. i za čim da žalim? ne, za tobom neću..

bojim se da joj ne bude kao meni.. da onda kad ona iznese ono što misli i osjeća on ne shvati to kao grešku.. jer njemu su greške smrtne.. a ja joj takvu sudbinu zaista ne želim...