subota, 23.12.2006.

this is just something little from me..for you..! =)

-Pomalo mi tužno izgledaš..- govorio sam joj gledajući joj u daljinu u očima.
-Tko? Ja? He..- rekla je i nasmijala se potpuno neuvjerljivo..
-Da, ti, he..-
-Ma daj, pa Božić je...- govorila je u gledala kroz mene..
-Ah, da, Božić...
Sjedio sam pokraj nje i nisam uspjevao dokučiti tajnu njezinih očiju. Sjetio sam se prošlog Božića...

***
-Da, dolaze nam oni sa tom curom. Bio bi red da budeš ljubazan.
-Hoću, hoću.
Tada sam mislio da će mi biti muka kad se budem morao smješkati na neslane šale, i što već ide u paketu s tim. Al dogodilo se upravo suprotno.
-Bok, ja sam Mirta.- izgovorila je sa smješkom
-Ja sam Darko.- Bio sam i više nego iznenađen. Što njezinim izgledom, što načinom na koji je izgovarala moje ime.
-Darko? Lijepo ime..


A ovoga Božića sam bio iznenađen, ali na malo drugačiji način. Nisam znao da još postoji nešto što sam mogao naslutiti a ne čuti od Nje. Zar tuga?
-Nisam znala da me smatraš osobom koja potiskuje tugu.- prekinula je šutnju i istodobno moje razmišljanje. Ako se to može tako nazvati.
-Pa i ne smatram. Samo sam rekao da ti je u očima takav sjaj.
-Gdje je razlika..?
-Znaš, Mirta, danas sam išao ulicom, i zajedno sa još dvoje starijih ljudi čekao da pređem ulicu.
-Ne razumijem..
-Pusti da završim.. Gospođa je rekla..
''Moraš biti izuzetno inteligentan da Krležu..'' tada ju je gospodin nadopunio.. ''skužiš..''
Ona ga je pogledala i nasmijala mu se, i nastavila.. ''...užasno je težak..'' i nastala je šutnja.
-Sve je to lijepo, al ipak ne razumijem kakve to ima veze sa nama..?
-Mi to nemamo, Mirta.. nemamo..
Opet smo šutjeli. Sjedeći na klupi pokraj Alekse Šantića koji nas je gledao pomalo nesigurno u nas, ispod neba koji je napokon, nakon dugog niza godina na zemlju pustio par pahuljica. Na Badnju večer. Badnja večer moga prvog razočarenja. I prvog snijega s Njom.
Hodali smo Starim Gradom gdje smo i inače provodili dragocjeno nam vrijeme (bar sam tako ja mislio) i trebali stici do Katedrale za polnoćku. Kad smo šuteći došli na korak dva ispred crkve, primjetio sam neki zvuk u daljini. Pjesmu, bolje rečeno.
'Last christmas I gave you my hart, but the very next day you gave it away.. This year, to save me from tears, I'll give it to someone special.''
Grizla je usne nekih 2 minute, zatim se okrenula, zastala, vratila se, poljubila me, rekla mi;
-Oprosti..Sretan ti Božić..



Evo ja sam vam ovo napisala da vam malo dočaram nekako ove blagdane na moj način, da vidite da za Božić mogu doći i poneka razočarenja. Hvala Bogu, u mom slučaju nije tako, ali ako neki od vas ipak žive tu sudbinu, evo ja sam vas se sjetila i napisala vam ovo malo nešto, za vašu dušu.

Od sveg srca, želim vam sve najljepše za Božić, puno sjaja u očima, puno sreće u životu, dara za smijeh, hrabrost za ljubav i neke okice da vam uljepšaju dan..

compli, hippy, broken, , gugo, pro..^^, makedo i svi ostali koje sam nenamjerno zaboravila, OD SRCA VAM SRETAN BOŽIĆ..!


20:21 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>