utorak, 02.08.2011.

Danas smo trebali ici na Hike. to je vrsta planinarenja. ipak, iy nekih rayloga ja neidem pa imam visak vremena koje cu posvetiti pisanju posta. kao sto sma rekla napisati cu post o ceremnonji zastava, oli vam otvaranju jamboree-a. zasto? jer mi se cini zanimljivo a i sama sam sudjelovala u tome pa vam mogu prenjet izvjesce iz prve ruke.

28.7.
otvaranje jamboree-a. no zza bolji dozivljaj vratiti cu se jos malo dalje u proslost.

dan prije, 27.7.
tisuce iyvidaca iz cijelog svijeta dosli su na jedno posebno dogadanje. 22nd World Scout Jamboree. neki su dosli tokom jutra, neki u popodnevnim satima, a vecina predvecer. stotine autobusa zakrcilo je cestu. dobro, ne bas zakrcilo, jer je organizacija bila dobra pa nije dolazailo do prevelikih zastoja. dozivljaj doalska je bio nevjerojatan.
sjedili smo u autobusu zeezajuci se akd je netko viknu:"Jamboree tabla!". svi smo u stopu pohitali prema prozorima. vekika zuta tabla postala je meta amaterskih iyvidackih fotoaparata. veliki natpisi:" 22nd World Scout Jamboree" su usljedili. izvidaci su se uzvrpoljili polako priblizavajuci se mjestu dogadaja.svi smo nestrpljivo sjedili na svojim sjedalima iscekujuci prve satore. zbijali smo sale i zabavljali se. jos nekoliko stotina metara i naziru se sareni autobusi parkirani na check in-u i veliki bijeli satori. atmosfera se zahuhtavala. pocinje salavlje. ipak, morali smo se smiriti. check in.
prosli smo provjeru i dobili svoje ID-kartice, dokaz da smo sudionici Jamboree-a. dosli smo u blizinu svog terena, koji je za cistu obavijest, prilicno mali. iskrcali smo se i smjestili se. podigli smo satore u rekordnom vremenu jer su se teski, crni oblaci vec navlacili nebom. legli smo u satore i umorni od puta vrlo brzo zaspali.

28.7. oko 9 sati
"Budenjeeeeee!" poziv na pokret odjekuje logorskim krugom. netko pobjedonosno lupka na vrata satora. "ustajanje", govori dodo zamotan u zutu kabanicu. otvaramo oci. trljamo ih da prasko pospanko ispadne iz njih. "pranje zubi. dorucak. pozurite!" govori lada. "iva, dora, na probu za ceremoniju zastava. odmah!" vice hrvoje. nas dvije navlacimo gojzerice, zakopcavamo kabanice. cetkice za zube bacamo u satore. nista od dorucka danas. zurimo se. zapravo neznamo gdje idemo. gubimo se u mnostvu logorskih krugova. na koncu, napokon dolazimo na pravo mjesto. neki podeblji covijek s losim naglaskom cita drzave. zakasnile smo, no nema veze. dobivamo upute i proba pocinje. kisa idalje neumorno pada.
satori, nasi satori. suha odjeca. napokon!
ostali podizu kapiju, jarbol, grade ogradicu. Ping pongovci se ljenave opet. sve im je koda je pala granata. odvratno. FUJ!!

28.7 oko 19 sati
krecu prve pripreme za ceremnoju. kisa trenutno ne pada ali je nebo tmurno. igra protiv nas. dora je izabrana da nosi zastavu. ja sam pratilja.oblace se kosulje. popravljauju marame. skupljaju rekviziti. to smo ski. HRVATSKA!!!

krecemo. tisuce ljudi u kolonama ravnomjernim tempom koracaju prema glavnoj pozornici. stizemo, na vrijeme ovaj put. onaj isti podeblji covijek s losim naglaskom dijeli zastave. dora uzima svoju. drzim joj stavri. moramo biti samo u uniformi. gledamo oko sebe. svi nose u paru. mozemo i mi. TO! onaj isti covjek govori da ostavim stavri kod kutije sa zastavama. ostavljam ih. dora i ja stojimo u dugackom redu. tisuce ljudi dolazi. postajemo nervozne. tek sad shvacam koju cast imamo. golemo prostranstvo se polako puni. sve ans je vise i vise. uzbudenje raste. buka je. vrijeme dolazi.
iz zvucnika cuje se glas. ceremonija pocinje.
izvidaci sjede u morktoj travi. nema kise vise. hvala bogu.
korak po korak priblizavamo se pozornici. srce mi lupa 100 na sat. nes je red. penjemo se. vika. hrvati su na nogama. masemo zastavom pa produzimo do postolja. zajedno, stavlamo zastavu na mjesto. ponos, ogroman ponos i sreca su u nama. u tom trenu ni najveci pljusak nebi mi mogao unistiti raspolozenje. polako postajem svjesna. mnostvo, golemo mnostvo. 39 000 nas, izvidaca na jednom je mjestu. skandinavski polumrak paraju bljeskovi desetaka bliceva fotoaparata. stojimo, uspravno, ponosno dok se zastave vijore iz nas.



ceremonija je zavrsila. bilo ej svaceg. neki tip s Discoverya (nemojte me ubit sto mu neznam ime), plesaci, pjevaci, rigaci vatre. bilo je odlicno. cak smo oborili i rekord u BLUPU. i na koncu moje i dorine stvari su izgubljene.


i na kraju. za sve znatizeljne koji se pitaju "sto je jamboree?" i za one ciji je odgovor na to "smotra izvidaca svijeta", ja cu odgovorit na to. ne, to nije samo smotra svih izvidaca svijeta. to je mjesto gdje smo svi razliciti an tisuce nacina, ali barem nam je jedna stavr zajednicka, izvidaci smo. to je mjesto gdje se gasi rat i pocinje mir, gdje raste sreca, gdje je super. jamboree je ono sto smo mi. jamboree su ljudi.


pisat cu jos. nadam se da je ovo bilo u redu.

puno pozdrava s jamboree-a

Ivy

P.S.-stvari su meni i dori pronadene! :D
P.S.-molim neki komentar na ovo da vidim jel valja. hvala

16:35 | kako? molim? (12) | na vrh!

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se