oko za oko

26.11.2007., ponedjeljak

I MOJ BRAT TAKOĐE

Živimo u demokratskom društvu i bilo bi za očekivat da svi znaju što znači kad kažemo za neko društveno uređenje da je demokratsko. Međutim članovi toga društva uglavnom imaju maglovitu predodžbu što je i što bi ono trebalo biti. Ljudi u svakodnevnom govoru brkaju, odnosno poistovjećuju vladu i sabor, ustav i zakon te slobodu i demokraciju. Pretpostavlja se da demokracija znači sloboda i da je ona najbolje društveno uređenje.

Već je Aristotel uočio da se demokracija lako može izokrenuti u tiraniju manjine nad većinom i tako se udaljiti od temelja na kojima se pokušava ustanovit, te ne biti ništa drugo doli tiranija.

Osim tog problema u demokraciji se također susrećemo s problemom vladanja, odnosno, tko su ti ljudi koji vladaju i u čije ime oni vladaju. Ako se jedna država sastoji pretežito od neobrazovana puka, a on je taj koji bira i kojeg predstavljaju izabrani, velika je opasnost da demokracija ne bude ništa drugo doli vladavina neukih i neobrazovanih. Treći, i možda danas najaktualniji problem u demokraciji vezan je uz tzv. demokratske slobodne izbore. Da bi na ovo odgovorili trebali bi prethodno odgovoriti što je to sloboda i što ima, tj. da li uopće išta ima, zajedničko s demokracijom. Uz pretpostavku da mi znamo, slutimo ili intuitivno osjećamo što je sloboda možemo reći da ti izbori koji se nazivaju slobodnima i nisu baš slobodni.

Da dublje ne ulazimo u pitanje slobode možemo samo površinski pokušati dokučiti što li je to neslobodno u slobodnim izborima. Ako krenemo od onog najprimitivnijeg definiranja slobode kao mogućnosti izbora, već tu ćemo se susresti s onim neslobodnim u izborima. Izbori ne poštuju slobodu jer u njima nisu dane sve mogućnosti izbora. I tako htijući nemoguće (možda, poštenog političara) u mogućem, moguće je da pojedinac i ne iziđe na izbore smatrajući ih neslobodnima.

Da bi demokraciju mogli nazvati «uspješnom» potrebno bi bilo da svaki pojedinac krene od sebe kao aktivnog i odgovornog člana društva. Trebali bi svi raditi na tome da se putem odgoja i obrazovanja osposobimo za slobodovanje koje bi pokušali realizirati kroz, ipak do sada najbolju društvenu formu, demokraciju. Ukoliko bi svi, kako pojedinac tako i zajednica, aktivno sudjelovali u tome, postojala bi velika mogućnost da doista na slobodnim izborima, na kojima bi postojala opcija davanja glasa za poštenog političara, izaberemo vladu koja bi najbolje što umije vladala u ime onih koji su ih izabrali. Dakle, ukoliko želimo izgraditi istinsku demokraciju potrebno bi bilo da otpočnemo izgradnjom istinskog čovjeka, odnosno sebe koji bi potom bio u stanju izabrati i istinsku vladu za jednu istinsku državu čija bi egzistencija odgovarala njenoj esenciji, tj. ustavu. Ustav kao temelj samoodređenja naroda ujedno je i onaj koji nam može pomoći da se približimo i samoj slobodi. Stoga, za domaću zadaću pročitajte Ustav RH ( treći dio).


- 18:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se