oh,man!....Oman
24.12.2015., četvrtak
Klikni na mene i postajem velika :) Do neke druge prilike - adio :)) |
|
Danas ću konačno privesti ovaj blog kraju. Još zadnjih par fotki, da se zaokruži cjelina. Da stavim točku na to, da mogu zaboraviti kako može čovjeku biti lijepo. Pa da se u potpunosti zagnjurim u današnjicu. 30.oga smo, nakon Velike džamije otišli do sultanove palače, pa još svukuda uokolo (do nekog najskupljeg hotela u državi, ali to je jednostavno meni bilo nezanimljivo, vrlo razmetljivo, ali drugi to obožavaju,pa smo nužno tamo morali stati-a i wc im nije za zanemariti :D )  Sultanova palača, neobična arhitektura.....neobičan ukus.  Moja malenkost,loše pokrivena glava, manjak tehnike :-P   Sultanova palača sa stražnje,morske strane, nije uputno jako se približiti čamcem;  Vozač me navodi na fotkanje detalja, državni grb na ogradi palače;    Vozač taksija              Nakon cijelog jutra (točnije do pola tri, jurili smo u hotel da uhvatimo ručak) stigli smo se popakirati, odraditi još jednu predstavu, večerati i u dva ujutro krenuli smo na aerodrom. S obzirom da je prošlo tri tjedna, zaboravila sam kad smo stigli doma, ali sjećam se da je bilo zagrebačko popodne.......i to rano, dan je trajao i trajao............ Nekoliko zadnih par sličica;       :) |
19.12.2015., subota
|
|
18.12.2015., petak
|
30.11.2015. Nastavak razgleda Velike džamije u Muscatu (nastavak prošlog posta) U unutrašnjosti Velike džamije;              A sada , par sličica izvan džamije, postoji neki nadsvođeni (da radi hlad) hodnik, sa klupicama , svaka ima 'naslon' od oslikane keramike, svaka sa drugačijim uzorkom.......       Još malo okoline;      Uploadanje filmića (o Velikoj džamiji) na YT cijelo jučerašnje popodne i cijelu večer bilo je neuspješno. (pojma nemam u čemu je problem) Nestrpljiviji bi zveknuli komp kroz prozor. Ja ću, pak, pokušati danas opet. Zadovoljna sam filmićem, pa mi je stalo da ga pokažem :D Bumo videli. :)) |
17.12.2015., četvrtak
|
Konačno! Danas je na rasporedu razgled Velike džamije u Muscatu, dogodio se je 30.11.2015.-e. Bez obzira na turiste, u cijelom kompleksu je mirno ozračje, bose noge i šapat, podovi su uglačani, u daljini daju odbljesak kao da su mokri ili da je voda umjesto kamena.      U kompleksu postoji manja džamija ,tzv. 'Ženska džamija', mole li se uistinu žene samo u njoj, odnosno smiju li žene u Veliku džamiju (moliti se) ne znam. Ne bih se čudila da ne smiju. Ženska džamija,samo detalji;    Prema Velikoj džamiji;          Nastavak u idućem postu; previše je slika za jedan post, i strašno se sporo sve otvara...... :) |
11.12.2015., petak
|
Royal opera house Muscat, slike su slikane 28. i 29.11 2015. nadam se da su dočarale dio atmosfere.... Ova panorama sastavljena je od pet fotki, dugačka 3000 piksela, i fora je otvorena.      Njegovan vrt ispred Opere     Operna zgrada iznutra:       Praznovjerje :)))    Noćne:    |
10.12.2015., četvrtak
|
Danas ću se kititi tuđim perjem. Ove dvije slike mi je poslao frend/kolega, za promjenu,i razliku od mene, on se kuži u fotografiranje, ima stativ (koji koristi pri slikanju) i slično..... :-P Njegovo viđenje noćnog Muskata: Noćni provod  Džamija u blizini hotela  Drugo, na facebook stranici kolegice Saše Borčić Reba mogu se vidjeti izvrsne,i lijepe i zanimljive slike pustinje, deva i općenito Omana izvan Muskata. Naime, prvog dana bili smo u potpunosti slobodni. Mi koji smo po prvi puta bili u Omanu, najvećim smo brojem odlučili ostati u gradu (čitaj,prvo se naspavati) i u miru pogledati ili tržnicu ili Veliku džamiju ili neki drugi turistima zanimljiv punkt u gradu. Oni koji su tamo bili i prošloga puta, većinom su se odlučili na jedan od višesatnih izleta ponuđenih u hotelu (iako je to podrazumijevalo spavanje samo od dolaska u hotel u šest ujutro do devet ujutro). Naime, bilo je ponuđeno 9-satno putovanje u pustinju, 8-satno putovanje u neku oazu (što je bilo izvedivo jedino prvoga dana) i nekoliko kratkih izleta 2 ili 3-satnih, tipa ronjenje, razgled dupina, putovanje brodom po obali (što sam izabrala ja, vidjeli ste u prošlom postu) i sličnog. Svakako, ovi koji su se odlučili na pustinju prilično su se izmorili, ali zato mi sad možemo uživati u fantastičnim slikama :))) Pa tko želi, neka pogleda, zanimljivo je! I sad, nekoliko članaka gospodina Pofuka koji su se mogli vidjeti u našim novinama kroz prošli tjedan. Večernji list, 1.12.15.  Večernji list, 4.12.15.  Večernji list, Obzor,5.12.15.  |
08.12.2015., utorak
|
28.11.2015. Izlet brodom duž obale grada..... (skrolajte malo desno,ako vaš monitor ne pokazuje cijelu sliku odmah)                            Portugalska utvrda slijeva od sultanove palače  Sultanova palača, pogled s mora   Portugalska utvrda zdesna (sultanove palače)    Stijena u moru koju zovu 'Glava muškarca' mene asocira na Vaska Lipovca, i njegove mornare  Stijena u moru zvana 'Slon'  I još..............  |
|
Nakon tržnice izašli smo u Muskatnu (Muskatovu?) noć..... 'Mutrah Souq', Mutrah je dio grada (jedan od najstarijih, čini mi se) a Souq ime tržnice  Šetnica uređena za turiste...inače gradom nitko ne hoda, iz 'kvarta' u 'kvart' stiže se autom (nema javnog prevoza). Grad je izdužen, smješten duž obale, kako je koja uvala između stijena, tako su pojedini djelovi grada 'ugrađeni' u prirodu, ili palače, ili hoteli....    Niz kafića, prilično musavih.... Okolo šeću neuhranjeni psi i mačke. Sve je još okićeno nacionalnim zastavicama, povodom 45-godišnjice sultanove vladavine.    Spomenuta musavost stolova nije nas obeshrabrila.... naputili su nas na obavezni sok od lubenice, svježe iscjeđen. Takvu divotu dugo nisam probala, ne sjećam se ,u stvari, nečeg taaaaako finog u zadnjih sto godina :)  |
|
|
07.12.2015., ponedjeljak
|
27.11.2015. Popodne ,poslije ručka,krenule smo u grad, na tržnicu Souq (izgovara se Suk). Prostor ispred hotela:   Dućan tipa NAMA,odmah do hotela, glavna lokacija za nabavu datulja :)  Došli smo u ,uvjetno rečeno,centar grada...        Dimi se tamjan   Tradicionalne muške kape  Prodavač Omanac mi pozira....na tržnici inače prevladavaju prodavači Indijci  Iz ponude izdvajamo: srebrninu  zdjelice  držače za Kur'an  ostalo......        Nakon što nam se dobrano zavrtilo u glavi, izašle smo na zrak....izvan natkrivene tržnice dočekala nas je noć... Slike u idućem nastavku. :) |
|
27.11.2015. I tako, nakon slijetanja u Dubai, po našem vremenu 20sati a njihovom 23,ako se ne varam, avion nas je odvezao u neki lijevi, zadnji okrajak aerodroma, neku pomoćnu zgradicu sa strane.....nije da se žalim, nisam neki ludi ljubitelj duty free šopingiranja (dok su upućeniji u ponudu i cijene, bože me sačuvaj :D ,već ozbiljno startali u Zgu). Bila je tamo jedna velika sala, sa deset čekaonica i deset gate-ova, djutić velik ko zagrebački, birtija, restorančić, dučančić.......to nije mogla biti neka glavna zgrada, gledala sam ja o famoznom aerodromu U Dubaiju na televiziji - to nije bilo to . Oko tri ujutro (lokalno vrijeme) krenuli smo dalje.   Oko pet-šest ujutro, dočepali smo se izmoždeni svojih soba.....    Kupaonicu neću stavljati, samo da kažem da je bila nakrcana svime i svačim, kao i soba...pegla i daska, vaga, samo je falila šivača mašina :D Ovo sam ja, umorna od puta  Glavna stvar u sobi, bunar čaja :))  Nakon spavanja, pogled kroz prozor  Spremna za obilazak :))  Fali samo marama. To be continued. :) |
06.12.2015., nedjelja
|
A sad ...... SLIKE! :)) Počinjem sa 26.11.2015. Put u O(h,)man :)) Iznad Zagreba  Glava u oblacima  I više od toga  D.J. je za nas pripremio Arapske Miše Kovače  Ruske Miše Kovače  I Kur'an časni  Nije bilo druge do da ga preslušam cijelog, ili barem početak svakog stiha....dug je put, ali letjelo se i amo i tamo :-P Još Nebesa       Sada smo na pola puta:   I sretno sletjesmo u Dubai (koji se izgovara Dubei) Slijedi: 27.11.2015. Let Dubai -Muscat prvi dan,tržnica Souq, večer Jednog lijepog dana biti će i filmića, inšalah! |
03.12.2015., četvrtak
|
Priča o taksistu; taksisti su u Omanu za turiste važan izvor informacija, priča, uputa o odijevanju, ponašanju, javnog prijevoza u Muscatu nema, na svakom koraku možeš pozvati taksi, a ako vas je više od četvero u grupi, koliko ljudi može stati u jedan auto, svaki od taksista će rado pozvati još svojih prijatelja. Kažeš kamo želiš, oni kažu cijenu koju onda spustiš. Ako se u međuvremenu kasni, negdje se zadržiš dulje od dogovorenog, trebaš prevodioca i pratnju za hod tržnicom, odlučiš promijeniti plan kretanja....nema problema. Čekanje ti nikada ne naplate, niti ne prigovore, voljni su u svakom trenu skrenuti na neku drugu lokaciju, besplatno te pratiti kamo hoćeš.... stvarno sjajno. Mi smo u posljednjem danu boravka imali dogovorenu turu od dva sata (velika džamija i razna druga mjesta) koja se je pretvorila u turu od skoro pet sati, cijena je ostala onakva kakva je bila dogovorena, taksist je nas žene upakiravao u marame da (mu, hahaha) budemo lijepo umotane na svetom mjestu, vozao po poštama, a najljepše od svega je da se u jednom trenu počneš razgovarati kao sa susjedom kojeg duže nisi vidio, pa su krenule priče o brakovima, običajima, poslovima i sličnom. I tako; naš taksist je rastavljen i ima drugu ženu. Prvoj je ,po zakonu, morao ostaviti tu kuću, a s drugom živi u drugoj kući. Bio on od nje rastavljen ili ne, mora je doživotno uzdržavati i ta kuća je njezina. Ukoliko je vjenčan, smije se još vjenčati, ali za to prvo mora tražiti dozvolu države u smislu dokazivanja financijske mogućnosti za takvo što. Jer, svaka žena podrazumijeva drugu kuću, kaže on 'nije ih uputno držati zajedno , radi svađa, ali se može.....nije zakonom određeno, nego po dogovoru. Ali, običaj je jedna žena, jedna kuća.' Nadalje, pitam ja , (na strahovito zgražanje kolege koji se je taj dan slučajno našao s nama u razgledu) , 'što je sa ženom? Može li ona imati više muževa, ako vi možete imati koji god broj žena želite? Vi ste rastavljeni, može li se ona opet vjenčati ako je rastavljena?' 'Ne, ne može imati više muževa (naravno da ne,nisam ni mislila da može :-P) ona se više ne može vjenčati. U niti jednoj varijanti. Može imati dečka potajno' smije se on. Kaže dalje da su muškarci pažljivi u zavođenju (novih, potencijalnih) supruga... oni se očito ponude, ali diskretno, da žena, ukoliko nije zadovoljna, ne nahuška braću ili eventualnog muža (to valjda ako snubitelj nije znao da je gospoja vjenčana) na njih. Ukoliko se ona odluči da je zainteresirana, ona je onda slobodna dati znak. To objašnjava određena prešetavanja muških oko mene/nas taj dan, sama stojim čekajući prijateljicu, nalijeće jedan, sve me ispita, pregleda i ode. Poslije......zovu te na kavu, nepoznati frajeri zavaljeni na divane, ovijeni dimom tamjana (nije šala hahaha), misliš si, bože, prvo te zavedu, onda te doživotno zatvore u kuću - strašno. Ukratko, muškarci su tamo više manje uvijek u lovu na nove žene. Priču smo prekidali svaki puta kad bi negdje stali, nešto razgledali, fotkali se, ali smo se,naravno jer je bilo interesantno, stalno vraćali na istu temu. U jednom trenu, pirio je povjetarac i baš smo razgledali sultanovu palaču sa morske strane, kadli je (nemam pojma kojom poveznicom) taksist rekao da ide na odmor za doček Nove godine sam. I to je naveo neku bijesnu destinaciju, možda Bangkok ili nešto. Rekao je da se muški zabavljaju sami, idu na putovanja sami, i da nitko ne vodi svoju suprugu. Ona je doma, on joj dozvoli da ide i radi što god hoće (o da,kako je dobar) ima svoj auto i novaca koliko želi, slobodna je kupovati i zbrinjavati djecu (ma tko bi rekao :D) a i njegova sestra je uvijek uz nju kada ona ide okolo, da joj pomogne i da nije sama. (Da si ne nađe mušku utjehu, pretpostavljam. Čemu služe sisterice,ne?) Pitam ga ja zašto ide sam, zar mu ne nedostaje njezino društvo? Kažem da je kod nas običaj da supružnici na odmaranja idu skupa, ili sami, ili (čak i) sa (hahaha) djecom! I da je to običaj, pa mi je interesantan taj nihov običaj. On počninje o tome da njegova supruga stalno sumnja da si on ide tražiti novu ženu, ali da on ne ide , nego voli biti sam, on njoj dopusti da ide sama kamo god hoće, a ona, kao i sve druge ženske, njega sumnjiči za nevjeru (ccccc kakva je....). Ja mu velim, ma dobro to, ali ne pitam ja Vas to, mene zanima, kada bi ona Vama rekla da ćete joj nedostajati , da Vas moli da ne odlazite bez nje, ili da ju povedete sa sobom, društva radi, emocija radi, emotivnog odnosa radi, razumijete? zbog ljubavi....prijateljstva? Biste li onda rekli, no nek te voda nosi, ideš samnom? (ovo o odnošenju vodom nisam rekla, nego sam sad izmislila, ali ostalo jesam) Gledao me je u čudu. Rekao je da bi naravno išao sam. Uopće nije razumio što ga pitam. Nije mi palo na pamet da ga direktno pitam voli li svoju suprugu , i je li to njima važno. Možda je i bolje da mi nije palo na pamet, možda bih ga uvrijedila. A nije mi bila namjera. Moram istaknuti da je to bio jedan otvoreni razgovor, i možda nekom pojedina pitanja izgledala kao podbadanja, nisu bila niti tako mišljena, niti tako shvaćena. U tom je bila posebna ljepota, i bila sam iznenađena da sam (smo) mogla(i) voditi takav razgovor, ja ženica, sa tamo nekim nepoznatim muškarcem, na drugom kraju svijeta..... Samo još da dodam... taj naš taksist radi jedan tjedan u mjesecu kao očitavač brojila vode, tri tjedna u mjesecu kao taksist jer voli kontakt s ljudima, umirovljen je s prvog posla (pretpostavka je da od tamo prima i mirovinu) na kojem mu se više nije dalo biti ima dvije žene, dvije kuće za uzdržavati i osmero djece. Potpuno je cool i opušten, ide sam na Bali ili kamo već i to je to. :))) |
02.12.2015., srijeda
|
Rieka, nakon što sam oguglala sva ta tvoja nabrojana imena (a ja dijelim rođendan sa Bon Joviem, kad se to već spominje :D ) shvatila sam da sam te gledala više puta u Orašaru, lijepo si tancala, mora se reći, ali zabrinjava me ta tvoja mala kilaža koja je, čini mi se, iz godine u godinu sve niža!? ......uopće se ne šalim, vi balerine izgledate tako krhko, nenahranjeno i često izmoždeno do zadnje kapi snage.... tako su izgledale i ove mlađahne djevojke i dječaci koje smo pratili u Muscatu. (Eh, da, sretno smo se vratili doma, kad me već pitate :-P) Dakle bio je to ruski baletni ansambl koji se na engleskom zove 'Perm ballet company', a izvodili smo 'The fountain of Bakhchisarai' (nagradu dobije onaj koji uspije pročitati tu riječ haha). Glazba; Boris Asafyev Koreografija; Rostislav Zakharov Priču osmislio Nikolai Volkov po poemi Aleksandra Puškina. To je za one koji vole detalje.... Dali smo dvije predstave, a osvrt o njima neka piše gospodin Pofuk, s obzirom da je išao s nama upravo da bi ga mogao napisati :))) ja imam važnije teme za podijeliti s vama.... Prvo muzički broj Nastavak posta kasnije večeras, preplavile su me obiteljske obaveze... Biti će o sultanu i o taksistu , pa tko voli..... :))))))) Nastavak; Malo o sultanu Qaboosu... po dolasku u apsolutističku monarhiju Oman (naglasak je na man ,a ne na o ) naputili su nas da se o sultanu smije govoriti samo pozitivno i da nisu dopuštene kritike, negativni komentari , eventualna ismijavanja i slično. Oni ga cijene i kuju u nebo (a bespogovorno kovanje u zvijezde....khm.....imali smo prilike već vidjeti) i točka. Tako , nisam željela pisati baš sve što sam čula, a o čemu se šuška i poskrivečki priča, dok ne dođem doma (slično kao što sam uvijek pazila da se npr. držim svih odjevalačko-pokrivalačkih običaja za strance, čisto iz respekta prema mjestu i ljudima gdje sam, bez obzira kaj ja o tome mislim). Daklem , sultan je star. Vladavina mu je počela 1970e i baš dva-tri dana prije našeg dolaska nacija je slavila 45-godišnjicu njegove vladavine. (Neki koji pale tv, za razliku od mene, vidjeli su reprizu sleta održanog tog dana...slet, ljudi, sjećate se? hahaha) Nema niti ženu/e, niti djece, (navodno vjerojatno ima dečka/e ), na njegovo prijestolje bi mogao zasjesti koji njegov nećak, a navodno da ima još ljudi u obitelji koji bi to željeli.....a možda to već i čine?......jer sultan je bio bolestan, imao je karcinom, išao je na liječenje negdje van, vratio se doma, i sada se više nigdje ne pojavljuje i uopće se ne zna je li još živ. Postoji vjerojatnost da je mrtav već neko vrijeme. Kako bilo, može ga se vidjeti na svakoj drugoj zgradi, ili slika ili fotošopirana fotka, svaka zgrada ima njegovu sliku, svaka ustanova, hotel, njegov lik je sveprisutan.  No, nije mu za zamjeriti. Vidjevši (po pričama raznih ljudi) kako narod lagodno, opušteno i mirno živi, neka i bude na svakoj zgradi. Unatoč svim zastrašenjima prije dolaska , vidjevši kako stvari stoje i kako su ljudi uglavnom jako, jako susretljivi, moram priznati da bih se usudila sama hodati okolo gradom. Nisam u niti jednom trenu imala osjećaj da me netko pokušava npr.varati pri kupovini, opljačkati u hodu kroz gužvu, ili da me kao stranca i to ženu ružno gleda ili ne trpi (što u mnogim europskim zemljama jesam; i švicarska i francuska su više neugodne nego ugodne zemlje za strance); dapače, osjeća se jedna ljubopitljiva znatiželja, srdačnost, volja da se pomogne, a zaposlenici hotela bi mogli doći trenirati naše hotelijere i turističke radnike ljubaznosti i vedrosti i uslužnosti. Iskreno, prvi put u životu zapravo mi se uopće nije išlo doma. Na povratku u Zg, na aerodromskoj provjeri putovnica, dočekale su nas mlade cure -policajke. Čovjek bi od mladih osoba očekivao vedar pogled ili možda bistar pogled. Ova koja je gledala moju putovnicu, poskrivečki je žvakala žvaku, nije znala reći 'dobar dan', niti 'molim putovnicu', a kamoli pogledati me u lice ili možda usporediti sliku i mene, žvakuljila je kaugumu, gledavši kao službeno/važno/rastreseno u daljinu preko mog desnog, pa lijevog ramena,čekajući dok se putovnica skenira ili što joj već aparat radi. Došlo mi je da joj kažem, 'Znate, kaže se dobar dan ili dobrodošli natrag doma ili nešto slično' ali sam se bojala reakcije. Onda joj je ušla u kabinicu frendica policajka, pa se ova razvedrila i počele su naklapati kao tinejđerki koje rade u kiosku s novinama, a ne službenice koje su predstavnici državne službe u kontaktu sa građanima. Njihov kolega u Muscatu je, npr., rekao pozdrav jasno i glasno, uzeo putovnicu, pogledao me u oči i facu, pogledao sliku, pročitao mi ime na glas, nije se smijuckao, žvakao, brbljao, bio odsutan, bio udubljen u neke druge misli, odštambiljao štambilje, zahvalio se pruživši putovnicu i rekao pozdrav i da mogu ići. Nije bio mutav i bio je prisutan, znači, ipak se može. Nastavak o taksi vozaču u idućem broju Mikijevog almanaha . Dragi čitatelji, moram ići spavati , svima laka noć.:)))))))))) '......na vjeđe ti sanak sjeda, prevariti oči gleda......' |
